Dubrovnik (latinski: Ragusa — Raguza) je grad smješten na Jadranskom moru, u južnoj Hrvatskoj. Ime je dobio po hrastovoj šumi, dubravi. Ubraja se u jedan od najznačajnijih kulturnih i turističkih centara u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Poznat je po svojoj staroj gradskoj jezgri sa brojnim kulturnim i sakralnim spomenicima. Grad je 1991. godine imao 49.728 stanovnika, a prema popisu iz 2011. godine 42.615. Smješten je na 42°39′N, 18°04′E. Popularni naziv za Grad pod brdom Srđ je i "biser Jadrana". Dubrovnik je i upravni centar Dubrovačko-neretvanske županije.
Grad Dubrovnik osnovan je na pomorskoj trgovini i trgovini sa Osmanskim Carstvom i svim drugim zemljama svijeta od Amerika do Indije tokom ranog srednjeg vijeka i dosta vremena bio je jedini protivnik Mletačke republike Venecije na istočnom dijelu Jadranu. Zbog bogatstva i vještih diplomatskih odnosa, grad Dubrovnik se znatno razvio posebice u XV. i XVI vijeku. Dubrovnik je bio centar razvoja hrvatskog jezika i hrvatske književnosti, te rodni grad mnogih značajnih pjesnika, pisaca, filologa, slikara, matematičara i fizičara.
Pretpostavlja se da je Dubrovnik nastao u VII vijeku, ali prema nekim novim nalazima i spoznajama čak i znatno ranije. Te nove spoznaje baziraju se na pronalasku ostataka ruševina katedrale koja se je nalazila na mjestu današnje katedrale. Stari osnivači Dubrovnika su, bježeći pred Avarima iz razorenog Epidaurusa (današnji Cavtat) dosli na otočnu hrid Laus podno brda Srđ i tu su se odlučili nastaniti. Vremenom su otočnu hrid povezali sa kopnenim dijelom današnjeg Dubrovnika, u to vrijeme pod imenom Dubrava.
Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se put u historijskim dokumentima spominje 850. Opsada Saracena 866. zaustavljena je zahvaljujući pomoći Bizanta. Oko 992. g. spalio ga je makedonski car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno nezavisan od Splita. Od 1205. g. priznaje vlast Venecije, što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva.
Razvoj buduće republike
Iako je priznavao vlast Venecije, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju, jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat, te ostale organe gradske samouprave. Grad je 1272. g. dobio statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana.
U vrijeme uspona Raške Dubrovnik se uspješno branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat sa Stonom. 1345. g. i Mljet ulazi u sastav Republike.
Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća rijeke Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do ZatonaDubrovačka Republika je osigurala kada je krajem 14. st. od Bosne kupila Konavle. Tada su utvrđene granice Republike, koju od kraja 14. st. priznaju svi dubrovački susjedi.
Zadarskim mirom1358. g. posjedi Venecije na našoj obali pripali su hrvatsko-ugarskoj državi, pa je Dubrovnik kao dio Dalmacije došao pod vlast vladara. Dubrovnik je prihvatio kraljevo vrhovništvo (Ludovik I) i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.
Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I 1380. g. razvija se u samostalnu državu.
Procvat Dubrovačke Republike
U Dubrovačkoj Republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika, vlast je imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću. Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (vlada), koje se još zvala i Malo vijeće. Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika.
Dubrovnik doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Osmanlijama, kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali i Italijom i Španskom.
Trguje se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu, sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Mediterana i stizali sve do Engleske.
Temelj privrednog razvoja Dubrovnika činili su pomorstvo i trgovina sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali i zanat. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike između pučana, pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom. Grad Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine.
U Dubrovniku je najviše na cijeni bila sloboda. Republika je imala svoju zastavu, grb i vojsku. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim evropskim zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta.
Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španija, a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent - Venecija.
U drugoj polovini 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac. Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i holandskih pomoraca je sve veća.
Opadanje Grada i Republike
Godine 1667. Dubrovnik je uništio snažan potres, u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno.
Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike. Naime otkrićem Amerike trgovački su se putevi premjestili na Atlantik, izgradnja splitske skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik.
Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke republike i Osmanskog carstva, opća evropska ofenziva protiv Osmanlija (poraz pod Bečom1683., kod Mohača1687.) odrazila se i na Dubrovnik, jer su Mlečani iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Osmanskog carstva i bosanskog zaleđa, te grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Sremskim Karlovcima1699. morala se Venecija povući iz Popova polja i vratiti ga u osmanske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanskog carstva i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa.
