Ratni događaji su ga natjerali da prekine studij i 1943. godine se vrati u Skadar, gdje je radio u banci[3]. Godine 1945. počeo je raditi kao ravnatelj doma kulture u Skadru. Tu je napravio prvi pokušaj na domaćim pozornicama da predstavi drame Gjergja Fishte i Henrika Ibsena, koje komunističke vlasti nisu prihvatile[1]. Uhićen u septembru 1946. pod optužbom za neprijateljsku propagandu i agitaciju, te iz tih razloga je proveo sljedećih pet godina u zatvorima i radnim logorima[3].
Otpušten 1951. godine. Preuzeo je posao računovođe koji je obavljao do umirovljenja 1980. godine[1]. Njegova supruga je bila Terezin Pali, imali su dvije kćeri, Elenu i Luçiju.[4]
Djelo
Zef Zorba se ubraja među klasike albanske poezije. No njegov književni rad je prošao skoro neprimjećen, otkriven je tek u januaru 1993.[1] i prvi put je objavljen 1994., nakon njegove smrti.[1]
U decembru 2007. na pozornici kazališta Migjeni u Skadru održana je premijera Zorbine drame Klithma ne Debore (Krik u snijegu). Autor je dvaju opernih libreta, Teuta i Rozafa, tekstova pjesama na glazbu Prenka Jakove.
