srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
bosansko-hrvatsko-srpski jezik (BHS)[6] ili bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpski (BHCS)[7] je naziv koji je ušao u upotrebu nakon 1990-ih.
centralni južnoslovenski dijasistem je izraz koji se ponekad nalazi u lingvističkoj literaturi, ograničen na dijalekatsku razinu i uglavnom na opisivanje međusobnih uticaja raznih južnoslovenskih dijalekata.
Kroz povijest Južnih Slavena, narječjа i književni jezici raznih oblasti razvijali su se samostalno. Prije 19. stoljeća, razni govori koji su u pojedinim oblastima nazivani "ilirski", "slavenski", "slavonski", "bosanski", "srpski" ili "hrvatski". Početkom 19. vekaSrbi i Hrvati su koristili različite standarde književnog jezika. U Srbiji je u zvaničnoj upotrebi bio slaveno-serbski, arhaični jezik obrazovanih slojeva pod jakim uticajem rusizama i crkveno-slavizama. Primer slavenosrpskog jezika pre jezičke reforme:
Весьма бы мени прискорбно было, ако бы я кадгод чуо, что ты, мой сыне, упао у пьянство, роскошъ, безчиние, и непотребное житие.
– Iz "Slavenoserbskog magazina" koji je uređivao Zaharija Orfelin
S druge strane, hrvatski pisci su koristili uglavnom kajkavsko narečje i neujednačen slovni sustav za zapisivanje tadašnjeg hrvatskog književnog jezika. Primer horvatsko-slavenskog jezika pre jezičke reforme:
Horvatsko do vezda, ako samo ime pravopisanja zasluži; med vsemi slavenskimi naj zločestejše je, ter potreboču primernoga pboljšanja vre osobe visokeh časti očituvat dostojale jesu...
– Ljudevit Gaj, Kratka povijest horvatsko-slavenskog pravopisanja, Budim, 1830.
I pored znatnih razlika u književnom jeziku, mnogi tadašnji slavisti su smatrali da je narodni jezik Hrvata i Srba, pa i drugih južnih Slovena, jedan jezik. Znameniti lingivsta Josef Dobrovský je još 1815. godine upotrijebio izraz «srpski ili hrvatski».[8] Ime srpskohrvatski jezik je, po svemu sudeći, prvi puta upotrebio Jacob Grimm u predgovoru za njemačko izdanje Vukove "Pismenice srpskoga jezika", godine 1824.[9] Slovenski lingivsta Jernej Kopitar je smatrao da štokavski govor čini jedinstven jezik koji je u svom pismu iz 1836. godine nazvao «srpsko-hrvatski».
Početkom 19. vijeka među južnim Slavenima Austrijskog carstva se razvijao Ilirski pokret čiji je cilj bilo kulturno i političko jedinstvo svih „Ilira“, to jest južnih Slavena. U vreme ilirskog pokreta se javljaju ideje o stvaranju zajedničkog književnog jezika, koji se u to vreme uglavnom nazivao ilirskim. Vuk i ilirci su nastojali da ostvare potpuno jedinstvo jezika i pravopisa. Vuk Karadžić je 1845. formulisao taj ideal ovako:
Mi svi valja da se trudimo, dotle da dotjeramo, da nam jezik u knjigama bude tako jednak, da se svaka knjiga može od slova do slova preštampati od Latinskijeh slova Slavenskima i od Slavenskijeh Latinskima, pa ćemo onda (i samo onda) biti jedan narod i imati jednu književnost...[10]
Ilirski pokret je naišao na odobravanje većine pismenih u južnoslovenskim zemljama. Pokret je trajao od 1830. do 1843. a svoj najveći procvat je doživeo u Hrvatskoj. U Sloveniji je Stanko Vraz čak odlucio da piše na "ilirskom" umesto slovenačkom. U Hrvatskoj, Ljudevit Gaj je govorio: "Ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, sto mi Hrvati s bratjom Serbljima jedan knjizevni jezik imamo."[11] Ilirski pokret je doveo do sastanka u Beču gde je postignut dogovor o zajedničkom književnom jeziku, kojem je za osnovu uzet narodni govor Bosne i Hercegovine i Dubrovnika, karakterističan po štokavskom narečju i ijekavskom izgovoru.[12]
Znajući da jedan narod treba jednu književnost da ima i po tom sa žalosti gledajući kako nam je književnost raskomadana, ne samo po bukvici nego i po jeziku i pravopisu, sastajali smo se ovijeh dana da se razgovorimo kako bismo se, što se za sad više može, u književnosti složili i ujedinili.[13]
– Bečki književni dogovor
Okupljeni južnoslovenski lingvisti zaključuju da ne valja miješajući narječja i graditi novo, kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno, da bude književni jezik. Za književno narečje je izabrano južno narečje, odnosno štokavsko narječje i ijekavskog izgovora, iz razloga što najviše naroda tako govori, što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane i što je stara dubrovačka književnost u njemu spisana.[13]
Radi približavanja književnog jezika, hrvatski pisci su izašli u susret odričući se kajkavštine i usvajajući štokavsko narečje za književno, a srpski književnici napuštanjem slaveno-serbskog jezika.[14] Nakon toga, radi približavanja dva pisma, izvršene su reforme latinice i ćirilice po fonetskom principu.[15]Ljudevit Gaj je govorio: "Ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, što mi Hrvati s bratjom Serbljima jedan književni jezik imamo."[11]
Razvoj srpskohrvatskog
Kapitalno Daničićevo djelo Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1882).Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika (1899).
