Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama pokriva najznačajnije sukobe u kojima je poginuo najveći broj žrtava zabilježenih u ljudskoj povijesti. Navodi su razvrstani po najnižim kao i po najvišim procjenama poginulih, imenima događaja, lokacijama te vremenskim razdobljima.
U 10 najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti poginulo je između 158 milijuna (najniže procjene) i 284 milijuna (najviše procjene) ljudi.
Broj poginulih žrtava u 20 najkrvavijih ratova je negdje između 177 i 344 milijuna. Iako je Drugi svjetski rat na glasu najbrutalnijeg sukoba u povijesti, u njemu je poginulo tek 20 % svih žrtava zbroja 20 najsmrtonosnijih ratova.
Ratovi i oružani sukobi
Ove brojke od jedan milijun ili više smrti uključuju i smrti civila od bolesti, gladi i drugih uzroka koji su nastali kao posljedica pojedinog sukoba, kao i smrti vojnika u bitkama te mogući masakri i genocidi.
Genocid se definira kao dio „čina napravljenog sa namjerom da uništi, u potpunosti ili dijelomično, nacionalnu, etničku, rasnu ili religioznu grupu, zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje". Pojam genocid definiran je u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Opća skupština UN-a prihvatila 9. prosinca1948.
Utvrditi koji povijesni događaji su doista bili genocid a koji su bili samo kriminalno ili neljudsko ponašanje je predmet dvojbi. U skoro svakom slučaju svaka optužba za genocid je bila osporavana od strane okrivljene za taj čin, a manipulacija i preuveličavanje brojki žrtava je česta pojava. Stoga će pojam genocid uvijek ostati kontroverzan pojam.
Slijedi popis genocida i optužaba za genocid koji bi se trebao shvatiti u tom kontekstu te se ne smatrati definitvnim konsenzusom događaja u pitanju.
Genocidi su postojali i prije 1490., ali su tadašnji zapisi nepouzdani i nepotpuni, tako da se većinom samo moderni primjeri uzimaju u obzir. Slijedi popis 30-ak najznačajnijih genocida u zadnjih 500 godina ljudske povijesti.
S oko 5 do 6 milijuna ubijenih Židova, mnogi povjesničari definiraju Holokaust samo kao genocid europskih Židova. Šire definicije uključuju do 1.500.000 Roma koji su također bili meta istrebljenja zbog svoje rase. Šire definicije također uključuju političke i religiozne neistomišljenike, 200.000 invalida, 2 do 3 milijuna sovjetskih zarobljenika rata, 5.000 Jehovinih svjedoka i oko 15.000 homoseksualaca, čime je smrtnost dosegla brojku od 9 milijuna. Brojka se penje na 11 milijuna ako se uključe i smrti oko 2 milijuna Poljaka. Vidi Holokaust
Glad izazvana prisilnom kolektivizacijom i potom zaplijenom poljoprivrednih proizvoda od seljaka kada nisu bile ispunjene od države postavljene proizvodne kvote. Događaj je i danas kontroverzan: neki ga smatraju katastrofom, drugi namjernom politikom pokoravanja Ukrajine unutar SSSR-a tijekom vladavine Staljina.