Pad Dubrovačke Republike
Mapa Dubrovačke republike do 1808.
Mirom u Požarevcu1718. napravljen je koridor između Neuma i Kleka, koji je ostao Bosni i Hercegovini. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama (1683-1699.) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz 1358. g. U 18. st. ponovno jača dubrovačku privredu i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila na Atlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do Amerike.
U 18. st. Dubrovnik ima više od 85 konzulata. Najjači gospodarski činitelj bila je hrvatska vlastela kojoj je pripadalo skoro cijela plovidba s 750.000 tona i skoro cijela zemlja.
Dubrovačka Republika je nedugo nakon proglašenja nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, zainteresirana za razvoj ekonomskih odnosa s tom velikom osamostaljenom državom, jednim svojim aktom uspostavila dijalog s vladom u Washingtonu, što se tumači kao de facto priznanje nezavisnosti i uspostava diplomatskih odnosa sa SAD.
Dana 26. svibnja1806. vojska francuskog generala Lauristona nedopušteno je ušla na teritorij neutralne Dubrovačke Republike, a sljedećeg dana je na prijevaru ušla u Grad, tražeći da se samo odmori i okrijepi na putu za tadašnje francuske posjede u Boki kotorskoj. Umjesto toga, odmah je okupirala Grad u ime Napoleona.[1] Vrlo brzo nakon početka francuske okupacije, ruska i crnogorska vojska ušla je na dubrovački teritorij i počela se boriti s francuskom vojskom, pljačkajući i paleći sve na putu. To je kulminiralo opsadom okupiranog Grada (u kojoj je na njega palo 3000 topovskih kugla).[2]31. siječnja1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont izdao je proglas da ukida Dubrovačku Republiku, unatoč protivljenju vlasti Republike, i da pripaja dubrovački teritorij Kraljevstvu Italiji (marionetskoj državi Francuskog Carstva), iz kojega je naknadno izdvojen te zajedno s Istrom, Dalmacijom te slovenskim zemljama udružen u Napoleonove Ilirske provincije. Marmontu je Napoleon dao novostvorenu titulu "vojvoda dubrovački" (Duc de Raguse).
Nakon sedam godina francuske okupacije, ohrabreni dezertiranjem francuskih trupa nakon propale invazije na Rusiju i ponovnog ulaska Austrije u rat, sve dubrovačke društvene klase, pod vodstvom vlastele, ustale su na opći ustanak protiv okupacije.[3] 18. lipnja 1813. zajedno s britanskim saveznicima natjerali su na predaju francuski garnizon na otoku Šipanu, zatim i u Stonu te na Lopudu, nakon čega se ustanak proširio kopnom Republike, počevši s Konavlima.[4]. Tada su počeli opsadu Grada, uz pomoć Britanske mornarice s brodovima HMS Bacchante i HMS Saracen, pod zapovjedništvom kapetana Williama Hostea, a ubrzo se ustanku pridružilo i stanovništvo unutar opkoljenog Grada.[5] Austrijsko Carstvo je poslalo svoje trupe pod zapovjedništvom generala Todora Milutinovića pod izlikom da su došli pomoći svojim dubrovačkim saveznicima, međutim, kao što se ubrzo pokazalo, zapravo su htjeli francusku okupaciju Dubrovnika zamijeniti vlastitom.[6] Zaveli su jednog od privremenih guvernera Republike, Vlaha (sina Brnje) Kabogu, obećanjima moći i vlasti (koje nije dugo uživao, nego je umro u sramoti, od naroda otad zvan "Traditur" - izdajica), te su ga uspjeli uvjeriti da vrata s istočne strane ostanu zatvorena dubrovačkim ustanicima koji su se tamo okupili, a da kroz vrata na zapadu uđu austrijske snage (bez dubrovačkih vojnika) kako bi okupirale Grad, nakon što se predao francuski garnizon od 500 vojnika pod zapovjedništvom generala Montricharda.[7]
