Naslovnica djela Protopeiria, tiskanog u Veneciji, 1770.
Teodor Kavaoljoti (grčki: Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης, rumunski: Teodor Kavalioti, 1718 – 11. kolovoza 1789)[1]) bio je grčki pravoslavni svećenik, učitelj i sudionik grčkog prosvjetiteljstva.[2] Poznat je po tome što je sastavio jedan aromunsko-grčko-albanski rječnik.[3]
Mladost
Teodor Anastasije Kavaljoti rođen je u Kavali ili u Moskopolju, gdje je proveo veći dio svog života. Bio je aromunskog porijekla,[4] a sebe je smatrao Grkom.[5] Kavaljoti je školu pohađao u Moskopolju, a kasnije je nastavio više studije matematičkih i filozofskih znanosti na koledžu Maroutseios u Janjini (1732-1734), koji je vodio Evgenije Vulgaris.[6]
Djelo
Kavaljoti se vratio u Moskopolje i tamo, 1743. godine, bio imenovan učiteljem na Novoj akademiji (grčki: Νέα Ακαδημία, Nea Akadimia).[7] Godine 1750. naslijedio je svog bivšeg učitelja Sevastosa Leontiadisa i postao upravitelj Nove akademije, i na tom se položaju zadržao više od 20 godina (1748–1769).[8] Njegova su djela, napisana na grčkom jeziku: Logika (1749, neobjavljeno), Fizika (1752, neobjavljeno), Gramatika novogrčkog jezika (1760), Metafizika (1767), Protopeiria (1770). Ta su djela široko korištena, a ručno izrađene kopije pronađene su čak u rumunjskom gradu Jašiju. Nakon razorenja Moskopolja 1769. godine, vjerojatno je otišao u Tokaj u Mađarskoj, ali se vratio 1773. godine.[8]
Godine 1770. u Veneciji, u tiskari Antonija Bortolija, objavio je školski udžbenik pod nazivom Protopeiria (Početnica).[9]Protopeiria je udžbenik od 104 stranice koji je na stranicama 15–59 sadržavao trojezični rječnik s 1.170 grčkih, аromunskih i albanskih riječi.[10] Ovo je djelo imalo za cilj helenizaciju kršćanskih zajednica na Balkanu koje nisu govorile grčki.[11][12] Taj je rječnik 1774. godine ponovno objavio švedski[13] profesor Johann Thunmann, koji je predavao na Sveučilištu Halle-Wittenberg. Thunmann je riječima na grčkom, aromunskom i albanskom jeziku dodao latinski prijevod.[14]
Kavaljoti nije uspio obnoviti uništenu Novu akademiju.[16] Tijekom posljednjih mjeseci svjedočio je novom valu uništavanja svog rodnog mjesta, u lipnju 1789. godine, od strane lokalnih muslimanskih gospodara. Kavaljoti je umro 11. kolovoza 1789. u dobi od 71 godine.[17]
↑Thede Kahl, Γλώσσα και στόχοι του πρώιμου αρμανικού, γραπτού λόγου (1731-1813), p. 71 (njmački izvornik: Sprache und Intention der ersten aromunischen Textdokumente, 1731-1809), u: Για την ταυτότητα των Βλάχων: εθνοπολιτισμικές προσεγγίσεις μιας βαλκανικής πραγματικότητας, Βιβλιόραμα (2009)
↑Dieter Kremer: Actes du XVIIIe Congrès International de Linguistique et de Philologie Romanes; 1989, str 122 [1].