Od kada je Kristofor Kolumbo po prvi put stao na tlo američkog kontinenta, do raznih kolonizacija od europskih osvajača, procjenjuje se da je ubijeno između 10 i 20 milijuna Indijanaca[43]. Autor David E. Stannard čak spominje i smanjanje populacije domorodaca Amerika od 100 milijuna u tom razdoblju, makar mnogi osporavaju tu brojku i smatraju je pretjeranom pošto ne spominje izvore. Među najzaslužnijim faktorima nestanka velikog broja domorodaca bila je pojava novih bolesti donesenih od Europljana, među kojima se ubrajaju boginje, ospice i tifus, s kojima domorci prije nikada nisu stupili u kontakt.[44][45]
Paul Gallagher navodi da se bolest truljenja krumpira pojavila u Sjevernoj Karolini te proširila po cijeloj sjevernoj hemisferi, ali da nije uzrokovala masovnu smrt nigdje osim u Irskoj.[48] Prema njemu, glavni uzrok tome bili su rigidni zakoni britanskih veleposjednika koji su Ircima dopuštali da se jedino bave uzgojem krumpira kako bi prehranili sebe i svoju stoku. Irci su uzgajali i žitarice, ali samo radi prodaje kako bi otplatili stanarinu, a ne radi prehrane.[48] Prema njemu, britansko zakonodavstvo ostavilo je Ircima samo tri izbora tijekom gladi: umrijeti od gladi prodajom žitarica kako bi otplatili stanarinu; prijaviti se javnim radovima kako bi radili do iznemoglosti ili emigrirati preko Atlantika.[48] Još 1785. premijer William Pitt iznio je zakon prema kojem "Irska ne bi smijela trgovati sa bilo kojom zemljom čije trgovanje bi se moglo kositi sa interesima engleskih korporacija".[48] Već 1801. to je pretvorilo Irsku u državu koja se jedino bavi kulturom krumpira i ničim drugim, a jednom kada je ta grana uništena, uništena je i cijela nacija.[48]
"Demokratska Kampučija" je službeno ukinula novac, banke, privatno vlasništvo, zabranila ispovijedanje religije, zatvorila sve bolnice i škole, te gotovo cjelokupno stanovništvo kambodžanskih gradova protjerala na selo gdje su bili prisiljeni raditi u kolektivnim poljoprivrednim komunama. Svatko tko se opirao toj politici bio je proglašen neprijateljem poretka i likvidiran. Osim stare aristokracije i društvene elite, na posebnoj meti režima su bili intelektualci koji su se držali "uprljanim" zapadnom kulturom, a samim time i reakcionarnom buržoaskom ideologijom. Režim Crvenih Kmera je također počeo vršiti brutalno etničko čišćenje nad manjinama kao što su Kinezi i Vijetnamci. Pol Pot je izbjegao odgovornost, no u rujnu 2007. Nuon Chea, drugi u rangu Crvenih Kmera i najstariji preživjeli suradnik, je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.[50] Naknadno su pred sudom optuženi i Ieng Sary i Ieng Thirith.[51] 2010., Kaing Guek Eav, voditelj zloglasnog zatvora S-21, osuđen je na 35 godina zatvora.[52]
Car Chianlong premjestio je preostale pripadnike naroda Zungar u središte Azije te naredio generalima da ubiju sve muškarce u Barkolu ili Suzhou, te podijelio njihove žene i djecu vojnicima dinastije Qing.[64][65] Službenici dinastije zapisali su da je oko 30-50% Zungharaca masakrirano, 30-40% pomrlo od boginja, a 20-30% pobjeglo u Rusiju ili Kazahstan.[66][67] Clarke je zapisao da je oko 80%, ili između 480,000 i 600,000 ljudi, ubijeno između 1755. i 1758. u "potpunom uništenju ne samo Zunghar države nego i Zungharaca kao nacije".[63][68] Povjesničar Peter Perdue je pokazao da je smanjenje Zungharaca bio rezultat izravne politike istrebljenja koju je pokrenuo car Chianlong,[69] iako su ovu "namjernu upotrebu pokolja" ignorirali većina povjesničara.[70]
Prvi i Drugi čečenski rat ponovno su skrenuli pozornost na povijest ruske invazije Kavkaza, u kojem su ruski vojnici izvršili etničko čišćenje tog područja od muslimanskih naroda, pogotovo od Čerkeza, i naselili rusko stanovništvo. Prema nekim procjenama, od 3 milijuna autothonih naroda, 90 % je protjerano sa Kavkaza, a "barem desetci tisuća ljudi je ubijeno u egzodusu".[72][73] Vidi još: Čerkesko muhadžirstvo, Ruska Imperija
Otomansko Carstvo je 1915. počelo s prisilnim skupljanjem Armenaca te ih tjeralo na hodanje stotinama kilometara bez hrane i vode do pustinje u Siriji. Masakri su obuhvatili mnoge Armence, bez obzira na dob i spol, a silovanja su bila česta pojava. Moderna Turska vlada odbija priznati taj događaj kao genocid te navodi da su Armenci poginuli u sklopu sukoba Prvog svjetskog rata.