Nakon toga, barjak svetoga Vlaha vijorio se uz austrijsku i britansku zastavu, ali samo dva dana, jer je 30. siječnja general Milutinović naredio gradonačelniku Sabu Giorgi da ga spusti. U patriotskom zanosu Giorgi, koji je bio zadnji knez Republike prije francuske okupacije, odbio je skinuti barjak, "jer ga je pripeo (podigao) narod", i nijedan Dubrovčanin to nije htio učiniti, čak ni nakon što su im zaprijetili oružjem, nego su barjak skinuli austrijski vojnici.[8]
Iako vlada Dubrovačke Republike nikad nije potpisala kapitulaciju niti se odrekla suvereniteta, što je po pravilima Klemensa von Metternicha koje je Austrija usvojila za Bečki kongres značilo da je trebala biti obnovljena, Austrijsko Carstvo je uspjelo uvjeriti druge saveznike da mu dopuste da zadrži teritorij Dubrovačke Republike[9] Dok su mnogi manji i manje važni gradovi i bivše države bili primljeni na Kongres, to pravo je odbijeno predstavniku Dubrovačke Republike.[10] Sve to je bilo u potpunoj suprotnosti sa svečanim ugovorima koje su austrijski carevi potpisali s Republikom: prvi potpisan 20. kolovoza 1684., u kojem car Leopold I. Republici obećava i jamči nepovredivu slobodu ("inviolatam libertatem"), te drugi iz 1772., u kojem carica Marija Terezija obećava zaštitu i poštovanje nepovredivosti teritorija i slobode Dubrovačke Republike.[11]
U Dubrovniku su već u 11. stoljeću postajala udruženja trgovaca i obrtnika razvrstanih po djelatnostima. Glavne gospodarske grane stoljećima su brodogradnja, pomorstvo, trgovina, obrt, a u novije vrijeme i turizam. Trgovalo se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. Sol se dobivala u Gružu i Slanom te na otocima Šipanu i Mljetu, a najvažnije središte proizvodnje soli bio je Ston. U 16. stoljeću, Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima).
U Dubrovniku je osnovana najstarija trgovačka komora u Hrvatskoj. Osnovali su je Francuzi1808. godine, nakon propasti Dubrovačke Republike, dok je Hrvatska gospodarska komora u Zagrebu osnovana tek 1852. godine. Danas postoji Županijska komora Dubrovnik, a grad je gospodarsko središte Dubrovačko-neretvanske županije.
Upravna tijela Grada Dubrovnika su: Gradsko vijeće i Gradonačelnik (vijećnici i gradonačelnik biraju se neposredno na četverogodišnji mandat). Grad Dubrovnik ima 7 upravnih odjela i 3 službe (pročelnike upravnih odjela, temeljem javnog natječaja, imenuje gradonačelnik).
Naselja u sastavu Grada Dubrovnika
Grad Dubrovnik bez Dubrovnika se sastoji od 31 naselja. To su:
S obzirom na materinski jezik, 42.232 ili 96,49% izjasnilo se, da im je materinski jezik hrvatski. Prema vjeri, 37.015 ili 84,57% izjasnilo se kao rimokatolici, 2.310 ili 5,28% kao muslimani, 1.697 ili 3,88% kao pravoslavci, 1.430 ili 3,27% kao agnostici ili neizjašnjeni, te 935 ili 2,14% kao ateisti.
Stari dio grada Dubrovnika nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Biser Jadrana, smješten na dalmatinskoj obali, postao je važna mediteranska morska sila od 13. stoljeća nadalje. Iako je teško oštećen u potresu 1667. godine, Dubrovnik je uspio sačuvati svoje prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i fontane.
Gradske zidine - građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane i zaštite. Duge su 1940 m, visoke do 25 m, prema kopnu debljine 4-6 m, a prema moru 1,5-3 m. Na četiri strane svijeta, zaštićene su utvrdama.
Kula Minčeta - utvrda na sjeveru gradskih zidina, monumentalna je i okrugla, dovršena je 1464. godine, gradili su je brojni graditelji, među njima i Juraj Dalmatinac. Povod za izgradnju bula je vijest o padu Carigrada1453. godine.
Kula Bokar - utvrda na zapadu gradskih zidina, naziva se i Zvjezdan, građena je od 1461. do 1463. prema projektu firentinskog graditelja Michelozza Michelozzija.
Utvrda sv. Ivan - utvrda na jugoistoku gradskih zidina iz 16. stoljeća. Štitila je ulaz u staru gradsku luku. Djelo je dubrovačkog graditelja Paskoja Miličevića.
