Tone Seliškar
Anton "Tone" Seliškar (Ljubljana, 1. travnja 1900. - Ljubljana, 10. kolovoza 1969.) je jedan od najpoznatijih slovenskih pisaca i pjesnika. Pisao je proletersko-socijalnu literaturu. Biografija![]() Tone Seliškar je rođen 1. aprila 1900. godine u Ljubljani u radničkoj obitelji. Otac mu je bio vozač koji je cijenio knjige, a majka mu je radila u tvornici duhana. Seliškar je osnovnu školu završio na Vrtači. Već tada, u osnovnoj školi, počinje pisati svoje prve pjesme. Maturirao je 1919. godine u Ljubljani. Po zanimanju je bio nastavnik slovenskog jezika sve do Drugog svjetskog rata. Kao nastavnik radio je u Celju, zatim je prebačen u Trbovlje, gdje osniva obitelj, a 1925. se vraća u Ljubljanu. U jesen 1943. odlazi u partizane, gdje uređuje partizanske časopise. Nakon rata bio je novinar u Slovenskom poročevalcu (Slovenski izvjestitelj), urednik nakladničke kuće Borec i predsjednik Slovenske iseljeničke matice. Dobitnik je Nagrade France Prešeren 1947. godine i Levstikove nagrade 1949. i 1950. godine. Umro je 10. avgust 1969. u Ljubljani. Stil pisanjaSeliškar je većinu svojih djela posvetio djeci i mladima, a djela su mu u proletersko-socijalnom stilu. U svojim pjesmama prelazi iz socijalnog ekspresionizma (Trbovlje) u socijalni realizam (Pjesme očekivanja), a u svojoj prozi opisuje katastrofe i poteškoće s kojima se suočavaju radnici i njihovu borbu za opstanak. Motive je nalazio u životu dalmatinskih ribara (Družba Sinjeg galeba), partizanskog vremena (Mule, Drugovi, Lisčki), a svoje djetinjstvo je opisao u knjizi Dječak s velike ceste. DjelaPoezija
Proza
Djela za mlade
|