Kostandin Kristoforidi

Kostandin Kristoforidi
Fotografija Kostandina Kristoforidija
Biografske informacije
RođenjeKostandin Nelko
22. svibnja 1827.
Elbasan, Osmansko Carstvo (danas Albanija)
Smrt7. ožujka 1895. (dob: 67)
Obrazovanje
ŠkolovanjeŠkola zosimaja, Maltežanski protestantski koledž
Opus
1846–1895.
Znamenita djela
Prijevod Novog zavjeta

Kostandin Kristoforidi (alb. Kostandin Kristoforidhi,[1] rođen kao Kostandin Nelko, 22. svibnja 1827. – 7. ožujka 1895), bio je albanski prevoditelj i učenjak. Najviše je poznat po tome što je 1872. godine prvi preveo Novi zavjet na gegijski dijalekt albanskog jezika. Također je dao toskijski dijalekt albanskog 1879. godine, poboljšavajući time verziju Vangjela Meksija iz 1823. godine. Dajući prijevod na oba dijalekta, Kristoforidi je zaslužan za postavljanje temelja za ujedinjenje oba dijalekta u jedinstveni nacionalni jezik.[2]

Život

Kristoforidijev Novi zavjet na gegijskom dijalektu.

Rođen je u Elbasanu, a od 1847. pohađaš je grčku školu Zosimeja u Janjini, gdje se sprijateljio s Johannom Georgom von Hahnom i pomogao mu da nauči albanski jezik i napiše njemačko-albanski rječnik.[3][4] Godine 1856. ili 1857. pridružio se protestantskoj crkvi u Izmiru nakon prelaska na protestantizam, postavši tako prvi poznati albanski protestant.[5]

Otišao je u Istanbul 1857. godine i izradio Memorandum za albanski jezik. Na Malti je boravio do 1860. godine u protestantskom sjemeništu, gdje je završio prijevode Novog zavjeta na toskijski i gegijski dijalekt. U radu na gegijskoj verziji pomagala mu je Nikolla Serreqi iz Skadra. Nikolla Serreqi također je bila zagovornica upotrebe latinske abecede, koju su već koristili rani pisci albanske književnosti, i Kristoforidi je prihvatio upotrebu latinskog pisma.[6]

Otišao je u Tunis, gdje je radio kao učitelj do 1865. godine, kada ga je predstavnik Britanskog i stranog biblijskog društva zaposlio da radi za njih na prijevodu Biblije na albanski jezik.[7][8] Objavio je 1866. prvi gegijski prijevod četiri evanđelja i Djela apostolskih; dugi niz godina nastavio je s radom, objavljujući na toskijskom i gegijskom dijalektu Psalme (1868, 1869); Novi zavjet (1879, 1869), Postanak i Izlazak (toskijski, 1880.); Ponovljeni zakon (toskijski, 1882); Izreke i knjigu o Izaiji (toskijski, 1884).

Kristoforidi je postao član Centralnog komiteta za zaštitu prava albanskog naroda (osnovanog 1877), koji je predstavljao skupinu albanskih intelektualaca sa sjedištem u Istanbulu i zalagao se za ujedinjenje albanskih područja u Osmanskom Carstvu.[9] Tijekom velike istočne krize, Kristoforidi je kritizirao neke ugledne članove Prizrenske lige, smatrajući da im je djelovanje motivirano njihovim vlastitim interesima, očuvanjem sultanove moći i "muslimanske prevlasti" umjesto nacionalnim interesom.[10]

Razvoj albanskog jezika smatrao je važnim za očuvanje albanskog naroda i velik dio svog života posvetio je proučavanju i bilježenju jezika putujući po cijeloj Albaniji radi prikupljanja jezične građe.[8] Rezultat tih pothvata bilo je njegovo najvažnije djelo, Rječnik albanskog jezika (grčki: Λεξικόν της Αλβανικής Γλώσσης, albanski: Fjalori i Gjuhës Shqipe), objavljeno u Ateni u Grčkoj 1904. godine,[7][11] 25 godina nakon što ga je izradio Kristoforidi i nakon njegove smrti. Napisano je grčkim pismom.[12]

Znao je albanski (toskijski i gegijski), grčki, latinski, hebrejski, engleski, talijanski, turski, bugarski, arapski, francuski i njemački.