Tvrđava Lovrijenac - utvrda koja se nalazi kraj vanjskih zapadnih zidina grada, 37 m iznad razine mora. Tvrđava je poznata po svojim predstavama i vjenčanjima te najvažnije kao povijesni simbol otpora Mletačkoj republici. šire poznata kao Gibraltar Dubrovnika.
Tvrđava Revelin - utvrda na istoku gradskih zidina. Građena je 1462. godine pred turskom opasnošću.
Gradska vrata od Pila - zapadna vrata kroz koja se ulazilo u grad. Sagrađena su 1537. godine. Na njima je bio pokretni most, koji se svake noći zatvarao.
Gradska vrata od Ploča - istočna vrata kroz koja se ulazilo u grad iz 15. stoljeća.
Crkve i samostani
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo
Dubrovačka katedrala - posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, koja je uništena u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine. Riznica katedrale čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
Crkva sv. Vlaha - izgrađena je na mjestu romaničke crkve, koja je preživjela veliki potres 1667., ali je uništena u požaru 1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667.
Samostan sv. Klare - izgrađen je uz same gradske zidine u 13. i 14. stoljeću. U njemu je 1434. godine otvoreno prihvatilište za napuštenu djecu.
Crkva sv. Josipa - sagrađena je 1667. godine na mjestu, u potresu, srušene crkve sv. Jakova.
Crkva sv. Nikole - iz 11. stoljeća, jedna od najstarijih sačuvanih crkvi u gradu. Bila je pravoslavna u predtursko vrijeme.
Crkva sv. Spasa - iz 1520. godine, ostala je neoštećena u velikom potresu 1667. godine. Ova renesansna crkva djelo je korčulanskog majstora Petra Andrijića. Sagrađena je kao zavjetna crkva nakon velikog potresa 1520. godine.
Crkva sv. Roka - renesansna crkva iz 16. stoljeća.
Crkva sv. Marije - u njoj se čuvaju vrijedne slike dubrovačkih slikara "Poliptih" Lovre Dobričevića i "Triptih" Nikole Božidarevića.
Sinagoga - jedna od najstarijih u Europi s počecima u 14. stoljeću.
Ljetnikovac Bunić-Kabužić na Batahovini - izgrađen je u 16. stoljeću. Značajan je po glavnom pročelju u prizemlju, koje cijelom dužinom ima trijem sa sedam arkada.
Ljetnikovac Stay na Batahovini - obnovljeni ljetnikovac u kojem je sada Konzervatorski odjel.
Ljetnikovac Rastić u Rožatu, Rijeka Dubrovačka - zapušteni ljetnikovac građen u drugoj polovici 16. stoljeća.
Ljetnikovac Klementa Gučetića u Obuljenom - građen od 1575. do 1581. godine, danas zapušten [15].
Ljetnikovac Vice Skočibuhe na Boninovu - ima odličan pogled na gruški zaljev i otoke. Obnavljan od 1938. do 1941. godine.
Ljetnikovac Crijević-Pucić na Gradcu - s kraja 16. stoljeća, smješten je na Gradcu iznad Vrata od Pila.
Ljetnikovac Pucić na Pilama - među najljepšim građevinama u gradu. Obnovljen je i sada je poslovni prostor.
Ljetnikovac Bunić-Gradić u Gružu - gotičko-renesansni ljetnikovac.
Ostale znamenitosti
Velika i mala Onofrijeva česma - dvije fontane okruglog oblika i ujedno mogu služiti i kao spremnik za vodu. Na većoj voda teče iz figura 16 maskiranih likova. Graditelj je Onofrio della Cava iz Napulja.
Orlandov stup - kameni je prikaz legendardnog viteza Orlanda. Služio je kao mjesto na kojem su glasnici čitali obavijesti. Dugo vremena je bio jedini svjetovni spomenik u gradu.
Štovanje sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog blagdana 3. veljače, kada su ljudi masovno dolazili u grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svima sudjelovati, uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana). Za blagdan je cijela Republika hrlila u grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće, sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. Tako je to i danas, pa se ljudi dugo i temeljito pripremaju za ovu svečanost.
To je festival komorne glazbe koji se od 2000. godine tradicionalno, krajem ljeta odvija na pozornici u atriju Kneževog dvora. Na festivalu uz utemeljitelja festivala, poznatog violinista i violista Juliana Rachlina nastupaju brojni poznati svjetski glazbenici.
