Françesk Anton Santori

Françesk Anton Santori
Francesco Antonio Santori
Biografske informacije
Rođenje(1819-09-16)16. 9. 1819.
Santa Caterina Albanese, Cosenza, Calabria, južna Italija
Smrt16. 9. 1819. (dob: -75)
San Giacomo di Cerzeto, Cerzeto, Italija
Obrazovanje
ZanimanjePisac, pjesnik, daramaturg, svećenik
Opus
Književni pravacAlbanski narodni preporod
Znamenita djela
Emira

Françesk Anton Santori (tal. Francesco Antonio Santori, 16. septembar 1819 – 7. septembar 1894) bio je bio je arbereški i talijanski pisac, pjesnik i dramaturg. Njegova drama Emira smatra prvom originalnom albanskom dramom.[1][2]

Život

Santori je rođen 16. septembra 1819. u Santa Caterini Albanese, arbereškom gradu u provinciji Cosenzi u južnoj Italiji.[2] Godine 1835, u dobi od šesnaest godina, odlučio je postati svećenik i započeo je svoju obuku za svećeništvo. Godine 1843. ušao je u franjevački samostan Reformiranog reda u San Marco Argentanu. Godine 1858. neuspješno je pokušao osnovati samostan u Lattaricu, a 1860. napustio je samostanski život.[1]

Nastavio je živjeti u Santa Caterini Albanese, gdje je radio kao učitelj i prodavač tekstilnih strojeva. Godine 1885. postavljen je za svećenika u San Giacomo di Cerzeto, selu u Cerzetu, i na tom je položaju ostao do svoje smrti 7. septembra 1894.[1]

Djelo

Tijekom svog života Santori je pisao poeziju, romane, drame i kratke priče. Također je adaptirao 112 Ezopovih basni i napisao albansku gramatiku.[1] Santori je tijekom 1830-ih napisao i dovršio svoju prvu poeziju pod naslovom Canzoniere albanese (sh. Albanska pjesmarica), koju je objavio 1846. godine. Canzoniere albanese duga je lirska pjesma posvećena ljubavi i prirodi. Na pjesmu su utjecale Pjesme o Milosau (alb. Këngët e Milosaos) Jeronima de Rade.[1] Godine 1848. sastavio je himnu na albanskom jeziku pod naslovom Ples velike radosti (alb. Valle haresë madhe), objavljenu 23. februara 1848. u De Radinom časopisu L'Albanese d'Italia ("Albanski u Italiji").

Godine 1848. u Napulju je objavljena njegova dvojezična politička pjesma Il prigionero politico (sh. Politički zatvorenik), napisana na albanskom i talijanskom jeziku. Pjesma govori o promjenama života progonjene obitelji tijekom revolucija 1848. u talijanskim državama.[1] Tijekom godina boravka u samostanu Reformiranog reda u Cerzetu napisao je dva vjerska djela. Prvo je djelo religiozna pjesma pod naslovom Krunica Djevice Marije (alb. Rozhaari i S. Myriis Virgkiyry), napisana na albanskom jeziku i objavljena 1849. u Cosenzi. Drugo je djelo zbirka molitvi, vjerskih tekstova i prijevoda vjerskih knjiga na 230 stranica. pjesme pod naslovom Posvećeni kršćanin (alb. Kryshten i shyityruory) objavljene su 1855. u Napulju. Posvećeni kršćanin sadrži dijelove Družine proroka (lat. Cuneus Prophetarum) objavljene 1685. godine, koju je napisao Petar Bogdani, jedan od najvažnijih pisaca ranoalbanske književnosti; Santori je u svoje djelo uvrstio dijelove Družine proroka, čime simbolizira kontinuitet albanske vjerske književnosti.[1]

