Mate Hraste

Mate Hraste (Brusje na Hvaru, 25. siječnja 1897. - Zagreb, 29. studenog 1970.) hrvatski jezikoslovac, sveučilišni profesor i akademik.

Mate Hraste pohađa gimnaziju u Splitu i Dubrovnik, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1923. godine grupu za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Posvetio se proučavanju hrvatskih dijalekata (prvenstveno čakavskog) i povijesti jezika, 1938. godine u Beogradu postaje doktor lingvistike analizom govora žitelja otoka Brača. Radio je kao srednjoškolski profesor u Srijemskoj Mitrovici, Sisku i Petrinji, 1946. godine postaje docent na Katedri za hrvatski ili srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine. Od 1955. godine do umirovljenja 1965. redovni je profesor na katedri. Akademik JAZU (danas HAZU) od 1961. godine.

Godine 1970. dobio je nagradu "Božidar Adžija" za životno djelo.

• "Osobine govora otoka Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale", Zagreb, 1947.
• "Gramatika hrvatskosrpskoga jezika" (suautori Ivan Brabec, Sreten Živković), Zagreb, 1952.
• "Antroponimija i toponimija općine hvarske", Zagreb, 1956.
• "Govor otoka Suska" (suautori J. Hamm, P. Guberina), Zagreb, 1956.
• "O kraju postanka bugarštica na osnovu analize njihova jezika", Krakow, 1961.
• "Čakavisch-Deutsches Lexicon" (suautor Petar Šimunović, redakcija Reinhold Olesch) Koln-Wien (Teil 1 - 1979., Teil 2 - 1981., Teil 1 1983.)

• Ljudevit Jonke Slovo, broj 20, 1970.