Filmski festival Libertas
Libertas Film Festival započeo je 2005. s idejom, da se festivalska kulturna ponuda Dubrovnika proširi i filmskom. Festival se odvija tijekom ljeta, a na reportoaru se prikazuju igrani i dokumentarni filmovi nezavisnih produkcija posvećeni promociji slobode iz zemalja diljem svijeta. U natjecateljskom dijelu izabrani filmovi bore se za nagradu Dubravka koju dodjeljuje stručni žiri u kategorijama najbolji igrani film, najbolji dokumentarni film i najbolji kratki film. Film najbolje ocijenjen od strane publike dobiva posebnu nagradu publike.
Projekcije se održavaju u dubrovačkom kinu Sloboda, gradskom kazalištu Marin Držić, obnovljenom ljetnom kinu Jadran unutar dubrovačkih gradskih zidina i ljetnom kinu na krovu tvrđave Revelin[16].
Dubrovački međunarodni filmski festival
Dubrovnik International Film Festival (DIFF) je međunarodni filmskifestival koji se u Dubrovniku održava od 2003. godine. Projekt je započet kao inicijativa međunarodne organizacije Dubrovnik Film Institut. Festival je natjecateljskog karaktera. Stručni žiri dodjeljuje nagrade DIFF-a u kategoriji igranog, dokumentarnog i kratkog filma. Osim tih nagrada dodjeljuju se i nagrada publike za najbolji film festivala, nagrada Libertas za životno djelo i nagrada Argosy za izvanredan pojedinačni doprinos u području filmskog stvaralaštva [17].
Karantena
Festival suvremenih scenskih umjetnosti Karantena iniciran je 1997. od strane Art radionice Lazareti, dubrovačke udruge koja u svojim kontinuiranim programima želi stvoriti kulturni centar u kojem bi se posjetioci mogli upoznati sa suvremenim umjetničkim izričajem.
Festival donosi različita oblike suvremenog alternativnog umjetničkog izražavanja od raznovrsnih performansa, multimedijalnih instalacija te suvremenih plesnih, glazbenih i scenskih radova. Festival od svog početka ima međunarodni karakter te pored domaćih umjetnika na njemu sudjeluju i brojni gosti iz inozemstva.
Kazalište Marin Držić
Dubrovnik je u svojoj povijesti imao bogatu kazališnu tradiciju, brojne pisce, glumce i pozornice. Gradsko kazalište Marin Držić s vlastitim umjetničkim ansamblom osnovano je krajem 2. svjetskog rata. Na svom repertoaru teži uprizorenju djela starih dubrovačkih i drugih zavičajno, tematsko i jezično bliskih autora, uz povremene odmake u smjeru suvremenijih tema.
Kazalište povremeno svoja djela prikazuje u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara te gostovanja u drugim gradovima.
Književnost grada Dubrovnika u velikoj je mjeri utjecala je na razvoj hrvatskog književnog jezika. Ljudevit Gaj i ilirci izabrali su jezik u djelima Ivana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni jezik. Dubrovačka književnost bila je vrlo opsežna u odnosu na broj stanovnika. Sačuvan je mali dio, jer je tiskarski stroj bio teško dostupan i jer velik broj djela poput ljubavne poezije nije bio namijenjen širokoj publici. Neke knjige ostale su u rukopisima ili ih znamo samo po imenima. U 16. stoljeću, Dubrovčani su tiskali samo 12 knjiga, od kojih su 7 bile vjerske. Prva dva znamenita dubrovačka pisca su Šiško Menčetić i Džore Držić, koji su pisali pod utjecajem Francesca Petrarce. Njihove pjesme su objavljene u Ranjininom zborniku, u kojem je bilo čak 820 pjesama, ali original nije sačuvan. Istaknut je bio Mavro Vetranović, koji je pisao pjesme, drame i domoljubna djela. Jedan od najistaknutijih i najpopularnijih dubrovačkih književnika je Marin Držić. Napisao je velik broj vrijednih pastoralnih drama i komedija, među kojiam se ističu "Dundo Maroje", "Skup" i "Novela od Stanca". Već u Držićevo vrijeme, postojale su glumačke družine, koje su izvodile njegova djela. U Dubrovniku je postojala i humanističko-latinistička književnost čiji su predstavnici bii Ilija Crijević, Jakov Bunić i dr. U 17. stoljeću pojavio se Ivan Gundulić, koji predstavlja vrhunac dubrovačke književnosti sa svojim epom "Osmanom", pastoralnom dramom "Dubravkom" i religioznom poemom "Suze sina razmetnoga". U "Dubravki" slavi ljubav prema slobodi: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo!”. Poslije Gundulića značajan je Ivan Bunić Vučić, koji je pisao pastoralne i religiozne pjesme. Dramski pisac Junije Palmotić temeljio je pisanje na klasičnim uzorima, pokazivao je mentalitet društva u kojem je živio i obogatio je dubrovačko kazalište svoga vremena.
