Istorija antagonista 5-HT3 receptora je počela 1957, kad su naučnici sa univerziteta u Edinburgu predložili postojanje dva podtipa serotoninskog receptora, M i D receptora (koji su tako nazvani zato što se njihova funkcija može blokirati morfinom i dibenzilinom respektivno).[3] Kasnije je utvrđeno da je 5-HT3 zapravo M receptor.[4] Tokom 1970-tih, Džon Fozard je ustanovio da su metoklopramid i kokain slabi antagonisti 5-HT3 (5-HT-M) receptora. Fozard i Moris Gitos su sintetisali MDL 72222, prvi potentni i selektivni antagonist 5-HT3 receptora.[5][6] Utvrđeno je da antiemetičko dejstvo metoklopramida delom potiče od njegovog serotoninskog antagonizma.[7]
Dok je Fozard istraživao kokainske analoge, istraživači preduzeća Sandoz su identifikovali jedinjenje ICS 205-930 kao potentan i selektivan antagonist 5-HT3 receptora. Počevši od tog liganda su razvijeni prvi klinički značajni, selektivni antagonisti 5-HT3 receptora, ondansetron i granisetron, koji su odobreni 1991. i 1993, respektivno.[5][8] Razvoj jedinjenja koja su srodna sa MDL 72222 je doveo do plasiranja na tržište tropisetrona1994. i dolasetrona1997. godine.[8] Novi i poboljšani antagonist 5-HT3 receptora, palonosetron, je odobren 2003.[8] Razvoj selektivnih antagonista 5-HT3 receptora je doveo do dramatičnog poboljšanja tretmana mučnine i povraćanja.[7] Ondansetron, granisetron, dolasetron i palonosetron su trenutno odobreni u Sjedinjenim Državama, i oni su osnova terapije za kontrolu akutnog povraćanja pri primeni hemoterapijskih agenasa sa umerenim do visokog emetogenog potencijala.[9]
Reference
^de Wit R, Aapro M, Blower PR (2005). „Is there a pharmacological basis for differences in 5-HT3-receptor antagonist efficacy in refractory patients?”. Cancer Chemother Pharmacol. 56 (3): 231—8. PMID15838653. doi:10.1007/s00280-005-1033-0.
^ абGan TJ (2005). „Selective serotonin 5-HT3 receptor antagonists for postoperative nausea and vomiting: are they all the same?”. CNS Drugs. 19 (3): 225—38. PMID15740177. doi:10.2165/00023210-200519030-00004.
^ абвBillio, Atto; Clarke, Mike J.; Morello, Enrico; Billio, Atto (2006). Billio, Atto, ур. „Comparison of clinical efficacy of serotonin receptor antagonists in highly emetogenic chemotherapy”. Cochrane Database of Systematic Reviews (4). doi:10.1002/14651858.CD006272.
^Oo TH, Hesketh PJ (2005). „Drug insight: New antiemetics in the management of chemotherapy-induced nausea and vomiting”. Nature Clinical Practice Oncology. 2 (4): 196—201. PMID16264934. doi:10.1038/ncponc0132.
Hillier, Keith; Robert J. Naylor (2006). „Drugs and the Gastrointestinal System”. Ур.: Clive Page; Brian Hoffmann; Michael Curtis; Michael Walker. Integrated Pharmacology (3rd изд.). Mosby. ISBN978-0-323-04080-8.