Fatmir Gjata rođen je u Korči 1922. godine.[1] Njegov otac, Isuf Gjata, bio je učitelj, borio se u odredima Narodnooslobodilačkog pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata i poginuo 1944. godine. Fatmir Gjata studirao je u francuskom liceju u Korči, a kasnije je pohađao Institut za književnost Maksim Gorki u Moskvi.
U godinama borbe bio je zadužen za lokalne ilegalne novine.
Kao komunist i pjesnik napisao je nekoliko svezaka poezije za vrijeme rata i kasnije, neke od kojih će postati čuvene partizanske pjesme. Isticale su se po marševskim entuzijazmom i po svečanom odabiru riječju.[1]
Međutim, u albanskoj književnosti Gjata je dobio svoje mjesto u razdoblju 1950-1989 zahvaljujući svojim romanima,[2] kazališnim predstavama, knjigama kratkih priča i scenarijima, od kojih će se neki pretvoriti u filmove poput Tana (1958), prvog albanskog filma.[3]
Njegova su djela prevedena i na druge jezike, a mnoga su dobila nacionalne nagrade u Albaniji, kao što su "Prva nagrada Republike", "Orden zastave prve klase" itd.