Muzeji
Kulturno-povijesni muzej - nalazi se u sklopu Kneževa dvora, ima stalne i povremene izložbe, preparatorsku radionicu, knjižnicu i muzejsku trgovinu.
Muzej Dominikanskog samostana - sadrži vrijedne rukopise i inkunabule, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća, veliko oslikano raspelo Paola Veneziana iz 14. stoljeća i oltarnu palu talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine.
Muzej Franjevačkog samostana - sadrži slike starih majstora, izvorni inventar ljekarne iz 1317. i zlatarske predmete
Dom Marina Držića - memorijalni muzej Marina Držića, ima kazališnu zbirku.
Riznica Katedrale - čuva zlatne i srebrne relikvijare, križeve, crkveno posuđe i slike talijanskih (Tizian, Raffael i dr.), flamanskih i hrvatskih slikara.
Pomorski muzej - ima stalni postav i knjižnicu, osnivač je HAZU.
Akvarij i Institut za more i priobalje - nalazi se u tvrđavi sv. Ivana. U 27 akvarija su ribe, spužve, koralji i ostale morske životinje. Zaštitni znak akvarija je morski konjic.
Arheološki muzej - ima prethistorijsku, antičku, ranosrednjovjekovnu zbirku, zbirku od 13. stoljeća do 1667., zbirku vaza, egipatsku zbirku i numizmatičku zbirku.
Etnografski muzej - sadrži stalni etnografski postav, preparatorsku radionicu i knjižnicu.
Muzej suvremene povijesti - ima povremene izložbe i knjižnicu.
Muzej Sinagoge - religijski eksponati, arhivski materijal, zbirka Tori od 13. do 17. stoljeća.
Muzej samostan Sigurata - sadrži zbirku sliku od 16. do 19. stoljeća, pokaznice, procesijski križ iz 14. stoljeća, crkveno posuđe, čipke itd.
To je profesionalni glazbeni orkestar grada Dubrovnika i glavni je nositelj glazbenih zbivanja u Dubrovniku. U svom djelovanju nastavlja glazbenu tradiciju koja se počela razvijati još u vrijeme rane Dubrovačke republike.
Orkestar redovito nastupa u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Na svom repertoaru veliku pozornost posvećuje dubrovačkim klasicima iz 18. stoljeća, posebno skladateljima Luki Sorkočeviću i Ivanu Mani Jarnoviću.
Tijekom koncertne sezone nastupa na koncertima u atriju Kneževog dvora i ljetnikovcu Crijević-Pucić, a ostvaruje i zapažena gostovanja po Hrvatskoj i inozemstvu.
Sport
Dubrovnik je poznat kao vaterpolski grad. Vaterpolski klub Jug 3 puta je bio prvak Europe, osvajač LEN kupa, europskog Superkupa, ima 21 naslov prvaka bivše Jugoslavije, 5 naslova prvaka Hrvatske, 2 kupa bivše Jugoslavije i 9 kupova Hrvatske. Više dubrovačkih vaterpolista osvajali su olimpijske medalje poput Veselina Đuhe, Gorana Sukna i dr. Dubrovačka plivačica Sanja Jovanović osvajala je medalje na svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima i ima svjetski rekord na 50 m leđno. Ženski odbojkaški klub "Dubrovačka banka" bio je prvak Europe i proglašen je za najbolju hrvatsku žensku ekipu u 1998. godini u izboru Sportskih novosti.
Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine, kada su jezuiti osnovali "Collegium Rhagusinum". Senat Dubrovačke Republike1654. godine proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani toga vremena, među njima i Ruđer Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onoga vremena, koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom "Collegium Romanum" u Rimu.
U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu.
Godine 1994., Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog).
U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij.
Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, 16. prosinca2003. osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Danas sveučilište ima veći broj dodiplomskih i poslijediplomskih studija.
