Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti.
Jelačićev trg 1880. godineZagrebačka katedrala krajem 19. stoljeća
Zagreb je glavni i najveći grad u Hrvatskoj. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine gradsko naselje ima 779.145 stanovnika, dok cijelo urbano i gravitirajuće područje broj oko 1,1 milijun. Dan Grada Zagreba obilježava se 31. svibnja, dan na koji se slavi blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba. Od 1993. do 2000. Dan grada slavio se 16. studenog.
Iako je na užem zagrebačkom području bilo i prije ljudskih naseobina, pismeni dokazi o postanku Zagreba povijesno su vezani za osnivanje biskupije na Kaptolu1094. godine. Drugi važni događaj u gradskoj povijesti zbio se 1242., kada je kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu kojom su građanskom Gradecu priznate znatne povlastice, a naselje postaje slobodnim kraljevskim gradom.
Godine 1850. dotadašnja naselja Gradec i Kaptol ujedinjeni su zajedno s okolnim, njima podvrgnutim naseljima u jedinstveno naselje, čime su stvoreni uvjeti za razvoj modernoga srednjoeuropskog grada. Grad započinje svoje širenje prema lijevoj obali rijeke Save, a 1960-ih godina počinje razvoj Zagreba i na desnoj obali rijeke Save.
Ljudske naseobine na širem zagrebačkom području pojavljuju se davno, u prapovijesno doba. Među najstarijim nalazištima ističe se spilja Veternica na jugozapadnim obroncima Medvednice, a nalazi potječu iz starijeg kamenog doba.
1300. - 750. prije Krista
Postoje tragovi života čovjeka u nizinskim krajevima oko rijeke Save; nađeno je brončano oruđe i grobovi tzv. kulture polja sa žarama nazvane prema spaljivanju pokojnika i pohranjivanju pepela u zemljanim žarama.
Rimsko razdoblje
Na području današnjeg Zagreba živio je starosjedilački rod Andautonijaca. Iskapanjima su otkriveni bedemi, ostaci kanalizacije, nekropole, tragovi luke i mnogi sitni materijali. Jezgra stare Andautonije bila je na mjestu današnjeg sela Šćitarjeva, na desnoj obali Save, 7 km sjeveroistočno od Velike Gorice. Andautonijci iščezavaju tijekom razdoblja od 4. do 7. stoljeća za vrijeme velikih seoba naroda, a pripadnike ostataka plemena pridošli Hrvati u 7. stoljeću nazvali su Vlasima, a njihovo selo Vlaška ili Laska ves.
Rani srednji vijek
U predjelu Kruga (Trnje) nađeno je iz tog razdoblja nekoliko grobova sa zemljanim posudama te željeznim oruđem i oružjem iz 8. stoljeća. Otkriće starohrvatskog nakita u grobovima na Kaptolu pokazuje da je tu u 10. i 11. stoljeću postojalo naselje. Manji pojedinačni nalazi (ranobizantski novac iz 6. stoljeća) na Griču pridonose vjerovanju da je i u tom dijelu današnjeg Gornjega grada postojalo naselje.
Ugarski kralj Ladislav osnovao je istočno od potoka Medveščaka Zagrebačku biskupiju. Uz biskupiju je otprije postojalo naselje obrtnika i trgovaca - Vlaška ves.
Izdana je pismena povelja u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo. To je prvi pismeni trag o Zagrebačkoj biskupiji. U biskupskom naselju nalazilo se i sjedište kraljevske županije.
Dovršena je i posvećena stolna crkva, koja je teško stradala pri provali Tatara 1242. godine. Tatarske su horde prošle kroz krajeve ugarsko-hrvatske države. Preživjelo stanovništvo
Zagreba potražilo je spas u šumama planine Medvednice. Nakon odlaska Tatara dio stanovništva se vraća na viši brijeg koji je od susjednog biskupskog naselja bio odijeljen potokom Medveščakom. Kralj Bela IV., koji se i sam povlačio pred Tatarima, dodijelio je novom naselju i njegovim žiteljima povelju - Zlatnu bulu s priznatim znatnim samoupravnim povlasticama u unutrašnjem uređenju, sudstvu i gospodarskom životu. Gradec postaje slobodan kraljevski grad izuzet od banske i županske vlasti i izravno podvrgnut kralju, a građani su preuzeli obvezu da će gradečko naselje utvrditi zidinama. Procjenjuje se da je tada Zagreb imao približno 1000 stanovnika.