Santori je napisao mnoge drame, uključujući melodramske komedije i tragedije, od kojih neke ostaju nepotpune.[3] Među njegovim su dramama Jeroboam, tragedija biblijskog sadržaja, i Alessio Dukagino, melodrama napisana između 1855. i 1860. godine, koja govori o životu Leke Dukađinija, albanskog princa koji se borio protiv Osmanskog Carstva.[1] Njegova je najpoznatija Emira, nazvana po imenu njezine središnje figure, i smatra se prvom originalnom albanskom dramom.[1][3] Drama govori o pustolovinama Emire, Kaline, Albencija i Mirjanija tijekom socijalne pobune u Kalabriji i o životu u arbereškoj zajednici u Italiji.[4] Neki dijelovi drame objavljeni su izvorno u časopisu Albanska zastava (alb. Fjamuri Arbërit), a kasnije u Albanskoj antologiji Jeronima de Rade.[1] U modernim godinama pronađeno je 1.845 redaka satiričnih stihova koje je napisao Santori.

Većina Santorijevih romana i pripovijedaka objavljeni su nakon njegove smrti 1894. godine.[1] Među njegovim su romanima Sofia Kominiate, nedovršeni roman napisan u dvije verzije. Prva verzija sadrži 282 stranice i napisana je na albanskom, dok druga verzija, napisana na talijanskom, sadrži 714 stranica. Nije sačuvan nijedan primjerak njegovog romana Prokleta kći (alb. Bija e mallkuar) napisanog na albanskom jeziku. Također je napisao roman Albanski vojnik (tal. Il soldato albanese) na talijanskom jeziku.[1] Santori je napisao mnoge kratke priče poznate pod imenima njihovih središnjih ličnosti. Njegove kratke priče napisane na albanskom jeziku uključuju: Brisandi Lletixja e Ulladheni, Emilja, Fëmija Pushtjerote, Filaredo, Gnidhja e Kusari, Kolluqi e Sorofina, Miloshini, Neomenia, Panaini e Dellja, Rosarja i Virgjinia.[1]

Utjecaj i stil

Santorijeva djela napisana su u arhaičnom obliku toskijskog albanskog jezika i općenito su pristupačnija publici unatoč njegovom pravopisnom stilu.[1][5] U svojim djelima koristi vlastiti pravopisni sustav bez ikakve fonetske točnosti.[2] Uobičajene teme u Santorijevim djelima uključuju ruralni život, razdoblje Lješke lige u albanskoj povijesti te običaje arbereških zajednica.[1][6] Njegove političke pjesme sadrže moralističke motive koji opisuju središnje ideje i osjećaje likova svake pjesme.[7] U nekoliko pjesama, kao što je Ples velike radosti, Santori opisuje folklorne elemente albanske kulture poput narodnih pjesama i plesova.[7]

Povezano

Reference

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 Robert Elsie (Centre for Albanian Studies) (2005). Albanian literature: a short history. I.B.Tauris. str. 54–5. ISBN 1-84511-031-5. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Mann, Stuart (1955). Albanian literature: an outline of prose, poetry, and drama. B. Quaritch. str. 23. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Cornis-Pope, Marcel; John Neubauer (2004). History of the literary cultures of East-Central Europe: junctures and disjunctures in the 19th and 20th centuries. History of the Literary Cultures of East-central Europe. 2. John Benjamins Publishing Company. str. 285. ISBN 90-272-3453-1. 
  4. ↑ University of Colorado (various) (1981). East European quarterly. East European quarterly. 15. University of Colorado. str. 478. 
  5. ↑ Obeng, Samuel Gyasi (2002). Political independence with linguistic servitude: the politics about languages in the developing world. Nova Publishers. str. 202. ISBN 1-59033-442-6. 
  6. ↑ Berend, Tibor (2003). History derailed: Central and Eastern Europe in the long nineteenth century. University of California Press. str. 71. ISBN 0-520-23299-2. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Qosja, Rexhep (1984) (Albanian). Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. 2. Toena. ISBN 9789992713242.