ACMT
American College of Management and Technology (ACMT) je visoko obrazovna institucija osnovana međunarodnom suradnjom američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Veleučilišta u Dubrovniku. Institucija je osnovana 1997. godine i to je jedina obrazovna institucija u Republici hrvatskoj koja nudi završenim studentima diplome, koje su ravnopravno priznate u SAD-u i Hrvatskoj.
Federico Fernández de Buján Información personalNombre en español Federico Fernández de Buján Fernández Nacimiento 1956 LugoNacionalidad EspañolaEducaciónEducado en Universidad Autónoma de Madrid Información profesionalOcupación Jurista y columnista Cargos ocupados Catedrático de universidad Empleador Universidad Pontificia ComillasUniversidad de Las Palmas de Gran CanariaEscuela Militar de Estudios JurídicosUniversidad Nacional de Educación a Distancia (desde 1999) Miembr...
Tentara Utsmaniyah ModernTurkish: Modern Osmanlı Ordusucode: tr is deprecated Aktif1842/1861 – 1922Negara Kesultanan UtsmaniyahAliansi Sultan UtsmaniyahTipe unitTentaraJumlah personel~2,873,000 (1918)MarkasKonstantinopelPertempuranPerang Dunia I (Pertempuran Gallipoli), Revolusi Arab, Perang Italia-Utsmaniyah, Perang BalkanTokohSultan Mehmed V (Perang Dunia I)Menteri PerangEnver PashaTokoh berjasaMustafa Kemal Atatürk Angkatan Darat Utsmaniyah adalah tentara Kesultanan Utsmaniyah set...
Disambiguazione – Se stai cercando altri significati, vedi Malatesta (disambigua). Malatesta'Elephas Indus Culices Non Timet'(it:L'elefante indiano non teme le zanzare.)Bandato di sei pezzi, tre dei quali scaccati d'oro e di rosso e gli altri d'argento, circondato di bordura indentata d'oro e di nero[1][2]Stato Signoria di Rimini Signoria di Brescia Titoli Conte di Sogliano Signore di Ascoli Signore di Brescia Signore di Bertinoro Signore di Cervia Signore di Cesena Signore...
Perbudakan Perbudakan kontemporer Pekerja anak Konskripsi Ijon Kawin paksa Beli pasangan pengantin Penjualan istri Prostitusi Perdagangan manusia Pekerja sewa Buruh hukuman Perbudakan seks Sejarah perbudakan Perbudakan antiquity Perbudakan di Romawi kuno Hukum Babylonia Perbudakan di Yunani kuno Topik dan praktik Perbudakan Atlantik Middle Passage Perbudakan Arab Ghilman Mamluk Saqaliba Perbudakan Aztec Blackbirding Perbudakan kerajaan Byzantine Coolie Kerja rodi Pekerja lapangan di Amerika S...
This article is about the town. For other places in Poland with that name, see Miechów (disambiguation). Place in Lesser Poland Voivodeship, PolandMiechówChurch of the Holy Sepulchre Coat of armsMiechówShow map of Lesser Poland VoivodeshipMiechówShow map of PolandCoordinates: 50°21′28″N 20°1′57″E / 50.35778°N 20.03250°E / 50.35778; 20.03250Country PolandVoivodeship Lesser PolandCountyMiechów CountyGminaGmina MiechówGovernment • M...
Artikel ini bukan mengenai Kejora dan Bintang. Bulan dan BintangGenre Drama Fantasi Anak PembuatMultivision PlusPengarah kreatifRaakhee PunjabiPemeran Rimarsha Nugrafitra Nikita Willy Dicky Wahyudi Attar Syach Ida Helena Cut Tari Ponco Buwono Gisela Cindy Jessica Veranda Lagu pembukaBulan Bintang Senyum CeriaLagu penutupBulan Bintang Senyum CeriaPenata musik Ucok Radjagukguk Andi Rianto Joseph S. Djafar Negara asalIndonesiaBahasa asliBahasa IndonesiaJmlh. musim1Jmlh. episode51 (daftar e...
UK parliamentary practice This article is about questions in Parliament to the prime minister of the United Kingdom. For regular ministerial questioning, see Question time. For the TV programme, see Question Time (TV programme). PMQs redirects here. For other uses, see PMQ (disambiguation). A wide shot of Prime Minister's Questions in 2024, showing the House of Commons packed with members Prime Minister's Questions (PMQs, officially known as Questions to the Prime Minister, while colloquially...
