Rođen je u 1916. godine u Skadru, koji je tada pripadao Osmanskom Carstvu. U tom je gradu završio osnovnu i srednju školu, nastavljajući studij u franjevačkoj školi, a kasnije i u gimnaziji. Godine 1935. imenovan je učiteljem u Vau i Dejësu. Sudjelovao je u ratu za oslobađanje od fašizma. Nakon završetka rata radio je u Ministarstvu kulture i imenovan je ravnateljem Narodnog kazališta u Tirani i članom Albanskog udruženja književnika i umjetnika Albanije. Iste godine objavio je svoju prvu pjesmu u časopisu Cirko. Tijekom rata napisao je zbirke pjesama Zvuk triju junaka Skadra i Partizanski orao, i obje su kasnije uglazbljene. Nakon što mu je supruga umrla, u dobi od 88 godina odlučio je napustiti svoj dom i preseliti se u rehabilitacijski centar.
Pisao je uglavnom o oružanoj borbi u Drugom svjetskom ratu i o poslijeratnoj izgradnji. Jedna epizoda partizanske borbe opisana je u poemi Heroji Viga (alb. Herojt e Vigut, 1953). Drama Naša zemlja (alb. Toka jonë, 1954) odlikuje se uvjerljivošću i realistički prikazanim likovima u revoluciji, s posebno oživljenim likom jednostavne gorštakinje.[2]Šipkovi cvjetovi (alb. Lulet e shegës, 1957) govore o otporu novoj vlasti te prvim koracima u emancipaciji žene; Veliki potop (alb. Përm bytja e madhe, 1976) slika je brodoloma staroga svijeta što ga simbolički guta brana, a novi se javlja u selu u koje se ponovno vraćaju njegovi stanovnici.[3]