Dovršena je gradnja utvrde Medvedgrada koju je dao podignuti biskup Filip na obroncima Medvednice i u koju su bile pohranjene crkvene dragocjenosti. Svojim kasnijim opsegom Medvedgrad je bio jedan od najvećih burgova u Hrvatskoj. Nakon potresa 1590. godine bio je napušten, a već 1642. godine spominje se kao ruševina.
Dovršeno je utvrđivanje gradečkog naselja koje se tada prvi put spominje u pisanim izvorima kao "utvrda Gradec". Grad je imao četvora vrata, od kojih su najstarija, Kamenita vrata, očuvana do danas.
Prvi spomen Banske palače na Kaptolu - prva u povijesnoj dokumentaciji poznata banska rezidencija u Zagrebu. Međutim, već tada ban boravi pretežito u susjednom Gradecu koji je kao utvrđeno mjesto bio sigurniji.
Na Kaptolu se naseljavaju franjevci koji podižu samostan s crkvom. Uz potok Bliznec i oko Remetinca preko Save pavlini (pripadnici katoličkog monaškog reda) dobivaju zemlju, a svoje obitavalište podižu u Remetama.
Proveden je prvi poznati popis kuća i stanovnika u Zagrebu. Popisano je približno 300 kuća i 2 810 žitelja, a spominju se, među ostalima, 21 postolar, šest kovača, po četiri zlatara i lončara, tri mesara i dva sedlara.
Sastaje se Sabor kraljevine Hrvatske i Slavonije. Zabrinut zbog opasnosti od Turaka preporučuje kralju Ferdinandu neka se "pobrine za svoju kraljevsku varoš na brdu Gradcu koja je glavni grad ovih kraljevina." Time je Zagreb prvi put spomenut kao hrvatska metropola.
Matija Gubec, vođa velike bune hrvatskih seljaka, nakon zarobljavanja doveden je u Zagreb. Prema predaji koja potječe tek iz prve polovice 19. stoljeća, bio je na Trgu svetog Marka "okrunjen usijanom željeznom krunom" i pogubljen.
Na poziv varoške uprave isusovci su preuzeli napušteni samostan na današnjem Jezuitskom trgu. Započeli su bogatu prosvjetiteljsku djelatnost i baroknu izgradnju grada (crkva sv. Katarine građena 1620.-31. najljepši je primjer barokne crkvene umjetnosti u Zagrebu).
Osnovana je isusovačka gimnazija sa šest razreda. Obavljala je redovitu humanističku naobrazbu za više stotina učenika seljačkog, građanskog i plemićkog podrijetla.
Udar groma zapalio je drveni krov stolne crkve, a požar se brzo proširio na susjedni biskupski dvor i veći broj kuća. Katastrofalni požari uništavali su naselje i 1645., 1674., 1706.. i 1731. godine. Tek će postupna gradnja kuća od opeke (samostani, plemićke i građanske palače, kanoničke kurije) s vremenom ograničiti razornu moć čestih velikih požara.
Izbili su teški i krvavi sukobi u podgrađu i na mostu preko potoka Medveščaka između suparničkih varoških i kaptolskih žitelja. Do čestih sporova, nesuglasica i sukoba dolazilo je najčešće zbog prava lokalnog trgovanja.
Pisac, povjesničar i leksikograf Pavao Ritter Vitezović utemeljuje novo žarište kulturnog života u Zagrebu, a svoj dom naziva muzejem, tj. kućom muza. Iste je godine osnovao vlastitu tiskaru.
Popisano je 560 kuća sa 5 600 stanovnika pod varoškom, kaptolskom i biskupskom upravom. Od sredine 18. stoljeća naglo napreduje gradnja pod gradom, koja veličinom uskoro premašuje gornjogradsko povijesno naselje. U to vrijeme veliki godišnji sajmovi te tjedna i dnevna tržnica premještaju se u podgrađe uz Manduševac, buduću Harmicu (današnji Trg bana Jelačića).
Osnovana je prva manufaktura sukna. Do kraja 18. stoljeća postojao je veći broj manufaktura, no sve do sredine 19. stoljeća glavnina proizvodnje ostaje u sklopu cehovskog obrta.
Nakon velikog požara u Varaždinu, u kojem je uništena i zgrada Kraljevskog vijeća, u Zagreb se trajno preseljavaju visoke upravne, sudske i školske ustanove, kao i znatan dio plemstva.
Osnovana je Kraljevska akademija za pravne znanosti.