U Ruskom građanskom ratu nakon Oktobarske revolucije, Kozaci su se našli na obje strane sukoba. Mnogi službenici i iskusni Kozaci borili su se za Bijelu armiju, a neki za Crvenu armiju. Nakon poraza Bijele armije, novi režim je gledao na Kozake kao prijetnju te započeo "Dekozakizaciju", tj. preseljenje preživjelih pripadnika tog naroda s područja rijeke Don. To je uglavnom uključivalo cjepkanje i priključivanje njihovog teritorija drugim autonomnim republikama Sovjetskog Saveza, te ohrabrivanje naseljavanja tih ljudi na njihovo područje. Michael Kort piše da je "između 1919. i 1920., od populacije od oko 3 milijuna, režim Boljševika ubio ili deportirao između 300.000 i 500.000 Kozaka".[76]
Slično kao i kod Armenskog genocida, Otomansko Carstvo je krenulo sa "čišćenjem" države od kršćanskog stanovništva. Ovog puta su žrtve bili Grci koji su prisilno deportirani, odvedeni u marš smrti, masakrirani ili jednostavno protjerani. Grčko-turski rat 1919.-1922. samo je ubrzao taj proces, tako da su Grci i Turci razmijenjeni između Grčke i Otomanskog Carstva. Prije te kampanje, Carstvo je brojalo između 1,8 i 2,5 milijuna Grka, nakon nje broj Grka je gotovo nestao. Prema grčkoj evidenciji iz 1928., samo je 1.104.216 Grka emigriralo u Grčku[79]. Pojam "genocid" je osporavan u ovom slučaju te ostaje predmetom rasprave.
Ne postoji akademski konsenzus oko ovog događaja kada su nacisti postavili marionetski režim ustaša u NDH. Procjene sežu od 270.000 do 700.000 ubijenih, makar se ova zadnja brojka smatra pretjeranom pošto prelazi ukupan broj žrtava Drugog svjetskog rata na području cijele Jugoslavije koji je prema ispitivanju iz 1964. iznosio 597.323.[83] Broj žrtava je vjerojatno negdje oko 300.000, isključujući i smrti uzrokovane partizanima, četnicima i savezničkim bombardiranjem. Broj Srba smanjio se u samoj Hrvatskoj sa 633.000 (1931.) na 543.795 (1948).[84] Bosna je imala 129.114 srpskih žrtava tijekom rata.[85] U Beogradskom muzeju Holokausta skupljeno je 77.743 imena žrtava logora Jasenovca[86]. Moderna hrvatska vlada ograđuje se od tih zločina i svakog travnja obilježava obljetnicu stradanja u Jasenovcu gdje se odaje počast žrtvama. Vidi također Holokaust u NDH, velika Hrvatska.
Za razliku od Drugog sudanskog građanskog rata, koji je bio religijski rat, ovo je etnički sukob. Ne-arapsko stanovništvo Darfura - kršćani i animisti - pobunili su se protiv represije arapske, muslimanske vlade u Sudanu i zahtijevali neovisnost. Vladine paravojne postrojbe Janjaweed počinili su potom strašne zločine u Darfuru. Sudanski predsjednik Omar al-Bashir je optužen za ratne zločine 2008., postavši prvi predsjednik neke države još na vlasti koji je optužen za to.
Diktator Mengistu Haile Mariam naređivao je masovna ubojstva studenata, intelektualaca i oporbenih političara tijekom svoje brutalne vladavine. Human Rights Watch opisao je njegovu strahovladu kao "jednu od najsustavnijih državno organiziranih masovnih ubojstava ikada viđenih u Africi".[91] Mariam je u odsutnosti 2006. na etiopskom sudu proglašen krivim za genocid i zločine.
Povjerenstvo za povijesnu istinu je utvrdila da je 93 % svih zločina izvršila tadašnja gvatemalska vlada a da su narod Maje činili 83 % svih žrtava sukoba. Prema zaključku povjerenstva, to je bio genocid.[98]
Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija označilo je prvu, i zasad jedinu, borbenu upotrebu nuklearnog oružja u povijesti. Iako je time završen Drugi svjetski rat, ovaj povijesni događaj i danas je sporan zbog toga što su bombe izbačene ne na vojne instalacije, nego na gradove u kojima su ubijeni civili, bez obzira na dob, spol i rasu. Prema procjenama, u prvom bombardiranju poginulo je 140.000 ljudi, a u drugom 70.000. Posljedice radijacije ostale su generacijama. Ne postoji konzensus da li se radi o genocidu ili ne.