U decenijama koje su usledile bečkom književnom dogovoru, srpskohrvatski jezik biva prihvaćen u svetskoj lingvistici, a u i lokalnoj upotrebi tako da hrvatski sabor nakon duže rasprave (od 1847) da li će se jezik koji govore Hrvati i Srbi zvati "hrvatski" ili će se zvati "hrvatski ili srpski" donosi odluku 1861. godine da se zove jugoslavenski, što će biti zabranjeno od carskog Beča nakon čega jezik dobiva ime hrvatski ili srpski jezik što će biti nakon nastanka samostalne Hrvatske historijskim revizionizmom izbrisano iz historije.[16] Taj naziv je vrlo brzo prihvaćen i u inostranstvu tako da u Italiji, gramatičari Pero Budmani i Giovanni Androvich u svojim radovima iz 1867. i 1908. koriste naziv srpskohrvatski jezik, a u Njemačkoj slavni slavista August Leskien piše gramatiku srpsko-hrvatskog jezika "Grammatik der serbo-kroatischen Sprache", Heidelberg, 1914.[9]1882. godine Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti izdaje kapitalno Daničićevo djelo Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika.
U Bosni i Hercegovini se ovaj jezik u periodu austro-ugarske vladavine od 1878. do 1907. godine službeno nazivao bosanskim. 1890. godine izlazi Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole autora Frane Vuletića. Od 1907. godine ovaj jezik se počinje službeno nazivati srpsko-hrvatskim,[17] pa srpskohrvatski jezik tako postaje službeni jezik Bosne i Hercegovine od 1907. do 1918. godine. Gramatika za srednje škole od 1908. godine nosi naziv "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".
Srpskohrvatski jezik, pod nazivom "srpsko-hrvatsko-slovenski", bio je službeni jezik Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Po slomu Kraljevine Jugoslavije i uspostavi totalitarne NDH, ustaše su već u lipnju 1941. uložile napore u pročišćavanjehrvatskog jezika od svih "istočnjačkih" (srpskih) riječi i drugih internacionalizama, uvele „korienski pravopis“, zabranile ćirilicu, te ugasile sve škole koje su pohađali Srbi, reafirmišući ideologiju zasebnog hrvatskog jezika.[18][19] Nakon 2. svj. rata, srpskohrvatski je bio jedan od zvaničnih jezika u ustavima svih republika u sastavu SFR Jugoslavije.
Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca[20] jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.[21]
10. prosinca1954. je sklopljen Novosadski dogovor između uglavnom hrvatskih i srpskih jezikoslovaca radi uređenja i standardizacije zajedničkog srpskohrvatskog jezika. Novosadskim dogovorom je predviđeno ujednačenje književnog hrvatskog i srpskog jezika na pravopisnoj, terminološkoj i drugim razinama. Ustanovljeno je sledeće:
da je hrvatskosrpski jedan narodni jezik koji se razvio u dva književna središta: Beogradu i Zagrebu;
da su oba izgovora, ekavski i ijekavski, takođe su u svemu ravnopravna.
Na osnovu ovakvih zaključaka o jeziku je odlučeno da treba preduzeti sledeće:
potrebna je izrada rečnika savremenog srpskohrvatskog književnog jezika.
potrebno je izraditi terminologiju za sve oblasti ekonomskog, naučnog i uopšte kulturnog života.
zajednički jezik treba da ima i zajednički pravopis, čija je izrada danas najbitnija kulturna i društvena potreba.
treba odlučno stati na put postavljanju veštačkih prepreka razvitku zajedničkog književnog jezika i sprečiti štetnu pojavu samovoljnog »prevođenja« tekstova i poštovati originalne tekstove pisaca.
Odlučeno je da će Komisiju za izradu pravopisa i terminologije odrediti naša tri univerziteta (u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dve akademije (u Zagrebu i Beogradu) i Matica srpska u Novom Sadu i Matica hrvatska u Zagrebu.[21] Na temelju tih odluka izrađen je zajednički pravopis koji je 1960. Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom, a Matica srpska ekavski i ćirilicom pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika sa pravopisnim rečnikom.
