Etimologija naziva Češke Republike ima određene specifičnosti. Aktualni naziv dolazi od endonima Čech, koji je posuđen iz poljskog jezika.[13][14] Naziv se odnosi na slavenski narod Čehe (češki: Čechové), koje je njihov vođa Čeh doveo i nastanio na planini Říp. Etimologija riječi Čech se može pratiti još do praslavenskog korijena *čel-, koji se odnosi na pripadnika nekog naroda. To znači da termin Čech ima isti etimološki korijen kao suvremeni češki izraz člověk, koji označava osobu.[15]
Međutim, za Češku se, u srpskohrvatskom jeziku u historijskom, a u engleskom i u svakodnevnom kontekstu, koristi i izraz Bohemija, a koji potječe od latinskog izraza Boiohaemum, koji znači "domovina Boja", galskog plemena koje je nastanjivalo to područje.
O naseobinama na teritoriji Češke još oko 28.000 godina prije nove ere govori niz arheoloških nalazišta. Od III. vijeka prije nove ere naseljavaju je Kelti, a od I. vijeka i Germani. Slaveni su se na područje današnje Češke doselili u V. vijeku, a u VII. vijeku oformili Samovo Carstvo. Godine 833. na području Moravske, Slovačke, sjeverne Mađarske i zapadnog zakarpatskog kraja nastaje Velikomoravska kneževina, koja vremenom raste i obuhvata i Češku (890–894), Šleziju, Lužice, Malopoljsku, i dio Mađarske. Velika Morava, od koje se Češka otcjepila 894., nestala je pod udarom Mađara 907. godine.
Bohemija
Historičar i političar František Palacký se danas smatra "ocem domovine" u Češkoj.
Pod pritiskom nacističke Njemačke i europskih sila, od kojih su neke čak ignorirale obrambene sporazume s Pragom, Čehoslovačka je u rujnu 1938. godine Minhenskim sporazumomNjemačkoj predala širok pogranični pojas Sudeta sa značajnom njemačkom nacionalnom manjinom, uz dogovor da to bude i posljednji njemački zahtjev. Jug Slovačke i zakarpatska Rusija pripali su Mađarskoj, a jedan dio teritorije (Tješinska oblast) je uzela i Poljska. Nastaje i "druga republika" - Slovačka dobija veću autonomiju, a u ime države ulazi crtica (Češko-Slovačka). Nedugo zatim, 14. ožujkaa1939., Slovačka proglašava nezavisnost, a 15. ožujka njemačka vojska okupira ostatak zemlje i proglašava Protektorat Češka i Moravska. U svibnju 1945., Saveznici su oslobodili Čehoslovačku, a etnički Nijemci i neki Mađari su Benešovim dekretima protjerani u Njemačku, Austriju i Mađarsku.
Do demokratskih promjena u Čehoslovačkoj dolazi mirnim putem, poslije Baršunaste revolucije17. studenog1989., kada je komunistički kongres za predsjednika izabrao književnika i disidenta Vaclava Havela. Godine 1990. iz imena obe republike odstranjen je pridjev "socijalistička", a početkom proljeća iste godine zajednička država je preimenovana u Čehoslovačku Federativnu Republiku (skr. Čehoslovačku) na češkom jeziku, odnosno Češko-Slovačku Federativnu Republiku (skr. Češko-Slovačku) na slovačkom (ova komplikacija je bio značajna kao Crtični rat). Nepunih mjesec dana kasnije, 20. ožujka1990., ČSFR je ponovo dobila novo puno ime - Češka i Slovačka Federativna Republika; različite skraćenice ostale su nepromenjene.
Čehoslovačka je sporazumno prestala da postoji 1. siječnja1993. godine. Godine 1999., na pedesetom samitu NATO pakta, Češka Republika je primljena u punopravno članstvo. Dana 1. svibnja2004. godine pristupila je i Europskoj uniji.
Češkireljef je vrlo raznolik. Na zapadu zemlje nalazi se Češka zavala, visoravan u obliku romba koji okružuju četiri ulančana gorja: Krkonoše u regiji Sudeti na sjeveroistoku (tu se nalazi najviši vrh države, Sněžka, visok 1,602 m), Rudna gora na sjeverozapadu, Češka šuma na jugozapadu i Češko-moravsko visočje na jugoistoku. Kroz nju teku rijeke Laba i Vltava.
Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termičkim skokovima; ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlažne. Osjećaju se i morski i kontinentalni utjecaji. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najviših vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture. U istočnom dijelu Moravske, gdje su padaline oskudnije, pojavljuju se stepska područja. Valja napomenuti da su velika šumska područja zemlje ozbiljno ugrožena onečišćenjem i kiselim kišama.
Prema Ustavu, Češka je parlamentarna republika, a šef države je predsjednik (prezident České republiky), koji se od 2013. bira na izravan način. Prvi tako izabrani predsjednik bio je Miloš Zeman. Od 1993. do 2012. godine, predsjednika je na zajedničkoj sjednici birao Parlament. Mandat predsjednika traje pet godina, a moguć je samo jedan reizbor. Predsjednik ima ograničene i specifične ovlasti, kao što je pravo da predlaže suce Ustavnog suda, raspušta Poslanički dom u određenim uvjetima te vraća zakone parlamentu. Osim toga, predsjednik imenuje premijera, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike, a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.
Češka ima dvodomni Parlament sa Poslaničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát). Donji dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem. Drugi dom ima 81 člana, koji imaju mandad šest godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasanja u dva kruga.
