Sjemenjače (lat.Spermatophyta) ili spermatofite (grč. Σπερματόφυτα – spermatofita = biljke sa sjemenom) – poznate i kao fanerogame ili fenogame – obuhvataju one biljke koje proizvode sjemenke, otkuda im i potiče popularno ime. One su podgrupa embriofita ili kopnenih biljaka. Termin fanerogame ili fenerogame je izvedenica iz grčkog φανερός - faneros = vidljiv, nasuprot kriptogame od grčkog κρυπτός – kryptos = skriven, sa sufiksom γαμέω – gameein = oženiti, spojiti. Ovi termini razdvajaju ove biljke sa skrivenim spolnim organima (kriptogame) od onih sa vidljivim (fanerogame).[1]
Opis
Današnje spermatofite uključuju pet grupa:
Cikade, suptropske i tropske biljke sa sa velikim krunastim spojem lišća i ostatka ocvijeća,
Ginkgo, jedan predstavnik sa dnevnom vrstom stabla,
Cvjetnice (ili Magnoliophyta), velika grupa, uključujući i mnoge poznate biljke u širokom spektru staništa.
Pored navedenih grupa, fosilni ostaci sadrže dokaze o prisustvu mnogih izumrlih taksona sjemenjača. Takozvane "sjemenske paprati" (Pteridospermae) su bile jedna od prvih uspješnih grupa kopnenih biljaka, a u šumama su dominirale u kasnom paleozoiku. Glossopteris je bio najistaknutiji drvenastirod na drevnom južnom superkontinentu od Gondvane u permskom periodu. Do perioda trijasa, sjemenaste paprati su gubile ekološki značaj, kao i predstavnici moderne gimnospermne grupe, kojih je bilo u izobilju, a dominirale su krajem krede, kada su cvjetnice počele svoje adaptacijsko širenje. Još jedna grupa vjerovatnih spermatofita kasnog paleozoika su bile gigantopteride.
Evolucija
Pretpostavlja se da je paleopoliploidija kod predaka sjemenjača zahvatila dupliranje cijelog genoma. Ovo je dovelo do niza evolucijskih promjena koje su rezultirale u porijeklu biljaka sa sjemenom
Sa sredine devona, tranzicijski prethodnici sjemenjača iz Belgije su identificirani prethodnicima najranijih sjemenjača, prije oko 20 miliona godina. Runcaria, mala i radijalno simetrična, imala je integumentirane (čvrste) megasporangijske okružene kupule. Megasporangija nosi neotvorenu distalne produžetke koji vire iznad multirežnjevite ljušture. Sumnja se da je proširenje bilo uključen u anemofilno oprašivanje (vjetrom). Runcaria baca novo svjetlo na slijed sticanje karaktera koji vode do sjemena. Ona ma sve kvalitete biljaka sjemenjača, osim čvrste sjemenjače.[2] i sistema koji vodi polen do sjemena.[3]
Odnosi i nomenklatura
Ovaj odlomak potrebno je preurediti.
Sjemenjače su tradicijski podijeljene na angiosperme ili cvjetnice i gimnosperme, koje uključuju gnetofite, cikade, ginko i četinare. Starije morfološke studije su vjerovale u bliske odnose između gnetofita i cvjetnica,[4] posebno na temelju sprovodnih elemenata. Međutim, molekulsko-genetička istraživanja (i neka novija morfološka?[5] i fosil?[6]) generalno su pokazala grane golosjemenjača, sa gnetofitama u ili blizu četinara. Na primjer, rašireni set odnosa, poznmat kao gne-pine hipoteza izgleda kao:[7][8][9]
Međutim, odnosi između ovih grupa ne treba smatrati primjereno usaglašenim.[4][11]
Ostale klasifikacijske grupe sjemenjača su uključene u jedinstvenu diviziju, sa klasama u pet grupa:
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN9958-10-592-6.
^Jiao Y, Wickett NJ, Ayyampalayam S, Chanderbali AS, Landherr L, Ralph PE, Tomsho LP, Hu Y, Liang H, Soltis PS, Soltis DE, Clifton SW, Schlarbaum SE, Schuster SC, Ma H, Leebens-Mack J, Depamphilis CW (2011) Ancestral polyploidy in seed plants and angiosperms. Nature
^"Science Magazine". Runcaria, a Middle Devonian Seed Plant Precursor. American Association for the Advancement of Science. 2011. Pristupljeno 22. 3. 2011.
![[ikona]](Datoteka:Preferences-system.svg){kind=small}