Stranci kada dodju u našu zamlju ... ističu kako im u Zagrebu kažu da odlično govore hrvatski, u Beogradu da odlično govore srpski, a u Sarajevu da odlično govore bosanski, a oni uvijek govore isto. No kako će i jednom stanovniku, recimo, s Posavine, recimo, Hrvatu biti prihvatljiva tvrdnja da on i neki Dalmatinac, da ne kažem i Zagorac govore istim hrvatskim jezikom, a da on i njegov komšija Bošnjak ili Srbin s kojim on svakodnevno komunicira ne govore istim, nego različitim jezicima.[22]
Nakon etničkih tenzija 1970-ih godina, a naročito nakon raspada Jugoslavije i rata koji ga je pratio, većina je odlučila da zovu svoj jezik srpski, hrvatski ili bosanski, zavisno od etničke ili regionalne pripadnosti. Raspadom SFRJ 1991. godine srpskohrvatski jezik je prestao biti u službenoj upotrebi. Državotvorljivi jezikoslovci[23] su na svim stranama pri konstituisanju svojih jezika insistirali na jezičkom čistunstvu i međusobnim različitostima (kao primer se često uzima riječ kafa-kava-kahva).[24]
Narječja srpskohrvatskog jezika.
Radi većeg razlikovanja od ostatka BiH i približavanja Srbiji, Republika Srpska je u toku rata u BiH službeno uvela ekavicu kao jezični standard. Istovremeno, srpski nacionalisti su uporno dokazivali da su svi koji govore štokavskom ijekavicom – Srbi, dakle i Bošnjaci i Hrvati.[24] U Beogradu je 1998. godine, prvo u režimskom listu Politika, a zatim i kao posebna knjižica u tiražu od 300.000 primeraka distribuirano "Slovo o srpskom jeziku" koje navodi da srpskohrvatski jezik ne samo da ne postoji, već da nikada nije ni postojao, da hrvatski jezik takođe ne postoji, već da Hrvati govore srpski a da to i ne znaju, te da ni oni sami ne postoje, tj. da su svi Hrvati u stvari Srbi.[11] Po MiloševićevomUstavu Srbije od 1990. godine zvanični jezik Republike Srbije je još uvek bio srpskohrvatski, a službena pisma ćirilica i latinica. Tek je KoštuničinUstav Srbije od 2006. godine ukinuo latinicu i proglasio srpski za službeni jezik.[11] Pojedina srbijanska kulturna udruženja jezik nazivaju srbskim.
Srpskohrvatski jezik je 1990-ih godina podeljen ne po dijalektološkoj već po etničkoj osnovi.
U Hrvatskoj je hrvatski postao jedini zvaničan jezik a latinica jedino zvanično pismo. Odjeljivanje hrvatskog jezika od srpskoga i ostalih štokavskih standarda je izvedeno po prostom obrascu: gdje god su za neki pojam postojala dva izraza, jednoga se dodjeljivalo hrvatskome, a drugoga ostalim trima standardima. Tako na primjer, „gvožđe" je proglašeno srpskom riječju, a hrvatskom „željezo". Međutim, riječ „gvožđe" se nalazi u Šarićevom prijevodu Biblije, Mažuranićevoj Smrti Smail-Age Čengića, nekoliko Šenoinih djela, kod Gundulića, Kamova, Badalića, Kovačića, Vojnovića, Ivane Brlić-Mažuranić, u hrvatskim narodnim pripovjetkama, itd, što ukazuje na proizvoljnost takve jezičke prakse.[25] Jezičke vlasti tokom 1990-ih puristički kroatiziraju jezik promičući izraze poput zrakomlata (za helikopter), brzoglasa (za telefon) i slično.[24] Hrvatska politika jezičkog udaljavanja kulminirala je 1999. bioskopskim prikazivanje srpskog filma „Rane“ (Srđana Dragojevića) koji je titlovan i preveden kao „Ozljede“.[25] Preterivanje u ovakvoj jezičkoj politici je ubrzo i u samoj Hrvatskoj postalo predmetom sprdnje.[24][25][26]
Bošnjački lingvisti su, uz obrazloženje da "opasna sintagma ‘srpsko-hrvatski’ implicira da u Bosni žive Srbi i Hrvati, a da Bošnjaka nema", jezik nazvali bosanskim. Srpski i hrvatski lingvisti su odgovorili tako što su ovaj jezik nazvali etničkom odrednicom "bošnjački", izbegavajući naziv "bosanski" koji implicira da Srbi i Hrvati u Bosni govore bosanski jezik. Neki bošnjački jezikoslovci rade na zasebnosti bosanskog jezika umetanjem slova h gde god se ukaže prilika i insistiranjem na turcizmima.[24]
Tokom 2000-ih su i Crnogorci započeli standardiziranje crnogorskog jezika, uz argument da "ako je u Crnoj Gori službeni jezik – srpski, onda su Crnogorci – Srbi".[24] U Crnoj Gori se od 2009. novouvedeni crnogorski jezik uči po pravopisu srpskohrvatskog,[27] iako je vrlo ubrzo iz istoga proizveden crnogorski pravopis s dva dodatna slova u svojoj abecedi i azbuki: digrafi ś/с́ i ź/з́ koji bi zamjenili sj i zj; isti uopšte nisu zaživjeli u neslužbenoj upotrebi, a s vremenom nisu opstali ni u službenoj.[28]
Sadašnja situacija