Najviši državni prizivni sud je Vrhovni sud. Predsjednik predlaže članove Ustavnog suda, koje potvrđuje Senat. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.
Od 2000. godine, Češka je podijeljena na trinaest regija (kraj) i glavni grad Prag. Svaki kraj ima zasebnu regionalnu skupštinu (rajské zastupitelstvo) i regionalnog upravitelja (hejtman). U Pragu te dužnosti obavljaju gradsko vijeće i gradonačelnik. Niže administrativne jedinice su okruzi, koji ima 76, ali koji su nakon reforme lokalne samouprave izgubili na značaju, iako formalno nisu ukinuti.
Regije su sljedeće:
Mapa Češke s tradicionalnim i aktualnim regijama.Mapa Češke s prikazanim okruzima.
Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2011. godine, 63.7% stanovništva Češke izjasnilo se Česima, 4.9% kao Moravci, 1.4 % kao Slovaci, 0.4% kao Poljaci, 0.2% kao Nijemci i 0.1% kao Šlezijci. Polje nacionalnosti je bilo neobavezno pa je čak 26% stanovnika odbilo popuniti to polje.[18] Prema procjenama, u Češkoj živi oko 250,000 Roma.[19][20]
Češka je jedna od najmanje religioznih zemalja na svijetu. Prema udjelu ateista u ukupnom stanovništvu, Češka se nalazi na trećem mjestu u svijetu, iza Kine i Japana.[25] Prema popisu iz 2011. godine, 34% ljudi je reklo kako nema nikakvu religiju, 10.3% se deklariralo katolicima, 0.8% protestantima (0.5% češki evangelici i 0.4% husiti), a 9% je reklo kako slijedi neku drugu religiju ili denominaciju. Čak 45% stanovnika je odbilo odgovoriti na to pitanje.
Prema anketi iz 2010. godine, samo 16% Čeha je izjavilo kako vjeruju da postoji Bog, njih 44% je izjavilo da vjeruje u nekakvu vrstu duha ili sile, dok je 37% izjavilo kako ne vjeruje ni u kakav nadnaravni entitet.[26] Druga anketa iz 2012. godine je utvrdila kako je u Češkoj ukupno 39% agnostika i čak 20% ateista. Kršćana je 34%, među kojima dominiraju katolici, dok je neizjašnjenih bilo 6%.[27]
Češka i Moravska, regije s jakom industrijom još u doba Habsburškog Carstva, bile su najrazvijenija područja još u komunističkom bloku, što se osobito odnosi na sekundarni privredni sektor. Prijelaz na slobodno tržište, započet 1990., dovršen je mnogo brže nego u ostalim zemljama toga područja zahvaljujući krupnim stranim ulaganjima. Češka se od sredine 1999. oporavlja od recesije. Gospodarstvo je živnulo u razdoblju od 2000. do 2001. godine zbog izvoza u Europsku uniju, pogotovo u Njemačku, te zbog investicija iz inozemstva, dok je domaća potražnja sve jača.
Češko je poljodjelstvo intezivno i iskorištava visoki stupanj mehanizacije u proizvođačkim sustavima. Na više od polovine obradivih površina proizvode sve žitarice; obilata je i proizvodnja krumpira, povrća, duhana i šećerne repe, dok se na kraju oko Plzeňa, u Češkoj, uzgaja hmelj, sirovina za proizvodnju piva. Radi se na dovršenju privatizacijebankarstva, telekomunikacija i energetike, što će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvodnju.
Cestovne i željezničke prometnice u Češkoj dobro su razgranate diljem zemlje, dok se autocestovna mreža širi i razvija. Prag je dobro povezan s glavnim gradovima središnje Europe: s Budimpeštom, Bečom, Moskvom, Varšavom, Berlinom. Dobro je razvijen i zračni promet. Kroz zračne luke Praga, Brna i Ostrave prolazi veliki dio trgovačkoga prometa.
Franz Kafka je jedan od globalnoj najpoznatijih predstavnika češke književnosti, iako je zbog očeva utjecaja sva svoja djela napisao na njemačkom. Globalni uspjeh stekao je tek posthumno, a danas ga se smatra jednim od najvažnijih avangardnih pisaca.
↑Češki jezik ne poznaje lingvističku distinkciju između pridjeva koji se odnose na povijesnu Bohemiju i suvremenu Češku; i.e. český znači i bohemijski i češki.
↑Mlsna, Petr; Šlehofer, F.; Urban, D. (2010). „The Path of Czech Constitutionality” (: (Bilingual) – Czech, English). 1st edition. Praha: Úřad Vlády České Republiky (The Office of the Government of the Czech Republic). str. 10–11. Pristupljeno 31 October 2012.
↑Čumlivski, Denko (2012). „800 let Zlaté buly sicilské” (czech). National Archives of the Czech Republic (Národní Archiv České Republiky). Arhivirano iz originala na datum 2013-01-11. Pristupljeno 31 October 2012.
↑„Discrimination in the EU in 2012”, Special Eurobarometer, 383 (European Union: European Commission): p. 233, 2012, pristupljeno 14 August 2013 The question asked was "Do you consider yourself to be...?" With a card showing: Catholic, Orthodox, Protestant, Other Christian, Jewish, Muslim, Sikh, Buddhist, Hindu, Atheist, and Non-believer/Agnostic. Space was given for Other (SPONTANEOUS) and DK. Jewish, Sikh, Buddhist, Hindu did not reach the 1% threshold.
1 Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji. • 2 U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Evropom. • 3 Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Evrope.
.svg)
_crop.jpg)
.png)
.svg)
