Od 10. do 18. stoljeća na području današnjeg Malija nastala su, jedno za drugim, tri velika trgovačka carstva: Gana, Mali i Songhai. Središte im je bio Timbuktu, centar prekosaharske trgovine i visokog obrazovanja.
U 1880-ima Mali su osvojili Francuzi i koloniju prozvali Francuski Sudan. U vrijeme stjecanja neovisnosti 1960. zemlja je sa Senegalom činila Malijsku Federaciju, koja je ubrzo razvrgnuta. Do 1991. Malijem su vladali jednostranački i vojni režimi, a te su godine održani prvi višestranački izbori. Godine 2002. došlo je do prve demokratske smjene vlasti kada je na predsjedničkim izborima neovisni kandidat Amadou Toumani Touré pobijedio kandidata dotada vladajuće stranke Malijskog saveza za demokraciju (ADEMA).
Geografija
Reljef zemlje uglavnom je ravan ili brežuljkast. Na sjeveroistoku se izdiže masiv Iforas, nastavak alžirske visoravni Hoggar, a na jugozapadu dio gvinejske visoravni Fouta Djallon. Zemlja se dijeli na tri klimatsko-vegetacijske zone: Saharu na sjeveru, prijelazno područje sahel s vegetacijom otpornom na dugotrajnu sušu, te sudansku zonu na jugu, u kojoj je količina oborina veća, a biljni pokrov obilniji.
Regije
Mali je podijeljen u osam regija i distrikt glavnog grada Bamakoa:
Najbrojnije etničke skupine su Mande (narodi Bambara, Malinke, Solinke i drugi, 50%), Peul (Fulani, 17%), voltski narodi (12%) i Songhai (6%). Jezik Bambara koristi se za međusobnu komunikaciju, a francuski uglavnom u urbanim sredinama.
Islam je religija 90% stanovništva. Oko 9% su pripadnici domaćih vjera (najviše među voltskim narodima, Malinkama i Bambarama).
Gospodarstvo
Mali je siromašna, uglavnom poljoprivredna zemlja, s gospodarskom aktivnošću koncentriranom u navodnjenim područjima rijeke Niger. Oko 10% stanovništva su nomadski stočari, ostali se bave ratarstvom i ribarstvom. Izvozi se pamuk, a u porastu je vađenje zlata. BDP je za 2004. procijenjen na oko 900 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.