Kad nekoliko naroda ili država govori zajedničkim jezikom, lingvisti ne nabrajaju u nazivu jezika sve te narode jer bi to bio predugačak naziv... U našem slučaju lingvisti su uveli u 19. stoljeću dvodijelni naziv, i današnji lingvisti su ga naslijedili kao što su današnji kemičari naslijedili nazive u kemiji, ili kao što su američki lingvisti naslijedili naziv za njihov jezik. Dvodijelnim modelom naziva imenuju se rubovi jezika, a središnju zonu i nije nužno imenovati kad se znaju rubovi. To je isto kao i kod naziva indoevropski, imenovani su rubovi, a središnja zona armenski i perzijski nisu. Moram istaknuti da svi ti nazivi obavezuju samo lingviste, a ne i obične ljude, oni mogu zvati jezik kako god žele, a i ne moraju ga nikako zvati.[29]
Iako govorni jezik nije promenjen, govornici ga danas uglavnom ne nazivaju srpskohrvatskim. Npr. na popisu u Hrvatskoj 2021. samo je 0,32%[α 1] stanovništva imenovalo svoj materinski jezik hrvatskosrpskim odn. srpskohrvatskim.[30] I pored različitih naziva, te napora hrvatskih, srbijanskih, bosanskih i crnogorskih lingvista da dokažu suštinsku različitost njihovih jezika, narod se još uvek jako dobro razume.[25]
Suvremene lingvističke klasifikacije smatraju srpsko-hrvatski živim makrojezikom pod ISO 639-3 oznakom hbs,[31] dok je ISO 639-1 identifikator sh označen kao prevaziđen, zajedno s ISO 639-2 identifikatorima scc[α 2] i scr[α 3] 2008. godine.[32]
Srpskohrvatski je u svetu i dalje u normalnoj upotrebi među jednim delom lingvista, prevodioca i profesora književnosti.[11] U slavistici se danas pored naziva srpskohrvatski takođe koristi i naziv bosansko-hrvatsko-srpski jezik.[33] Srpskohrvatski jezik se i dalje izučava na mnogim ozbiljnim univerzitetima sveta: Cambridgeu, Oxfordu, Sorbonni, Univerzitetu drzave Arizona u Phoenixu, itd.[11][34]
Neke međunarodne institucije, poput Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju službeno upotrebljavaju naziv bosanski, hrvatski ili srpski jezik (BHS) za zajednički jezik Bosanaca, Hrvata, Crnogoraca i Srba.[35] Početkom 2010. godine dve poslanice u Evropskom parlamentu su, polazeći od činjenice da je originalni srpskohrvatski jezik podeljen u razne službene jezike, zatražile, zbog administrativnih ušteda oko prevoda i tumačenja, vraćanje srpskohrvatskoga jezika. To je traženo radi kasnijeg zaključivanja sveobuhvatnog sporazuma o jezicima s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom kada te zemlje postanu članice EU”.[36]
Lingvistička pravila po pitanju svih svetskih jezika su prilično jednostavna i ona govore da se govori o jednom jeziku u slučaju ako je najmanje 81 posto osnovnog rečničkog blaga zajedničko. Pošto po rečima lingvistice Snježane Kordić bošnjački, crnogorski, hrvatski i srpski imaju 100 posto zajedničko osnovno rečničko blago - reč je o istom jeziku.[37] Kordić srpskohrvatski jezik vidi kao policentrični jezik, koji danas ima svoje četiri varijante i četiri službena naziva, ali u strogo lingvističkom pogledu ne može biti tretiran drugačije nego kao jedan standardni jezik, jer su razlike među varijantama nedovoljne da bi se moglo prihvatiti stanovište o različitim jezicima.[38]
Leksičko nasljeđe
Kao svi europski jezici, i Hrvatsko-srpski jezik je naslijedio brojne riječi iz drugih jezika s kojima je stupio u vezu kroz stoljeća svoje vrlo složene te isprepletene povijesti. Bilo je puno razmijena koje su ostavile duboke i količinski značajne tragove. Danas možemo smatrati to nasljeđe kao kvalitativno proširenje štokavice, dok je vodeći kulturno-politički smjer tijekom cijelog 19. stoljeća (vidi: Narodni preporod) – pa i 20. stoljeća – težio prema purizmu, to jeste prema iskljičivanju »barbarizama« ili stranih riječi iz »pravilnog« govora i pisma. Glavni jezici koji su doprinijeli srpskohrvatskom jezičnom sistemu jesu:
ruski (rusizmi) : činovnik, izvijestiti, nagrada, opasan, savršen.
Manje mada značajne doprinose naći ćemo također iz drugih jezika iz kojih je hrvatskosrpski prisvojio neke crte: keltski, poljski, češki, ladinski, jevrejski.
Dijalekti
Rasprostranjenost ijekavskog, ekavskog i ikavskog izgovaranja jata.
Srpskohrvatski jezik ima tri osnovna dijalekta, koja su nazvana prema upitnoj zamenici koja se razlikuje u svakom od njih. Čakavski dijalekt koristi upitnu zamenicu ča, kajkavski dijalekt koristi kaj, a štokavski dijalekt koristi što ili šta. Dijalekti kao što je torlački dijalekt nisu prepoznati u ovoj klasifikaciji.
