Haloperidol je jedan od starijih antipsihotika koji se koristi za lečenje shizofrenije i za tretman akutnih psihoznih stanja i delirijuma. Dugotrajni dekanoatniestar se koristi kao injekcija koja se daje svake 4 nedelje ljudima sa šizofrenijom ili srodnim bolestima, koji imaju istoriju neredovnog uzimanja leka a pate od čestih recidiva bolesti, ili da bi se prevazišli drugi problemi sa oralnim doziranjem. U nekim zemljama ovaj tretman može da bude prinudan.
Haloperidol se prodaje pod imenima: Aloperidin, Bioperidolo, Brotopon, Dozic, Duraperidol (Nemačka), Einalon S, Eukystol, Haldol, Halosten, Keselan, Linton, Peluces, Serenace, Serenase, i Sigaperidol.
Istorija
Haloperidol je otkrio Pol Jansen.[2] Njega je razvila belgijska kompanija Janssen Pharmaceutica 1958, i prva klinička ispitivanja su započela u Belgiji iste godine.[3]FDA ga je odobrila 1967. godine.
Periferni antidopaminergični efekti haloperidola su razloga za njegovo jako antiemetičko dejstvo. U ovom slučaju on deluje na hemoreceptorsku pobuđivačku zonu. Haloperidol je koristan za lečenje nekoliko formi mučnine/povraćanja, kao što su posledice hemoterapije. Periferno dejstvo isto tako dovodi do relaksacije gastričnih sfinkter mišića, i povišenog oslobađanja hormona prolaktina, sa mogućom pojavom uvećanja grudi i sekrecije mleka (galaktoreja) kod oba pola.[4]
^Healy David (1996). The psychopharmacologists. 1. London: Chapman and Hall. ISBN978-1-86036-008-4.
^Granger B, Albu S (2005). „The haloperidol story”. Annals of Clinical Psychiatry : Official Journal of the American Academy of Clinical Psychiatrists. 17 (3): 137—40. PMID16433054. doi:10.1080/10401230591002048.
^Meyer-Massetti C, Cheng CM, Sharpe BA, Meier CR, Guglielmo BJ. The FDA extended warning for intravenous haloperidol and torsades de pointes: How should institutions respond? J Hosp Med. 2010;5:E8–16.
Literatura
Healy David (1996). The psychopharmacologists. 1. London: Chapman and Hall. ISBN978-1-86036-008-4.
Spoljašnje veze
Mediji vezani za članak Haloperidol na Vikimedijinoj ostavi