Aleksandar Stavre Drenova ili Aleks Stavri Drenova[1] (alb. Aleksandër Stavre Drenova, 11. april 1872 – 11. decembar 1947), obično poznat pod književnim pseudonimomAsdreni, bio je albanski pjesnik, sudionik Albanskog narodnog preporoda, prevoditelj, pisac i autor pjesme koja je kasnije postala himna Albanije.[2][3] Smatra se jednim od najutjecajnijih albanskih pisaca 20. stoljeća, a u to je vrijeme sastavio većinu svojih poznatih djela nadahnutih albanskom renesansom.
Pjesnička zbirka Sunčevi zraci (alb. Rreze dielli) od 99 pjesama bila je njegovo prvo značajno djelo, a posvetio ga je nacionalnom heroju Albanije, Đerđu Kastriotu Skenderbegu. Njegova druga zbirka, Snovi i suze (alb. Ëndrra e lotë), također se sastoji od 99 pjesama; posvećena je Editi Durham, prijateljici Albanije, obrađuje širi spektar tema i motiva i pokazuje autorovu zadivljujuću zrelost.[5]
Život
Asdreni je rođen kao Aleksander Stavre Drenova 11. aprila 1872. u albanskoj seljačkoj obitelji istočne pravoslavne vjere u selu Drenovi blizu grada Korče, koji je tada pripadao Osmansko Carstvu, a danas se nalazi u Albaniji.[4][6] U svom rodnom selu stekao je prvo formalno obrazovanje u grčkoj osnovnoj školi, i tek što je krenuo u srednju školu u Korči kad mu je umro otac, Stavri Thimiu.[7]
Oblast Korče bila je veliki izvor albanske migracije, koja je dodatno ojačana jednim potresom 1879. godine.[4] I Asdreni se tako preselio u Bukurešt 1885. godine, gdje se pridružio se starijoj braći i započeo i kratkotrajni studij na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Bukureštu.[4]
U novoj je zemlji Asdreni stupio u vezu s drugim albanskim intelektualcima i književnicima, s kojima je počeo jačati albansku dijasporu u Rumunjskoj u cilju borbe za nacionalno oslobođenje.[4] Prije toga, snažno su ga nadahnuli Jeronim de Rada i Naim Frashëri, kao i albanska renesansa, tijekom koje su Albanci počeli na sebe gledati kao na narod koji zaslužuje pravo da upravljan sobom.
Asdrenijeva književna karijera procvjetala je s početkom 20. stoljeća. U svom prvom djelu, zbirci od 99 pjesama pod naslovom Sunčevi zraci (alb. Rreze dielli), posvećenoj albanskom nacionalnom heroju Skanderbegu, koji je vodio uspješan otpor osmanskom širenju u Europu,[5] slijedio je književne tradicije Naima Frashërija i pozivao na ljubav prema domovini potičući njegove sunarodnjake da uđu u borbu za oslobođenje od Osmanskog Carstva.[4]
Njegova druga zbirka, Snovi i suze (alb. Ëndrra e lotë), također se sastoji od 99 pjesama; posvećena je Editi Durham, koja je mnogo putovala po Albaniji, obrađuje širi spektar tema i motiva i pokazuje autorovu zadivljujuću zrelost.[5] Zbirka se odlikuje bogatstvom pjesničkih vrijednosti. U njoj je autor izrazio svoje demokratske vrijednosti, svoje zanimanje za socijalne probleme u to vrijeme, kao i kritički diskurs o stranoj dominaciji. Bio je to važan korak od romantizma prema realizmu, kojeg su karakterizirali povijesni vremenski okviri i reference, te pisanje o događajima i situacijama koje su se dogodile u stvarnom životu. Njegova Pjesma jedinstva (alb. Kënga e bashkimit), objavljena u zbirci Snovi i suze, predstavlja obradu rumunjske pjesme "Hora unirii", koju je napisao Vasile Alecsandri.[8]
U trećoj zbirci, objavljenoj nakon stjecanja nezavisnosti, Psalmi kaluđera (alb. Psallme murgu, 1930), dolaze do izražaja pjesnikove sumnje i umor, s primjesom dekadentnih i mističnih motiva.[5]
.jpg)
.svg){kind=small}