Takođe, postoje tri osnovna načina za zamenjivanje u govoru i pisanju protoslovenskog samoglasnika jat. U okviru čakavskog dijalekta obično se koristi samoglasnik i za zamenjivanje jata (tzv. ikavski izgovor), dok se u nekim čakavskim govorima koriste i samoglasnik e (ekavski izgovor), kao i samoglasnička grupa ije odnosno je (ijekavski izgovor). Kajkavski dijalekt obično zamenjuje jat samoglasnikom e, dok je štokavski, poput čakavskog, podeljen na govore koji koriste samoglasničke grupe ije i je (ijekavski), samoglasnik e (ekavski) i samoglasnik i (ikavski).
Izražavanje jata
Govori štokavskog dijalekta
Protoslovenski samoglasnik jat je vremenom izmenjen i sada se izražava na tri različita načina u srpskohrvatskom jeziku:
u govorima koji koriste ekavski izgovor, jat postaje e.
u govorima koji koriste ikavski izgovor, jat postaje i.
u govorima koji koriste ijekavski ili jekavski izgovor, jat postaje ije ili je, u zavisnosti od toga da li je samoglasnik dug ili kratak.
Na primer:
preteča
ekavski
ikavski
ijekavski
ijekavska pravila
*lěp
lep
lip
lijep
dugo ě → ije
*vrěme
vreme
vrime
vrijeme
*věra
vera
vira
vjera
kratko ě → je
*děvojka
devojka
divojka
djevojka
*trěbati
trebati
tribat(i)
trebati
kratko ě → e
*grějati
grejati
grijati
grijati
kratko ě → i
*selo
selo
selo
selo
e u korenu, ne ě
Iz primera koji uključuju i dugačke i kratke samoglasnike se vidi da ijekavski izgovor ne zamenjuje prvobitno jat (ě) koristeći samo samoglasničke grupe ije i je, već koristeći i samoglasnike i i e. Po pravilu, jat se u ijekavskim govorima zamenjuje na četiri načina:
sa ije, ako je samoglasnik dug (dijete, mlijeko, vrijeme)
sa je, ako je samoglasnik kratak (djeca, mlječni)
sa i, ako se iza toga nalazi neki drugi samoglasnik, ili suglasnici lj i đ (vidio, volio, priđašnji)
Ako se ispred jata nalazi r, a samoglasnik je dug, onda će se jat zameniti sa ije (rijeka, naprijed, brijeg). Međutim, ako je samoglasnik kratak, gleda se šta se nalazi ispred r. Ako je ispred r neki samoglasnik, ili je r na početku reči, jat se zamenjuje sa je (rječni, ostarjeli). A ako je ispred r neki suglasnik, jat se zamenjuje sa e (ispred, bregovi).
Treba napomenuti da je jat uvek pod akcentom ili posleakcenatskom dužinom. Međutim, ako je u pitanju jednosložna reč koja ima dugi akcenat, jat će se zameniti sa ije (npr. vijek, brijeg, svijet). Onda će se pojaviti dva sloga (vi-jek, bri-jeg, svi-jet), a pošto akcenat po pravilu ne može stajati na poslednjem slogu u reči, premestiće se na prethodni slog, pa će biti naglašeno i iz samoglasničke grupe ije, umesto e kako bi trebalo.
Razlike među dijalektima mogu se ilustrovati primerom Šlajherove basne. Dijakritički znaci upotrebljavaju se radi označavanja razlike u naglascima i prozodiji, što je često veoma značajno, no obično se ne odražava u pravopisu.
novoštokavski (ij)ekavski
Óvca i kònji
Óvca koja níje ìmala vȕnē vȉd(j)ela je kònje na br(ij)égu. Jèdan je òd njīh vȗkao téška kȍla, drȕgī je nòsio vèliku vrȅću, a trȅćī je nòsio čòv(j)eka.
Óvca rȅče kònjima: »Sȑce me bòlī glȅdajūći čòv(j)eka kako jȁšē na kònju.«
A kònji rȅkoše: »Slȕšāj, ȏvco, nȃs sȑca bòlē kada vȉdīmo da čòv(j)ek, gospòdār, rȃdī vȕnu od ovácā i prȁvī òd(j)eću zá se. I ȍndā óvca nȇmā vȉše vȕnē.«
Õfca tera nı̃je imȅ̩̏la vȕne vȉdla je kȍjne na briẽgu. Jȇn od nîh je vlẽ̩ke̩l tẽška kȍla, drȕgi je nȍsil vȅliku vrȅ̩ču, a trẽjti je nȍsil čovȅ̩ka.
Õfca je rȇkla kȍjnem: »Sȑce me bolĩ kad vîdim čovȅka kak jȃše na kȍjnu.«
A kȍjni su rȇkli: »Poslȕhni, õfca, nȃs sȑca bolĩju kad vîdime da čȍve̩k, gospodãr, dȇ̩la vȕnu ot õfci i dȇ̩la oblȅ̩ku zȃ se. I ȏnda õfca nȇma vȉše vȕne.«
Kad je to čȗla, õfca je pobȇ̩gla f pȍlje.