U Tuškancu je otvorena Gradska streljana gdje se počinju okupljati pripadnici mlade intelektualne generacije iz redova trgovačkog staleža, krajiških časnika, svećenstva i plemstva.
Ljudevit Gaj pokreće prve hrvatske novine na kajkavskom narječju (Novine horvatske i Danica horvatsko-slavonsko-dalmatinska); od 1836. novine izlaze na štokavskom narječju.
Osnovano je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Pokretač, pokrovitelj i predsjednik bio je zagrebački biskup Haulik. Osnovni je cilj društva bio poboljšanje poljoprivrednoga gospodarenja.
Ivan Kukuljević održao je u Hrvatskom saboru prvi politički govor na hrvatskom jeziku tražeći da se ovaj postepeno uvede u javni život.
Otvoren je prvi javni perivoj - Maksimirski park kao najveći pothvat u uređenju parkovskih i rekreacijskih površina na zagrebačkom području. Uređenje je započeo biskup Maksimilijan Vrhovac oko 1800. godine na mjestu stare hrastove šume, a nastavio biskup Haulik. Stara je šuma oblikovana u park engleskog tipa s prostranim livadama, središnjom alejom, vidikovcem i umjetnim jezerima.
Zagreb je jedno od poprišta burnih političkih zbivanja koja su zahvatila velik dio Europe. Ukidanjem feudalnog sustava prestaje stoljetna nadležnost crkvenih vlasti nad pučanstvom u Vlaškoj ulici, na Kaptolu i u Novoj vesi.
7. rujna Carskim patentom spojeni su u jedinstveni Zagreb kraljevska slobodna varoš na brdu Gradecu, Kaptol, Nova ves, Vlaška ulica, podgrađe i pripadajuća im sela. Tako je Zagreb počeo živjeti kao jedinstven grad, a za prvoga gradonačelnika bio je izabran Janko Kamauf, posljednji varoški sudac Gradeca. Zagreb je tada imao 16 036 stanovnika.
Druga polovica 19. stoljeća
Stvaraju se osnove za život modernog srednjoeuropskog grada. Izrasta novo urbano središte Donji grad, omeđeno na sjeveru Ilicom i Jurišićevom, na jugu željezničkom prugom, na zapadu Savskom i Kolodvorskom (kod današnjeg Zapadnog kolodvora) i na istoku Draškovićevom ulicom. Na Trnju i Trešnjevci nastaju prve jezgre neplanski građenih naselja siromašnih slojeva građana. Istodobno na sjevernim šumovitim brežuljcima izgrađuje se rezidencijalni dio nastanjen imućnijim stanovnicima Zagreba.
Poduzetnici se okupljaju u Zagrebačkoj trgovačko-obrtničkoj komori. Započinje brži razvoj kapitalističkog poduzetništva, napose u novčarstvu, industriji i prometu.
Počinje izlaziti časopis Neven.
Na Jelačićevu trgu uređen je javni zdenac Manduševac.
Dovršena je današnja zgrada Rektorata, građena u neoromaničkom stilu i za bolničke potrebe. Od 1868. do 1882. u njoj se nalazila tvornica duhana, a od 1882. sjedište Sveučilišta.
Podignuta je bolnička zgrada za vojnu posadu u dvorištu vojarne u Vlaškoj ulici.
Izrađen je i usvojen plan urbanističkog razvoja Donjeg grada Milana Lenucija. Do 1885. realiziran je projekt uređenja niza parkovskih površina (tzv. "Lenucijeva zelena potkova").
Osnovano je moderno Sveučilište sa sjedištem u prostorijama nekadašnje isusovačke gimnazije na Katarinskom trgu, od 1882. u današnjoj zgradi Rektorata.
Utemeljena je prva tvornica strojeva i ljevaonica u Zagrebu.
Osnovan je Hrvatski sokol, čime počinje masovnije i organizirano bavljenje športom u Zagrebu. Inače, prvo športsko društvo bilo je streljačko, utemeljeno još 1786. godine.
Osnovan je ured za Zemaljsku statistiku Hrvatske i Slavonije.
Osnovan je Zbor liječnika Hrvatske koji do osnivanja Medicinskog fakulteta 1917. vodi sav znanstveni rad na području medicine.
Izgrađeno je novo groblje Mirogoj, a do 1883. dovršena su dva niza neorenesansnih arkada.
Gradi se novi dom Glazbenog zavoda u Gundulićevoj ulici.
Počinje obnova gradečke župne crkve na Trgu svetog Marka koja traje do 1882; uređuje se krov s današnjim izgledom - grbovi Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije te grada Zagreba.
