Belgija se nalazi na kulturnoj raskrsnici germanske i latinske Evrope sa flamanskom zajednicom koja govori holandski jezik i predstavlja 59 % stanovništva Belgije i valonskom zajednicom koja govori francuski jezik i predstavlja 41 % stanovništva Belgije. Osim toga, tu je mala skupina stanovnika koji govore njemačkim jezikom i koji žive uglavnom na području uz njemačku granicu.
Belgija je federalnaustavna monarhija sa parlamentarnim sistemom upravljanja. Njene dvije najveće regije su holandsko govorno područje Flandrija na sjeveru i francusko govorno područje Valonija na jugu. Njemačka zajednica uglavnom naseljava istočnu Valoniju. Belgijska jezička raznolikost i povezani politički sukobi reflektiraju se kroz njenu političku historiju i složen sistem vlasti.
Historijski, područje na kojem se danas nalaze Belgija, Holandija i Luksemburg su bili poznati kao Niske zemlje. Ova regija je nazvana Belgica na latinskom jeziku nakon uspostave rimske provincijeGallia Belgica, koja je obuhvatala skoro isto područje. Od kraja srednjeg vijeka do 17. stoljeća, prostor današnje Belgije je bio prosperitetan i kosmopolitski centar trgovine i kulture. Od 16. stoljeća do Belgijske revolucije 1830. godine, kada se Belgija otcijepila od Holandije, područje Belgije je služilo kao bojno polje između mnogih svjetskih sila, uzrokujući da bude nazvana "Bojno polje Evrope". Ova reputacija je bila posebno naglašena za vrijeme dva svjetska rata.
Nakon nezavisnosti, Belgija je učestvovala u industrijskoj revoluciji a tokom 20. stoljeća imala je u posjedu mnoge kolonije u Africi. Druga polovina 20. stoljeća je obilježena rastom napetosti između Flamanije i Valonije koja je podstaknuta različitim jezikom i nejednakim ekonomskim razvojem. Ovaj kontinuirani antagonizam je doveo do nekoliko dalekosežnih reformi, što je rezultiralo tranzicijom od unitarne do federalne organizacije države u periodu od 1970. do 1993. godine. Uprkos reformama, tenzije između Flamanije i Valonije su i dalje žestoke.
U antičkom dobu Belgiju su naselila različita plemena Gala i Kelta. Rimska provincija Gallia Belgica za vrijeme cara Dioklecijana u 3. vijeku podijeljena je na provincije Belgica Prima i Belgica Secunda. U 5. i 6. vijeku naseljavaju se salijski Franci s donje Rajne. Verdunskim ugovorom 843. podijeljena je na zapadni dio koji je dobila Francuska Karla Ćelavog dok je istočni dio dobila Lotaringija Lotara I.
U 12. vijeku nagli uspon tkalačke proizvodnje pogoduje razvoju gradova Briža, Genta, Ypresa i Antwerpena. U 13. i 14. vijeku česte su pobune gradskih obrtnika protiv patricijata. U Stogodišnjem ratu (1337.-1453.) bogati se flandrijski gradovi, zbog privrednih razloga (uvoz vune), opredljeljuju za Englesku. U to doba procvata zemljom upravljaju burgundijski vojvode.
Od 1477. teritorija današnje Belgije pripada dinastiji Habsburg te ostaje u njenom posjedu i nakon borbi za burgundijsku baštinu. Sjeverni Barbant i dio sjeverne Flandrije je od 1648. godine u sastavu južnih pokrajina, a od 1714. godine, nakon Rata za špansko nasljedstvo, belgijske zemlje su ponovno austrijske. Protivaustrijsko raspoloženje odrazilo se u ustanku 1789. i proglašenju Ujedinjenih Belgijskih Država. 1797. priključena je Francuskoj Republici.
Od 1815. ujedinjena je s Holandijom u Ujedinjeno holandsko kraljevstvo na čelu s Vilimom Oranskim. Nakon izbijanja revolucije 1830. u Briselu, Belgija je proglasila nezavisnost, potvrđenu u Londonu1831.