Pisma
Tokom istorije, ovaj jezik je bio pisan koristeći više pisama:
Gajeva latinica je varijanta latiničnog pisma koje je razvio hrvatski lingvista Ljudevit Gaj u prvoj polovini 19. vijeka. Svoj konačni oblik je stekla nakon izmena srpskog lingviste Đure Daničića u 19. vijeku. Sastoji se od trideset slova (27 prostih i tri dvojnа), a prema izgovoru prva četiri slova toga pisma (a, be, ce, de) naziva se abecedom.
Pisana latinična slova.
Abeceda prema azbuci:
A
a
B
b
C
c
Č
č
Ć
ć
D
d
Dž
dž
Đ
đ
E
e
F
f
G
g
H
h
I
i
J
j
K
k
А
а
Б
б
Ц
ц
Ч
ч
Ћ
ћ
Д
д
Џ
џ
Ђ
ђ
Е
е
Ф
ф
Г
г
Х
х
И
и
Ј
ј
К
к
L
l
Lj
lj
M
m
N
n
Nj
nj
O
o
P
p
R
r
S
s
Š
š
T
t
U
u
V
v
Z
z
Ž
ž
Л
л
Љ
љ
М
м
Н
н
Њ
њ
О
о
П
п
Р
р
С
с
Ш
ш
Т
т
У
у
В
в
З
з
Ж
ж
Ova latinica je u upotrebi na svim prostorima gde se govori srpskohrvatski, u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Veoma sličnu verziju koristi i slovenski jezik.
Postoji i alternativni način predstavljanja glasova koji nemaju sopstvene znakove u originalnoj latinici (ako iz tehničkih razloga ne možemo upotrebiti Gaj-Daničićeve znakove):
Vukova ćirilica je varijanta ćiriličnog pisma koje je razvio srpski lingvista Vuk Karadžić u prvoj polovini 19. vijeka. Sastoji se od 30 slova, a svako od njih predstavlja odgovarajući glas. Prema prva dva slova ćiriličnog pisma (az, buki) naziva se azbukom.
Pisana ćirilična slova.
Azbuka prema abecedi:
А
а
Б
б
В
в
Г
г
Д
д
Ђ
ђ
Е
е
Ж
ж
З
з
И
и
Ј
ј
К
к
Л
л
Љ
љ
М
м
A
a
B
b
V
v
G
g
D
d
Đ
đ
E
e
Ž
ž
Z
z
I
i
J
j
K
k
L
l
Lj
lj
M
m
Н
н
Њ
њ
О
о
П
п
Р
р
С
с
Т
т
Ћ
ћ
У
у
Ф
ф
Х
х
Ц
ц
Ч
ч
Џ
џ
Ш
ш
N
n
Nj
nj
O
o
P
p
R
r
S
s
T
t
Ć
ć
U
u
F
f
H
h
C
c
Č
č
Dž
dž
Š
š
Vukova ćirilica je jedno od dva ravnopravna pisma srpskohrvatskog jezika. Danas se koristi u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Sličnu verziju ćirilice koristi i makedonski jezik.
↑4.278 (0.11%) stanovnika se izjasnilo govornikom hrvatsko-srpskog i 8.182 (0.21%) srpsko-hrvatskog jezika.
↑Kratica za engl.Serbo-Croatian Cyrillic. Svršten kao bivši kod za srpski jezik i zamenjen kodom srp.
↑Kratica za engl.Serbo-Croatian Roman. Svršten kao bivši kod za hrvatski jezik i zamenjen kodom hrv.
Reference
↑Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). „Serbian-Croatian-Bosnian”. Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History.
↑Parkvall, Mikael. „Världens 100 största språk 2007” [100 najvećih jezika na svijetu 2007] (švedski). Nationalencyklopedin.
↑Bunčić, Daniel (2008). „Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards” [(Re)nacionaliziranje srpskohrvatskih standarda]. u: Kempgen, Sebastian (njemački). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven. München: Otto Sagner. str. 93. OCLC238795822.
↑Alexander, Ronelle (2006), Bosnian/Croatian/Serbian – A Grammar with Sociolinguistic Commentary, The University of Wisconsin Press, ISBN978-0-299-21194-3
↑Thomas, Paul-Louis; Osipov, Vladimir (2012) (francuski). Grammaire du bosniaque, croate, monténégrin, serbe [Gramatika bosanskoga, hrvatskoga, crnogorskoga i srpskoga]. Collection de grammaires de l'Institut d'études slaves ; vol. 8. Paris: Institut d'études slaves. str. 624. ISBN9782720404900. OCLC805026664. Lay summary.