Novel by William Faulkner For other uses, see As I Lay Dying (disambiguation). As I Lay Dying First edition coverAuthorWilliam FaulknerGenreModernist, southern gothic, black comedyPublisherJonathan Cape & Harrison SmithPublication date1930Preceded byThe Sound and the Fury Followed bySanctuary TextAs I Lay Dying online As I Lay Dying is a 1930 Southern Gothic[1] novel by American author William Faulkner. Faulkner's fifth novel, it is consistently ranked among th...
Video streaming platform IBM Watson MediaType of siteVideo streamingAvailable inEnglish, German, Hungarian, Japanese, Russian, Spanish and KoreanOwnerIBMURLibm.com/watson/mediaCommercialYesRegistrationOptionalLaunchedMarch 2007; 17 years ago (2007-03)Current statusActiveNative client(s) oniOS, Android IBM Watson Media (formerly Ustream and IBM Cloud Video) is an American virtual events platform company which is a division of IBM. Prior to the IBM acquisition, ...
Not to be confused with Frederick, Maryland. Census-designated place in Maryland, United StatesPrince Frederick, MarylandCensus-designated placeDowntown Prince FrederickLocation of Prince Frederick, MarylandCoordinates: 38°32′55″N 76°35′19″W / 38.54861°N 76.58861°W / 38.54861; -76.58861CountryUnited StatesStateMarylandCountyCalvertFounded1722Named forFrederick, Prince of WalesArea[1] • Total3.67 sq mi (9.50 km2) •&#...
Disambiguazione – Se stai cercando altri significati, vedi Silvio Pellico (disambigua). «Chi mente, se anche non scoperto, ha la punizione in sé medesimo; egli sente che tradisce un dovere e si degrada.» (Silvio Pellico, da Dei doveri degli uomini.) Silvio Pellico Silvio Pellico (Saluzzo, 24 giugno 1789 – Torino, 31 gennaio 1854) è stato uno scrittore, poeta e patriota italiano, noto soprattutto come autore de Le mie prigioni. Indice 1 Biografia 1.1 Vita sentimentale 1.2 Religiosità...
Questa voce sull'argomento Nazionali di calcio è solo un abbozzo. Contribuisci a migliorarla secondo le convenzioni di Wikipedia. Voce principale: Nazionale di calcio dell'Italia. Italia Under-18 Uniformi di gara Casa Trasferta Sport Calcio FederazioneFIGCFederazione Italiana Giuoco Calcio ConfederazioneUEFA SoprannomeAzzurrini Selezionatore Daniele Franceschini Campionato d'Europa Under-18 Partecipazioni30 (esordio: 1948) Miglior risultato Campioni nel 1955, 1956, 1958, 1966 La Nazion...
Julien Bessières Henri Géraud Julien, Ksatria Kekaisaran Prancis Pertama lahir 30 Juli 1777 di Gramat, meninggal 31 Juli 1840 di Paris, merupakan seorang ilmuwan, diplomat dan politikus Prancis pada abad ke-18 dan 19. Ia adalah sepupu marsekal Jean-Baptiste Bessières dan Bertrand Bessières. Daftar pustaka Dr Vincent, « Les Français à Corfou. L'arrivée. », in Revue des Études napoléoniennes., tome XXX, janvier-juin 1930. Sumber (dalam bahasa Prancis) Francois Pou...
Kim di Olimpiade Musim Panas 1980 Nama KoreaHangul김경숙 Hanja金瓊淑 Alih AksaraGim GyeongsukMcCune–ReischauerKim Kyŏngsuk Nellie Vladimirovna Kim (Rusia: Нелли Владимировна Ким; lahir 29 Juli 1957) adalah seorang pensiunan pesenam Uni Soviet berdarah Korea Sakhalin dan Tatar. Ia memenangkan tiga medali emas dan satu medali perak dalam Olimpiade Musim Panas 1976 di Montreal, dan dua medali emas di Olimpiade Musim Panas 1980. Pranala luar Wikimedia Commons memiliki...
باولو بوسيللي (بالإيطالية: Paolo Boselli) معلومات شخصية اسم الولادة (بالإيطالية: Paolo Boselli) الميلاد 8 يونيو 1838 [1][2][3] سفونة[4] الوفاة 10 مارس 1932 (93 سنة) [1][2][3] روما[4] مواطنة مملكة إيطاليا (17 مارس 1861–10 مارس 1932) عضو في أكاديمية ...