Počinje s radom gradski vodovod iz vodoopskrbnog sustava s izvora u tadašnjem jugozapadnom predgrađu (današnja Zagorska ulica).
U Zagrebu je ukinuta numeracija kuća po kronološkom redu. Svaka ulica, trg i šetalište dobivaju svoje ime, a zgrade se označavaju parnim i neparnim brojevima kao danas.
Obnavlja se stolna crkva na Kaptolu; novom građevinom, kojom dominiraju dva neogotička tornja visine po 105 m, narušen je spomenički integritet ranijeg zdanja.
Počinje izgradnja današnjih zdanja na sjevernoj strani Jelačićeva trga. Inače, najstarija očuvana zgrada na južnoj strani trga nalazi se na broju 15, a podignuta je dvadesetih godina 19. stoljeća.
Održana je velika Zagrebačka izložba. Tom prigodom demonstrirana je upotreba električne energije - zgrada Rektorata bila je osvijetljena sa 30 žarulja. Od tada u Zagrebu se gradi veći broj malih privatnih elektrana.
Otvoren je Državni kolodvor (današnji Glavni kolodvor) arhitekta Ferenca Pfaffa, a od Jelačićeva trga do nove željezničke postaje izgrađena je tramvajska pruga. Nakon nekoliko rekonstrukcija staroga
drvenog mosta na južnom kraju Savske ceste izgrađen je novi željezni most preko rijeke Save.
Počinje sustavna izgradnja gradske kanalizacije.
Osnovana je tvornica cikorije i kavovine "Franck".
U Črnomercu su postavljeni temelji naše najveće tvornice piva. Sajmovi se počinju održavati na slobodnim površinama istočno od Draškovićeve ulice.
Na prijelazu u 20. stoljeće u Zagrebu su popisana 61 002 stanovnika, a u 41 industrijskom poduzeću bilo je zaposleno 3 650 radnika. Na nacrtu grada Zagreba iz toga vremena vidi se kontinuirana izgrađenost između Gupčeve zvijezde na sjeveru i željezničke pruge na jugu te Rudolfove vojarne na zapadu i Draškovićeve ulice na istoku. Izgrađeno je i područje duž Vlaške ulice do današnjeg Kvaternikova trga na istoku. Najduži krak pružao se prema zapadu Ilicom i duž željezničke pruge do potoka Črnonomerca. Tu se, osim gradskog vodovoda, nalazila najveća koncentracija industrije - nekoliko ciglana, tvornica parketa, duhana, piva i slada, sapuna, cikorije i kavovine. Kod Glavnog kolodvora označen je paromlin i strojarnica državne željeznice. Na istoku se ističu tvornica papira i gradska klaonica. Istočno od Draškovićeve ulice nalazio se veliki sajmišni prostor. U tzv. željezničkom trokutu, na prostoru današnjeg Studentskog centra i Tehničkog muzeja, nalazila se velika pilana i tramvajsko spremište. Donji grad dobiva današnju urbanističku strukturu (izgrađen je veliki broj današnjih javnih zgrada i ustanova, oblikovana je parkovska "zelena potkova"). U Vinogradskoj ulici (Črnomerec) na nacrtu se vidi nova Bolnica milosrdnih sestara, tada najveća u Zagrebu. Zanimljivo je postojanje jednog naselja nadomak Zagrebu, a koje nije bilo selo. To je Predgrad Sava na kraju Savske ceste, koji je nastao tijekom 18. i 19. stoljeća kao naselje i pristanište splavara i trgovaca drvom. Povezan je tramvajskom prugom sa središtem Zagreba već 1891.
Puštena je u rad prva javna elektrana u Zagrebu. Najveći potrošač električne energije bio je Gradski vodovod, a od 1910. i tramvaj. Počinje izgradnja električne mreže i prvih kućnih priključaka. Kasno uvođenje električne energije u Zagreb pripisuje se ugovoru između Gradskog poglavarstva i plinare koja je imala koncesije na javnu plinsku rasvjetu.
Osnovana je knjižnica namijenjena građanstvu, jezgra današnjih Gradskih knjižnica.
U Zagrebu je održan prvi međunarodni Zbor - velika gospodarska izložba, istočno od Draškovićeve ulice, na početku današnje Martićeve ulice.
Na Zrinjevcu je otvoren luksuzni hotel "Palace".
Na padinama Medvednice otvorena je bolnica Brestovac namijenjena liječenju tuberkuloznih bolesnika.