↑Grčević, Mario (1997). „Zašto slavistika 19. stoljeća nije priznavala postojanje hrvatskoga jezika?”. Jezik45 (1): 8. Pristupljeno 2023-01-15. »Izrazom ilirski jezik Dobrovsky ne naziva samo književni i govorni jezik hrvatskih štokavaca i čakavaca, već ujedno i jezik Servijera, a ponekad i Bugara. Primjerice, 1792. u podjeli slavenskih jezika u Geschichte der Bohmischen Sprache und Literatur pojašnjava da se ilirsko narječje sastoji od bugarskoga, racko-servskoga, bosanskoga, slavonskoga, dalmatinskoga i dubrovačkoga. Znajući da ilirsko ime nije iskonsko ime južnih Slavena, jednom prilikom napominje da ilirski jezik, zato što njime govore potomci starih Servijera i Hrvata, ne treba zvati ilirski, već srpski ili hrvatski (serbisch oder Chrowatisch).«
↑Naredbom Zemaljske vlade od 4. 10.1907. g. određeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'."
↑Šćepanović, Lela (2017-02-02). „Crnogorski se govori i bez ś”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 2022-10-29. »Slova ś i ź odnedavno ne koristi ni Skupština Crne Gore, prva i jedina državna institucija koja ih je nakon reforme crnogorskog jezika koristila u zvaničnoj komunikaciji.«
Artikel ini sebatang kara, artinya tidak ada artikel lain yang memiliki pranala balik ke halaman ini.Bantulah menambah pranala ke artikel ini dari artikel yang berhubungan atau coba peralatan pencari pranala.Tag ini diberikan pada Januari 2023. Coelodoniella garnieri Klasifikasi ilmiah Kerajaan: Animalia Filum: Arthropoda Kelas: Insecta Ordo: Coleoptera Famili: Cerambycidae Genus: Coelodoniella Spesies: Coelodoniella garnieri Coelodoniella garnieri adalah spesies kumbang tanduk panjang yang t...
Artikel ini sebatang kara, artinya tidak ada artikel lain yang memiliki pranala balik ke halaman ini.Bantulah menambah pranala ke artikel ini dari artikel yang berhubungan atau coba peralatan pencari pranala.Tag ini diberikan pada November 2022. Eko Yulius TrividaNama lengkapEko Yulius TrividaKebangsaan IndonesiaLahir3 Juli 1985 (umur 38)IndonesiaTinggi185 cmBerat80 kg Rekam medali Tenis meja Pria 10+ [butuh rujukan] 5+ 5+ Bripka Pol. Eko Yulius Trivida, SH. (lahir 3 Juli 19...
Часть серии статей о Холокосте Идеология и политика Расовая гигиена · Расовый антисемитизм · Нацистская расовая политика · Нюрнбергские расовые законы Шоа Лагеря смерти Белжец · Дахау · Майданек · Малый Тростенец · Маутхаузен ·&...
الملعب الأولمبي الدوليمعلومات عامةالمنطقة الإدارية طرابلس البلد لبنان معلومات أخرىالطاقة الاستيعابية 22٬400 الموقع الجغرافيالإحداثيات 34°25′20″N 35°49′19″E / 34.4222°N 35.8219°E / 34.4222; 35.8219 تعديل - تعديل مصدري - تعديل ويكي بيانات الملعب الأولمبي الدولي ، هو ملعب كرة الق...
Honey (Bal)Poster filmSutradaraSemih KaplanoğluProduserSemih KaplanoğluJohannes RexinBettina BrokemperPemeranErdal BeşikçioğluSinematograferBarış ÖzbiçerPenyuntingAyhan Ergürsel Suzan Hande Güneri Semih KaplanoğluPerusahaanproduksiKaplan Film ProductionTanggal rilis12 Maret 2010 (2010-03-12)Durasi103 menitNegara Turki JermanBahasaTurkiAnggaran€1.250.000 Bal (Inggris: Honeycode: en is deprecated ) adalah film drama Turki 2010 yang disutradarai oleh Semih Kaplanoğl...
Ikan bakarIkan gurame bakar disajikan dengan sambal kecapSajianUtamaTempat asalIndonesia dan MalaysiaDaerahAsia TenggaraDibuat olehuniversalSuhu penyajianPanasBahan utamaikan, dibumbui dengan bawang putih, bawang merah dan bumbu lainnya, dipanggang di atas bara apiSunting kotak info • L • BBantuan penggunaan templat ini Media: Ikan bakar Ikan bakar adalah hidangan ikan yang dibakar atau dipanggang di atas api atau bara api. Hidangan ikan yang dibakar, muncul secara uni...
Mountain range in southern Spain For other uses, see Sierra Nevada (disambiguation). Sierra NevadaView of the Sierra NevadaHighest pointPeakMulhacénElevation3,479 m (11,414 ft)Coordinates37°3′12″N 3°18′41″W / 37.05333°N 3.31139°W / 37.05333; -3.31139GeographySierra NevadaLocation in Spain LocationProvinces of Granada, Almería and MálagaCountrySpainRegionAndaluciaParent rangePenibaetic SystemGeologyAge of rockTertiaryMountain typeAlpine Sie...
