Mavro Orbini ili Mauro Orbin (Mavar Orbini) (druga polovina 16. vijeka – 1610.), dubrovački benediktinac, historičar i prevodilac.
Porijeklo Maura Orbina vezuje se za jednog kotorskog doseljenika na područje Dubrovnika sredinom 16. vijeka. Mauro Orbin je po ocu bio iz ugledne, a po majci Flori, iz manje ugledne porodice. Već u ranoj mladosti Orbin se odlučio za redovnički poziv. Pristupio je benediktincima u opatiji Svete Marije na ostrvu Mljetu. Orbin je 1592. bio priorsamostana Sv. Andrije na Mljetu, a 1593. opat Sv. Mihovila arhanđela u Paklenom na ostrvu Šipanu. Imao je 1597. i naslov opata benediktinske opatije Sv. Marije u Bačkom vojvodstvu (jurisdikcija Kaločkih nadbiskupa u Ugarskoj), no ista opatija je bila pod osmanskom vlašću. Tako je taj naslov za Orbina bio isprazan jer tu dužnost nije mogao obavljati.
Orbin je krajem 16. vijeka boravio u više navrata u Italiji. Tamo je prikupljao građu za svoje djelo Kraljevstvo Slavena. Njegov rad su finansirali dubrovački plemić Marin Bobaljević i trgovac Rade Sladojević.
Mauro Orbin je najpoznatiji po djelu Kraljevstvo Slavena, koje je objavljeno u Pesaru 1601. U tom djelu, Orbini je zapisao: "Od svih naroda koji govore slavenski, Bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik; i diče se činjenicom da jedini oni dan-danas paze na čistotu slavenskoga jezika."[1]
Poslije izlaska njegovog djela bio je opat Sv. Mihovila na Šipanu. Došao je u sukob sa predstavnicima Mljetske kongregacije i bio je na prinudnom boravku na Šipanu 1604-1606. Tada je preveo djelo italijanskog franjevca Angela Ellija /Lo specchio spirituale del principio e del fine della vita humana /Zrcalo duhovno od početka i sfarhe xivota coviecanskoga, prevod je objavljen u Rimu 1614/. Orbin je 1609. bio prior na Mljetu, a 1610. bio je župnik u Malom Stonu. Umro je 1610.