Općenito je prihvaćen čin te se smatra jednim od prvih genocida 20. stoljeća[110]. Herero stanovništvo se pobunilo protiv njemačkog kolonijalizma te započelo pobunu, no izgubili su protiv generala Lothara von Trotha koji ih je odveo u pustinju gdje je većina njih poginulo od žeđi. Slična je sudbina zadesila i Nama stanovništvo. Njemačka vlada čak se 2004. službeno ispričala Namibiji zbog toga, povodom 100. godišnjice genocida.
Sovjetski vojnici smaknuli su tisuće poljskih doktora, pravnika, profesora, službenika i drugih intelektualaca u Katynu. Zločin je osobno odobrio Staljin. (→Sovjetska invazija Poljske)
Diktator Francisco Macías Nguema provodio je brutalnu diktaturu u svojoj zemlji, pogotovo protiv manjinskog naroda Bubi. Procjenjuje se da je njegov režim ubio najmanje 20.000 ljudi, dok je oko 100.000 pobjeglo u inozemstvo, što je gotovo trećina stanovništva te države.[115] Nguemu je na sudu proglašen krivim za genocid i zločine protiv čovječnosti te je strijeljan 1979.
Iako je imao i pozitivnih strana, kolonijalizam je uzrokovao i mnoge negativne posljedice: širenje bolesti, nejednakih društvenih uvjeta, eksploataciju prirodnih resursa i stanovnika, robovlasništvo milijuna ljudi, represiju, prisilno preobraćanje domorodaca na drugu religiju. Vidi također: Britansko Carstvo
Staljin je provodio brutalnu 30-godišnju represiju vlastitog naroda te politiku kažnjavanja neistomišljenika. Procjene broja preminulih jako se razlikuju. Povjesničar Roy Medevedev je napravio sljedeću procjenu: 1 milijun zatvorenih ili progranih od 1927. do 1929. zbog optužbe da su bili pripadnici oporbenih stanaka; 9-11 milijuna seljaka je protjerano sa svoje zemlje zbog prisilne kolektivizacije; 6-7 milijuna je pomrlo od Holodomora; 1 milijun je raseljeno iz Moskve i Sankt Peterburga jer su im obitelji bile povezane s bivšim pripadnicima kapitalizma; 1 milijun smaknuća tijekom velike čistke 1937. a između 4 do 6 milijuna je deportirano u gulage; dva do tri milijuna je također završilo u logorima jer su se protivilo apsurdno strogim radnim zakonima donesenim 1940.; najmanje 6 milijuna raseljenih prema Sibiru tijekom Drugog svjetskog rata, najviše Nijemaca; preko milijun uhićenih političkih zarobljenika od 1946. do 1953.[136] Znanstveni rad Stevena Rosefieldea iz 1997. daje dokaze da je Staljin ubio najmanje 5,2 milijuna građana 1927.–1938.[137]
Također, Crvena armija je nakon Drugog svjetskog rata silovala oko 2 milijuna žena u Njemačkoj[138] a bilo je 3,6 milijuna ljudi u logorima (→Sovjetski ratni zločini).[139] Konsenzus povjesničara je da je broj Staljinovih žrtava 20 milijuna.[140]
Leopold II od Belgije najviše je poznat kao osnivač i jedini vlasnik Slobodne Države Kongo, njegovog de facto privatnog projekta. Ova država je obuhvaćala prostor današnje Demokratske Republike Kongo, prostora 76 puta većeg od Belgije. Eksploatacija gume i slonovače u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posljedicu imalo smrt milijuna radnika u 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadane kvote gume su kažnjavani sakaćenjem. Frederic Wertham procjenjuje da je populacija Konga spala sa 30 na 8.5 milijuna žitelja u tom razdoblju[143]. Adam Hochschild ne karakterizira te smrti kao rezultat namjerne politike genocida, nego više kao rezultat brutalnog sustava prisilnog rada.