Djela

Uz navedene biblijske prijevode, Kristoforidi je napisao 1970-1872. napisao Povijest svetog pisma / Povijest svetog pisma za dječake (Istoria e shkronjësë shënjtëruarë), pojednostavljeni sažetak i dio Starog zavjeta, koji uzima u obzir podatke iz Biblije na albanskom jeziku kao tekst, autorstvo, povijest biblijskih knjiga i djelovanje Biblijskog društva.[13]

Njegovo najvažnije djelo, Rječnik albanskog jezika, sadrži 11.675 leksema,[14] sastavljen na toskijskom albanskom jeziku uz korištenje grčkog pisma. U Tirani je objavljen 1961. godine.[15] Isključuje većinu posuđenica, posebno orijentalizme i grecizme, a pokušava se objasniti etimologija danih riječi.

Godine 1882. objavio je u Istanbulu, s dopuštenjem Ministarstva obrazovanja Osmanskog carstva, albansku gramatiku na toskijskom dijalektu (Grammatiki tis alvanikis glossis).[15]

Kristoforidi je također sastavio prvu izvornu proznu priču na albanskom jeziku[14] i ujedno prvu priču za djecu, pod naslovom Lov gorštaka (Sjena iz Tomora) (Gjahu i Malësorëvet (Hieja e Tomorrit)), napisanu na oba glavna dijalekta.[16] Napisao ih 1884, a prvi put su objavljene u 1902. godine u Konicinom časopisu Albanija u Londonu.

Reference

  1. ↑ Oblik Constantine Christophorides upotrebljavao se u engleskom jeziku tijekom 19. i 20. stoljeća.
  2. ↑ Albanian literature in Greek script Arhivirano 20 October 2013 na Wayback Machine-u
  3. ↑ Gawrych 2006: str. 20–21.
  4. ↑ Robert Elsie (24. 12. 2012). A Biographical Dictionary of Albanian History. I.B.Tauris. str. 257. ISBN 978-1-78076-431-3. Pristupljeno 7. 1. 2013. 
  5. ↑ „Smyrna Station”. The Gospel in Turkey: Being the Third Annual Report of the Turkish Missions-Aid Society: 20–21. 1857. 
  6. ↑ Lloshi, str. 14–15.
  7. ↑ 7,0 7,1 Skendi, Stavro (1967). The Albanian national awakening. Princeton: Princeton University Press. str. 122–123. ISBN 9781400847761. 
  8. ↑ 8,0 8,1 Gawrych 2006: str. 20.
  9. ↑ Gawrych 2006: str. 44.
  10. ↑ Gawrych 2006: str. 69.
  11. ↑ Gawrych, George (2006). The Crescent and the Eagle: Ottoman rule, Islam and the Albanians, 1874–1913. London: IB Tauris. str. 20, 130. ISBN 9781845112875. 
  12. ↑ Lloshi, str. 9.
  13. ↑ Bevapi, Kujtim. „Kristoforidhi sjell fjalën e Zotit në gjuhën e mëmës” (sq). arkivalajmeve.com. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-07. Pristupljeno 8. 3. 2021. 
  14. ↑ 14,0 14,1 Meksi, Aleksandër (7. 5. 2006). „Një thesar dokumentesh zbulojnë Kristoforidhin” (sq). Gazeta shqiptare (3509): 25-27. 
  15. ↑ 15,0 15,1 Bartl, Peter (1976). „Kristoforidhi, Konstandin” (de). Biographisches Lexikon zur Geschichte Südosteuropas 2: 506-507. 
  16. ↑ Dedja, Bedri (1971) (sq). Tradita dhe probleme të letërsisë shqipe për fëmijë. Tiranë: Naim Frashëri. str. 60. 

Literatura