Kasëm Trebeshina (Berat, 8. avgusta 1926. − Ankara, 6. novembra 2017.) bio je albanski književnik.
Rođen je u Beratu i studirao je u Elbasanu. Godine 1942. pridružio je se Narodnooslobodilačkom pokretu Albanije i aktivno je sudjelovao u borbama oko Fiera, a u februaru 1944. teško je povrijeđen. Poslije rata, kratko je studirao na Kazališnom zavodu Orlovskij u Lenjingradu, pa se, vjerojatno zbog ideološkog spora, vratio u Albaniju, gdje je imao zaštitu Envera Hoxhe.
Nakon glumačkog rada u Narodnom kazalištu u 1950-im godinama, napisao je dramu Kruja e çliruar (1953.) i pridružio se Udruženju albanskih književnika (LSHA).
Trebeshina je bio uporan komunist ali je također imao nekonformističku narav,[1] što je u albanskom književnom životu vrlo rijedak slučaj.[1] Napustio je partiju i Savez književnika Albanije, stoga većina njegovih djela iz 40-ih i 50-ih su ostala dugo vrijeme neobljavljena. U dokumentu kojeg je poslao Enveru Hoxhi 5. oktobra 1953. opozorio je ga kako je njegova politika na kulturnoj razini vodila državo prema propasti[1][2] što se Hoxhi nimalo nije svidjelo.
Trebeshina je zbog svojih stajališta protiv komunističke vlasti i protiv estetike socijal-realizma je više puta optužen, uhićen i zatočen (1953−1955; 1962−1965; 1980−1988) kao umno porećena osoba[3] pa je ostao nekih dvadeset godina van javne scene[1]. 20. decembra 1953. je književnik Mehmet Myftiu otvoreno kritizirao režim zbog postupka prema Trebeshini [2] zajedno sa Markom Ndojom. Svetrojica su zatočeni i izbačeni iz partije. U tim godinama progona Trebeshina je objavio samo liriku Artani dhe Min'ja (1961.) i anonimni prijevod pjesama García Lorke[1], 1975. piše dramu Tiranozauri, koja će biti izvedena 1995. godine. Prva presuda je bila 1953. za tri godine zatvora, ali je pušten poslije 11 mjeseci. Između 1955. i 1962. nije radio i odbivao je poslove koji su mu nuđeni. To bi ga svelo pod »parazite« koje je režim progonio, ali je on ipak bio izuzetak.
Trebeshinina osobna pobuna je trajala jedno vrijeme, pa su ga vlasti napokon uhitile i osudile na 5 godina zatvora. Služio je kaznu u Vlori, Gramšu i Šijaku, pa pušten je 1965. godine, kada je se zaposlio u Narodnoj knjižnici i kao lektor za nakladnika Shtëpia Botuese "Naim Frashëri". Tri njegova prozna djela je 1991. Ardian Klosi priredio u knjizi pod naslovom Stina e stinëve, djelo koje je podsjećalo na Kutelijeve fantastične priče[1]. Nadrealistička nijansa onoga što autor naziva svojim »pjesničkim realizmom« rezultat je njegove svjesne pobune protiv estetske struje socijalističkog realizma[1]. Niz drugih svojih književnih djela je objavio poslije 1991., mahom proze, među kojima i roman Planetiada u osam tomova. Prva djela poslije pada komunizma je objavio uz pomoć Martina Camaja[4]. Nakon oružane pobune 1997. godine napustio je državu i nastanio se u Istanbulu[3]. U Turskoj je živio do kraja života. Oko Trebeshine su se lomila književna koplja: neki su ga smatrali disidentom[1], a drugi, na primjer Kadare, su ga nazvali »mediokritetom sa bezgraničnom ambicijom [2][5][6]« i agentom Sigurimia, što je R. Elsie procjenio kao Kadareovu osvetu [2]. Ili kao po procijeni Hajdarija u Trebeshinijom slučaju krvnici su postali žrtve istog režima u kojemu su sudjelovali[3].
.svg){kind=small}