Od 1960. povlači se iz Belgijskog Konga te vojno intervenira u njemu 1977. zajedno s francuskom vojskom. Godine 1951. kralja Leopolda III naslijedio je Baldvin. Početkom 1960-ih razgraničena su jezična područja u Belgiji. Od 1970. ozakonjene su tri zajednice (frankofonska/valonska, flamanska i njemačka), a postupna federalizacija rezultirala je autonomijom tri regije: Valonije, Flandrije i glavnog grada Bruxellesa.
Godine 1993. na prijestolje dolazi Albert II. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih uticajna je Liberalna stranka, u vladajućoj koaliciji sa strankama ljevice i ekološkog pokreta. Od 1999. premijer je Guy Verhofstadt koji je ponovo izabran 2003.
Belgiju čini nizina uz obalu Sjevernog mora i Kanala, središnji brežuljkast ravnjak i gorje Ardeni na jugoistoku. Uz nisku i pjeskovitu obalu pruža se Flandrijska nizina (Vaanderen). Duž obale obrubljena je pojasom dina (visine do 30 m i širine do 2.5 km), koje od poplave mora zaštičuju polderi- isušeno močvarno područje. Polderi prelaze prema unutrašnjosti u pješčano-glinovitu (20–50 m) nizinu Flandrije, s brežuljcima visine do 150 m.
Sjeveroistočno od rijeke Schlede na poldere se nastavlja pješčani kempenski ravnjak visine do 100 m (uz rijeku Meuse). Središnji valoviti ravnjak pruža se između Schlede odnosno Flandrijske nizine na zapadu, kempenskog ravnjaka na sjeveru i dolina rijeke Meuse- Sambre na istoku. Izdiže se od 80 m na sjeveru do 200 m na jugu. Prekriven je pješčanim i glinovitim naslagama, a na jugu plodnim praporom. Jugoistočno od doline Meuse- Sambre prostire se Visoka Belgija s pješčano-vapnenačkim ravnjakom Condroz i znatno sniženim hercinskim gorjem Ardeni (najviši je vrh Botrange, 694 m). Cijelo to područje je raščlanjeno dubokim riječnim dolinama pritoka Meuse i Sambre. Na krajnjem jugoistoku pruža se brežuljkast kraj (300–450 m)- belgijski dio Lotaringije.
Klima
Belgija ima okeansku klimu; uticaj zračnih masa s Atlantika jak je u primorju i središnjem dijelu zemlje. Zime su blage i maglovite, a ljeta prohladna s rijetkim kišama. Srednja januarska temperatura snižava se od obale (4 °C) prema unutrašnjosti (0 °C u Ardenima) dok je srednja julska temperatura najviša u središnjoj Belgiji (do 22 °C), a najniža u planinskom području (14 °C). Godišnja količina padalina iznosi u primorju i središnjem dijelu 700–900 mm, a u Ardenima do 1400 mm.
Rijeke
Riječna mreža je gusta. Sve rijeke pripadaju slivu Sjevernog mora. Glavne su Schlede i Meuse (Maas) s pritocima Sambre i Ourthe. Najviši im je vodostaj zimi kada, u nizinskom dijelu, poplavljuju okolno zemljište. Velik je broj kanala koji, osim za plovidbu, služe i za navodnjavanje.
Flora
Pod šumom je oko 21% površine zemlje. Prirodni biljni pokrov očuvan je samo u Ardenima, koji obiluju hrastovim i bukovim šumama, dok u nizijskom dijelu rastu mješovite šume breze i hrasta. Crnogorične šume nastale su najčešće pošumljavanjem pustih terena.
Belgija je parlamentarnaustavna i nasljedna monarhija. Ustav je donesen 7. februara1831. te je više puta dopunjavan. Ustavnim promjenama iz 1970., 1971., 1974. i 1980., a posebno ustavnim zakonodavstvom iz 1993., Belgija je federalizirana. Novim prvim člankom ustava Belgija je definisana kao federativna država sastavljena od tri autonomne regije. U zajedničkoj nadležnosti su: vojska, monetarna i vanjska politika, a sve ostalo prenosi se na regije.