Afrički robovi umirali su u velikim brojevima tijekom transportacije do Amerike. Prije 16. stoljeća, glavno tržište afričkim robljem bio je islamski svijet na istoku.[145] Gustav Nachtigal, jedan od svjedoka, tvrdi da je za svakog živog roba koji je stigao na tržište umrlo tri ili četiri na putu do tamo.[146]
Poglavari Sjeverne Koreje Kim Il Sung i Kim Jong-il provodili su brutalnu diktaturu i kažnjavanje neistomišljenika. Postoje izvještaji da su ljudi završili u zatvorima samo zato što su Jong-ilu rekli "vođa" a ne "dragi vođa". "Cijela Sjeverna Koreja je gulag", izjavio je jedan američki dužnosnik[148]. Sjevernokorejski kažnjenički logori postoje preko pola stoljeća, 12 puta duže od logora smrti Trećeg Reicha i 2 puta duže od Staljinovih gulaga.[149]
Glad
Ovo poglavlje uključuje glad koje su prema povjesničarima uzrokovale politike vladajućih režima izravno ili neizravno, ili vremenske nepogode. Glad je jedan od podcijenjenih faktora uzroka smrti: prema nekim procjenama, u današnje doba svake 2.4 sekunde jedna osoba umire od gladi u Svijetu, što je oko 35.000 mrtvih dnevno ili 12.775.000 godišnje[150].
"Veliki skok naprijed" je bio ekonomski plan transformacija Kine iz poljoprivredne u industrijaliziranu zemlju. Mao je planirao da kineska proizvodnja čelika pretekne britansku. Stoga su mnogobrojni seljaci preusmjereni sa polja i poslani da prave čelik od lošeg metala. Kao posljedica, žetva je većinom zapuštena ili su lokalni voditelji bili pod pritiskom javljati da je žetva u najboljem redu kako ne bi smetali planu, što je također navelo državu da izvozi više hrane. Na kraju se plan urušio; nastala je glad od koje su preminuli milijuni ljudi.
Glad izazvana prisilnom kolektivizacijom i potom zaplijenom poljoprivrednih proizvoda od seljaka kada nisu bile ispunjene od države postavljene proizvodne kvote.
Događaj je bio najveći gubitak života američkih civila u neprirodnoj katastrofi sve do napada 11. rujna.
Najgori potresi
Ovo poglavlje pokriva poginule u najsmrtonosnijim potresima zabilježenim u ljudskoj povijesti. U 10 najrazornijih potresa, poginulo je 2,5 milijuna ljudi.
↑Wallinsky, David: David Wallechinsky's Twentieth Century : History With the Boring Parts Left Out, Little Brown & Co., 1996, ISBN0-316-92056-8, ISBN978-0-316-92056-8 – cited by White
↑Brzezinski, Zbigniew: Out of Control: Global Turmoil on the Eve of the Twenty-first Century, Prentice Hall & IBD, 1994, ASIN B000O8PVJI - cited by White
↑Enciklopedija Leksikografskog Zavoda; Zagreb 1969., 3. HELIO-LAGO, str. 600 - "U Korejskom ratu KUN (Komanda Ujedinjenih nacija u Koreji) imala je 333.777, a Sjevernokorejci i Kinezi 1.540.000 poginulih, ranjenih i nestalih"
↑20 Years After Victory, April 1995, Folder 14, Box 24, Douglas Pike Collection: Unit 06 - Democratic Republic of Vietnam, The Vietnam Archive, Texas Tech University.[1]Arhivirano 2021-02-28 na Wayback Machine-u
↑DEATH BY GOVERNMENT Chapter 3: Pre-Twentieth Century Democide* By R.J. Rummel"In any case, judging by the bloody history of this period of colonization throughout the Americas, a democide of 2,000,000 would seem a rough minimum and 15,000,000 dead a maximum. Even if these figures are remotely true, then this still make this subjugation of the Americas one of the bloodier, centuries long, democides in world history"
↑ 53,053,1Christoph Bergner, Secretary of State in Germany's Bureau for Inner Affairs, Deutschlandfunk, November 29, 2006,[5]
↑ 54,054,1Jürgen Weber, Germany, 1945-1990: A Parallel History, Central European University Press, 2004, p.2, ISBN963-9241-70-9
↑ 55,055,1Arie Marcelo Kacowicz, Pawel Lutomski, Population resettlement in international conflicts: a comparative study, Lexington Books, 2007, p.100, ISBN073911607Uneseni ISBN nije važeći.: "...largest movement of European people in modern history" [6]
↑Peter H. Schuck, Rainer Münz, Paths to Inclusion: The Integration of Migrants in the United States and Germany, Berghahn Books, 1997, p.156, ISBN1-57181-092-7
↑*Expelling the Germans: British Opinion and Post-1945 Population Transfer in Context, Matthew Frank Oxford University Press, 2008
Frank, Matthew James (2008). Expelling the Germans: British opinion and post-1945 population transfer in context. Oxford historical monographs. Oxford University Press. str. 5. ISBN0199233640.
