Nezim Berati (oko 1680–1760), poznat i kao Nezim Frakulla ili Ibrahim Nezimi, bio je prvi veliki pjesnik tzv. bejtadžijske književnosti, kako se nazivaju književna djela koja su u muslimanskoj tradiciji stvarali albanski književnici na albanskom jeziku ali uz uporabu arapskog pisma. Rođen je u selu Frakulu blizu Fiera, a dio života živio je u Beratu. Frakulla je studirao u Istanbulu, gdje je pisao svoju prvu poeziju na turskom, perzijskom i možda arapskom jeziku, uključujući dva divana.

Oko 1731. godine vratio se u Berat, gdje je bio uključen u književno rivalstvo s drugim pjesnicima tog razdoblja, posebno s Imamom Alijom, beratskim muftijom. Između 1731. i 1735. godine sastavio je jedan divan i raznu drugu poeziju na albanskom jeziku, uključujući i omanji albansko-turski rječnik u stihu. Iako ne posjedujemo njegov cijeli izvorni divan, postoje kopije nekih 110 pjesama iz njega. Neki od njegovih stihova uglazbljeni su i usmeno su se prenosili tijekom stoljeća. Nezim Frakulla tvrdio je da je prvi sastavio divan na albanskom jeziku.

Frakullin divan uključuje stihove koji se kreću od panegirika o lokalnim pašama i vojnim pohodima, do oda prijateljima i pokroviteljima, kao i pjesme o udaljenosti i čežnji za njegovim prijateljima i ljubavnicima, pjesme s opisima prirode u proljeće, religioznim stihovima i, posebno, ljubavne pjesme. Pjesničke slike njegovih gazala (vrste arapske ljubavne poezije), od kojih su neki posvećene njegovom nećaku, odražavaju motive iz arapske, perzijske i turske poezije s mnogim klasičnim temama, metaforama i aluzijama.^[1]

• Divani Nezima Frakulle na albanskom
• Život i djela Nezima Frakulle, Robert Elsie