Geofizičar Andrija Mohorovičić, proučavajući potres u okolici Zagreba, dokazao je da se na dubini od pedesetak kilometara naglo mijenja brzina širenja seizmičkih valova. Taj sloj Zemljine kore nazvan je Mohorovičićevim diskontinuitetom i poznat je u svijetu kao Moho-sloj.
16. listopada 1909. godine Družba "Braća Hrvatskog Zmaja" osnovali su Društvo za spasavanje, današnji Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, još poznato kao Hitna pomoć. Prijedlog za osnivanje Društva za spasavanje dao je Emilije Laszowski u svratištu "Tri gavrana" što su svi prisutni i ugledni članovi podržali.
Na istočnoj strani Trgu svetog Marka u Gornjem gradu dovršena je nova zgrada Sabora, a stara zgrada Zagrebačke županije uklopljena je u novo zdanje.
Ilica od Jelačićeva trga do Mesničke ulice pokrivena je asfaltom, prva u Zagrebu.
Slavoljub Penkala poletio je nekoliko desetaka metara na uzletištu u Črnomercu zrakoplovom kojeg je sam konstruirao. Iste je godine Edvard Rusijan prvi u avionu poletio nad Zagrebom.
Otvoreno je više fakulteta i visokih škola - Medicinski fakultet (1917.), Visoka tehnička škola s arhitektonskim odjelom (1919.), Poljoprivredno-šumarski fakultet (1919.), Veterinarski fakultet (1924.) i Ekonomsko-komercijalna visoka škola (1925.), današnji Fakultet ekonomskih znanosti.
U Zagrebu je popisano 108 674 stanovnika, prvi put više od stotinu tisuća.
Osnovano je d.d. "Siemens" koje je proizvodilo električne instalacije za industrijska poduzeća i uređaje za gradove koji su se tada elektrificirali. Radionice su bile jezgra buduće najveće zagrebačke tvornice "Končar".
Podignuta je kružna građevina Umjetničkog paviljona prema nacrtu Ivana Meštrovića na današnjem Trgu žrtava fašizma. Istočno od trga tridesetih godina izgrađena je nova gradska četvrt s pravilnom mrežom ulica i s okosnicom duž Zvonimirove ulice.
Od Primorske i Savske banovine te dijelova Zetske, Vrbaske, Drinske i Dunavske banovine osnovana je Banovina Hrvatska, a Zagreb postaje sjedište teritorija koji je obuhvaćao 65 456 km2 s približno 4,4 milijuna stanovnika.
Željeći uvesti red u dotadašnju divlju gradnju na Trnju i Trešnjevci, u tim dijelovima grada grade se dva planska naselja s obiteljskim kućama (Cvjetno naselje i naselje Prve hrvatske štedionice).
Stari željeznički most preko Save zamijenjen je novim.
Na Jelačićevu trgu podignuta je zgrada s Centralnom ljekarnom na mjestu nekadašnje Pongrazove palače koja je bila srušena 1937.
Osnovana je Gipsoteka, kasnija Gliptoteka.
Zagrepčani su na međunarodnom Zagrebačkom zboru prvi put vidjeli demonstraciju televizije.
Počinje izgradnja novog stadiona u Maksimiru. Glavnina je dovršena do 1962., a kasnije je proširivan i moderniziran.
Uklonjen je spomenik banu Jelačiću, koji je bio pohranjen u Gliptoteci i vraćen 1990. godine.
Osnovano je poduzeće "Jadran-film" koje je počelo proizvodnju dugometražnih, kratkometražnih i uskih filmova; prvi igrani film snimljen je 1947. To je poduzeće pružalo usluge ili sudjelovalo u koprodukciji blizu 200 stranih filmova i tv-serija.
Započela je gradnja "filmskoga grada" u Dubravi. Prve su zgrade bile useljene 1954, a svi objekti (osim ateljea) bili su dovršeni i osposobljeni 1955. godine.
Počinje izgradnja prvih velikih stambenih četvrti na južnoj obali Save. Prva su naselja bila Savski Gaj i Zapruđe. Na površini gdje je 1953. popisano samo 2 000 stanovnika niknuo je grad u kojem danas živi više od stotinu tisuća žitelja.
Zagreb je pogodila najveća prirodna katastrofa u njegovoj povijesti. Potkraj listopada nabujale vode Save izlile su se iz riječnog korita i poplavile približno 60 km2 užeg teritorija grada. Tek 1971. bio je dovršen sustav novih savskih nasipa i odvodni kanal Sava-Odra-Sava, čime su uklonjene opasnosti od novih poplava.