Thé sombrethé noir-noir Le thé Pu'er, originaire du Yunnan, est le thé sombre le plus consommé dans le monde. Pays d’origine Chine Type thé post-fermenté Degré d'alcool 0° modifier Thé sombre Nom chinois Chinois 黑茶 Traduction littérale thé noir Transcription Mandarin - Pinyin hēichá Min - Hokkien POJ hek-tê Nom alternatif Chinois traditionnel 後發酵茶 Chinois simplifié 后发酵茶 Traduction littérale thé post-fermenté Transcription Mandarin - Hanyu...
Part of Coly-Saint-Amand in Nouvelle-Aquitaine, FranceSaint-Amand-de-ColyPart of Coly-Saint-Amand Coat of armsLocation of Saint-Amand-de-Coly Saint-Amand-de-ColyShow map of FranceSaint-Amand-de-ColyShow map of Nouvelle-AquitaineCoordinates: 45°03′52″N 1°14′53″E / 45.0644°N 1.2481°E / 45.0644; 1.2481CountryFranceRegionNouvelle-AquitaineDepartmentDordogneArrondissementSarlat-la-CanédaCantonVallée de l'HommeCommuneColy-Saint-Amand Area126.40 km2 (10.19&...
Ця стаття потребує додаткових посилань на джерела для поліпшення її перевірності. Будь ласка, допоможіть удосконалити цю статтю, додавши посилання на надійні (авторитетні) джерела. Зверніться на сторінку обговорення за поясненнями та допоможіть виправити недоліки. Мат...
Former sports governing body in France Union of French Athletic Sports SocietiesSport List Association football Athletics Croquet Cycling Fencing Field hockey Rugby union Swimming JurisdictionFranceAbbreviationUSFSAFoundedNovember 1890HeadquartersParisReplaced List FFF (Football) FRF (Rugby) FAF (Athletics) Closure date1919; 105 years ago (1919) The Union of French Athletic Sports Societies (French: Union des sociétés françaises de sports athlétiques (USFSA)) was a forme...
Non-standard unit of length This article is about the non-standard unit of measure. For other uses, see Smoot (disambiguation). Smoot364.4 smoots ± 1 ear painted on the Harvard Bridge sidewalk in Cambridge, MassachusettsGeneral informationNamed afterOliver R. SmootConversions 1 smoot in ...... is equal to ... imperial/US units 5 ft 7 in SI units 1.702 m The smoot /ˈsmuːt/ is a nonstandard, hu...
Part of the LGBT rights seriesLegal status ofsame-sex unions Marriage Andorra Argentina Australia Austria Belgium Brazil Canada Chile Colombia Costa Rica Cuba Denmark Ecuador Estonia Finland France Germany Greece Iceland Ireland Liechtenstein* Luxembourg Malta Mexico Nepal Netherlands1 New Zealand2 Norway Portugal Slovenia South Africa Spain Sweden Switzerland Taiwan United Kingdom3 United States4 Uruguay Recognized Israel5 Civil unions andregistered partnerships Bolivia Croatia Cyprus Czech...
Women's pole vaultat the Games of the XXVII OlympiadVenueStadium AustraliaDate23 – 25 SeptemberCompetitors29 from 19 nationsWinning height4.60 ORMedalists Stacy Dragila United States Tatiana Grigorieva Australia Vala Flosadóttir Iceland2004 → Athletics at the2000 Summer OlympicsTrack events100 mmenwomen200 mmenwomen400 mmenwomen800 mmenwomen1500 mmenwomen5000 mmenwomen10,000 mmenwomen100 m hurdleswomen110 m hurdlesmen400 m hurdlesmenwomen3000 msteepl...
Artikel ini sebatang kara, artinya tidak ada artikel lain yang memiliki pranala balik ke halaman ini.Bantulah menambah pranala ke artikel ini dari artikel yang berhubungan atau coba peralatan pencari pranala.Tag ini diberikan pada November 2022. Foto Fidus pada 1902 Fidus adalah psedonim yang dipakai oleh ilustrator, pelukis dan penerbit Jerman Hugo Reinhold Karl Johann Höppener (8 Oktober 1868 – 23 Februari 1948). Ia adalah seniman simbolis, karyanya secara langsung mempenga...
Type of cosmetics White petrolatum A moisturizer, or emollient,[1] is a cosmetic preparation used for protecting, moisturizing, and lubricating the skin. These functions are normally performed by sebum produced by healthy skin.[2] The word emollient is derived from the Latin verb mollire, to soften.[3] Mechanism of action In the human body, water constantly evaporates from the deeper layers of the skin through an effect known as transepidermal water loss. By regulating...
Saline water for medical purposes SalineSaline solution for intravenous infusionClinical dataAHFS/Drugs.comFDA Professional Drug InformationLicense data US DailyMed: Hypertonic_Saline Routes ofadministrationIntravenous, topical, subcutaneousATC codeB05XA03 (WHO) IdentifiersCAS Number7647-14-5PubChem CID5234DrugBankDB09153ChemSpider5044UNII451W47IQ8XKEGGC13563ChEBICHEBI:26710ChEMBLChEMBL1200574Chemical and physical dataFormulaClNaMolar mass58.44 g·mol−13D model (JSm...
.jpg)