↑Geniki Statistiki Ypiresia tis Ellados (Statistical Annual of Greece), Statistika apotelesmata tis apografis sou plithysmou tis Ellados tis 15-16 Maiou 1928, pg.41. Athens: National Printing Office, 1930. Quoted in Kontogiorgi, Elisabeth (17. 08. 2006.). Population Exchange in Greek Macedonia: The Forced Settlement of Refugees 1922-1930. Oxford University Press. str. 96, footnote 56. ISBN978-0199278961.
↑Death Tolls:Yugoslavia"Lowest estimate for Serbs killed by Ustasha: 215,000. For Jews: 26,000.
For Gypsies: 20,000. For Croats killed by Ustasha: 10,000. A total of 270,000"
↑Juan Suarez (lipanj 2011). „East-Timor: ready to join ASEAN?”. European Institute for Asian Studies. Pristupljeno 29. srpnja 2012. »A detailed statistical report prepared for the Commission for Reception, Truth and Reconciliation in East Timor cited a minimum bound of 102,800 conflict-related deaths in the period 1974–1999, namely, approximately 18,600 killings and 84,200 'excess' deaths from hunger and illness.«[mrtav link]
↑Walter Nuhn: Sturm über Südwest. Der Hereroaufstand von 1904. Bernhard & Graefe-Verlag, Koblenz 1989. ISBN3-7637-5852-6.
↑According to the 1985 United Nations’ Whitaker Report, some 65,000 Herero (80 percent of the total Herero population), and 10,000 Nama (50% of the total Nama population) were killed between 1904 and 1907
↑Levi, Neil; Rothberg, Michael (2003). The Holocaust: Theoretical Readings. Rutgers University Press. str. 465. ISBN0813533538.
↑Leo Kuper, "Theoretical Issues Relating to Genocide: Uses and Abuses", in George J. Andreopoulos, Genocide: Conceptual and Historical Dimensions, University of Pennsylvania Press, 1997, ISBN0-8122-1616-4, str. 37.
↑William Schabas, Genocide in International Law. The Crimes of Crimes, str. 455
↑Isidore Ndaywel è Nziem. Histoire générale du Congo: De l'héritage ancien à la République Démocratique.
↑Fredric WerthamA Sign For Cain : A Exploration of Human Violence (1966), Adam HochschildKing Leopold's Ghost: A Story of Greed, Terror, and Heroism in Colonial Africa (1998; new edition, 2006)
↑ 144,0144,1Stannard, David. American Holocaust. Oxford University Press, 1993
↑Davis, Mike. Late Victorian Holocausts. 1. Verso, 2000. ISBN1-85984-739-0, str. 7
↑Davis, Mike. Late Victorian Holocausts. 1. Verso, 2000. ISBN1-85984-739-0, str. 173
↑Foster, R.F. 'Modern Ireland 1600–1972'. Penguin Press, 1988. p324. Foster's footnote reads: "Based on hitherto unpublished work by C. Ó Gráda and Phelim Hughes, 'Fertility trends, excess mortality and the Great Irish Famine'...Also see C.Ó Gráda and Joel Mokyr, 'New developments in Irish Population History 1700–1850', Economic History Review, vol. xxxvii, no.4 (November 1984), pp. 473–488."
↑Joseph Lee, The Modernisation of Irish Society p. 1. Lee says 'at least 800,000'.
↑The Great Irish FamineArhivirano 2000-08-18 na Wayback Machine-u Approved by the New Jersey Commission on Holocaust Education on 10 September 1996, for inclusion in the Holocaust and Genocide Curriculum at the secondary level. Revision submitted 11/26/98.