Spajanjem Naftaplina iz Zagreba s rafinerijama u Rijeci i Sisku osnovano je veliko poduzeće INA.
Godina velikih klupskih športskih uspjeha Zagrepčana - vaterpolisti "Mladosti" postali su prvaci Europe, a nogometaši "Dinama" osvojili su Kup velesajamskih gradova. Poslije su slične uspjehe ponovili košarkaši "Cibone", rukometaši "Zagreba", odbojkašice "Mladosti", stolnotenisači "Vjesnika" i kuglači "Medveščaka", afirmirajući Zagreb kao jedan od vodećih športskih gradova u Europi.
U Zagrebu je popisano 566 244 stanovnika, prvi put više od pola milijuna.
Hrvatsko proljeće je kulminiralo studentskim štrajkom i pozivom na opći štrajk. Početkom prosinca savezni partijski i armijski vrh izvodi politički udar. Nakon toga su vodeći hrvatski političan dali su ostavke i povukli se iz političkog i javnog života, mnogi istaknuti sudionici hrvatskog pokreta bili su uhićeni, neki i zatvoreni, a Matica hrvatska je zabranjena.
U Zagrebu je popisano 649 586 stanovnika, a gradu su pripojena dotadašnja samostalna naselja gornje Dubrave (Čučerje, Granešina, Miroševec, Slanovec, Jalševec i dr.).
Izgrađen je Jadranski most nedaleko od starog Savskog mosta. Dovršena je velika južna cestovna zaobilaznica.
Univerzijada - velika sportska priredba na kojoj je sudjelovalo 6.423 športaša iz 122 države je održana u Zagrebu. Izgrađeno je ili obnovljeno mnoštvo športskih objekata - kompleks "Mladosti" kod Save, jezero Jarun, Dom košarke s poslovnim tornjem, stadion u Maksimiru, športski centar na Šalati, Dom sportova i dr. Otvoreni su, prošireni ili izgrađeni i mnogi drugi objekti i prostori - muzej Mimara, Omladinski centar, Fakultet ekonomskih znanosti, hotel "Dubrovnik", novi Autobusni kolodvor. Uređeni su Trg bana Jelačića te mnoga pročelja zgrada u Donjem gradu. U Novom Zagrebu je dovršen i tramvajski prsten.
Geodetski zavod grada Zagreba kamenom je pločom označio prolaz 16. meridijana na križanju Držićeve ulice i Ulice grada Vukovara.
11. srpnja u Zagrebu je simbolično obilježeno rođenje 5-milijarditog stanovnika Zemlje.
Počela je izgradnja nove zgrade Sveučilišne i nacionalne knjižnice.
U Zagrebu je održan glazbeni festival Eurosong (eurovizijsko natjecanje u zabavnoj glazbi).
30. svibnja, nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, održano je prvo zasjedanje novoizabranih saborskih zastupnika.
Na središnji zagrebački trg vraćen je spomenik banu Jelačiću, kao i naziv Trg bana Josipa Jelačića.
Prema posljednjem popisu na užem području Zagreba (naselje Zagreb) živjelo je 706 770 stanovnika, a na širem području (današnji Grad Zagreb) 867 950 žitelja.
25. lipnja u Saboru Republika Hrvatska je proglašena samostalnom i suverenom državom.
7. listopada bombardirani su Banski dvori od strane srpske avijacije.
8. listopada, tri mjeseca nakon Brijunske deklaracije kojom je Hrvatska odgodila primjenu svojih odluka o samostalnosti i suverenosti, stupila je na snagu njezina ustavna odluka o samostalnosti i prekidu svih odnosa sa SFRJ.
Nakon što su Republiku Hrvatsku priznale mnoge države, u Zagrebu se počinju otvarati veleposlanstva; prvo veleposlanstvo otvorila je Savezna Republika Njemačka.
Rekonstruirana je Ilica između Trga bana Jelačića i Frankopanske ulice.
Novim teritorijalnim ustrojstvom Republike Hrvatske formirano je 20 županija i Grad Zagreb, koji također ima položaj županije. U Zagrebu se nalazi i sjedište susjedne Zagrebačke županije.
Plan grada Zagreba: Zagreb, Sesvete, Velika Gorica, Zaprešić, Dugo Selo, Samobor / (tekst o Zagrebu i Ljetopis Ivan Bertić) Školska knjiga, Zagreb, 1993.
.jpg)