Donošenjem jezičnih zakona u 1960-im godinama, Belgija je postupno preuređena u skladu sa složenim sistemom stanovništva. Proces federalizacije napokon je 1993. završen formalnim ozakonjenjem federalnog uređenja. Federalne jedinice- regije su: flamanska, valonska i briselska. Jezičnim zakonima 1962. i 1963. precizno su utvrđene granice četiriju jezičnih područja: flamanskog, francuskog (valonskog), njemačkog i dvojezičnog flamansko-francuskog.
Na toj osnovici ustavne reforme iz 1970. ozakonile su tri zajednice: valonsku (frankofonsku), flamansku i njemačku, tri regije: valonsku, flamansku i briselsku. Uređene su i upravne jedinice: pokrajine (9) i općine (589). Valonska regija ima 4 frankofonske pokrajine i frankofonski dio regije Barbant. U sastavu valonske regije je i 9 oppćina s pretežno njemačkim stanovništvom u pokrajini Liége. Flamanska regija ima 4 flamanske pokrajine i flamanski dio regije Barbant. Treća federalna jedinica je dvojezično područje glavnog grada, koje obuhvata 19 gradskih općina.
Na izborima 2003. za Zastupnički dom Flamanski liberali i demokrati osvojili su 15,4% glasova, flamanska Socijalistička stranka 14,9%, Krščanski demokrati i Flamanci 13,2%, valonska Socijalistička stranka 13,0%, Flamanski blok 11,6%, Reformski pokret 11,4%.
Od 1999. premijer je Guy Verhofstadt iz stranke Flamanskih demokrata i liberala. Na dužnost je ponovo izabran 2003. godine. Na izborima 1999. predvodio je koaliciju šest stranaka. To je bila prva koalicija bez Krščanskih demokrata od 1958. Drugi mandat Verhofstadt je osvojio predvodeći koaliciju četiri stranke.
Izvršna vlast
Monarh (kralj) nalazi se na čelu države te proglašava zakone i na taj način raspolaže pravom zakonodavne sankcije, a ujedno je i nosilac izvršne vlasti. Svaki njegov akt mora imati i potpis nadležnog ministra. Kralj je i vrhovni zapovijednik vojske. Aktualni kralj je Albert II.
Vlada, tijelo izvršne vlasti, na čelu s premijerom, za svoj je rad odgovorna parlamentu. kojemu podnosi ostavku ako je izglasano nepovjerenje. Obvezan je paritetni sistem vlade s podjednakim brojem ministara Flamanaca i Valonaca.
Zakonodavna vlast
Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Zastupničkog doma i Senata. Zastupnički dom ima 150 zastupnika, koje građani s 18 navršenih godina biraju neposredno, na 4 godine. Senat ima 71 člana, od kojih 40 senatora građani biraju neposreno, a 31 su kooptivni članovi. Mandat člana senata također traje 4 godine.
Sudska vlast
Sudbenu vlast obavljaju Kasacijski sud, 5 apelacijskih i prvostepenski sudovi (tribunali). Posebni sudovi su vojni, mirovni, trgovački i sudovi za radne sporove. Državno vijeće (ima 18 članova) učestvuje u pripremanju zakona, a istovremeno rješava neke upravne sporove. Sudski sistem zasnovan je na civilnom pravu koji datira od Napoleonovog kodeksa iz 1800-ih.
Belgija visok stepen razvoja može zahvaliti povoljnom geografskom položaju, izuzetno razvijenoj saobraćajnoj infrastrukturi, raznolikoj industriji, te razvijenoj trgovini. Industrija je uglavnom koncentrirana u vrlo razvijenoj i bogatoj regiji Flandriji na sjeveru, koja je poznata i po najvećoj vrijednosti izvoza po stanovniku u svijetu. Belgija je prisiljena uvoziti znatne količine sirovina, zbog nedovoljnog broja prirodnih izvora, te izvoziti velike količine gotovih proizvoda.
Kada se uporedi udio izvoza i uvoza u BDP-u, za Belgiju se može reći da predstavlja jedno od najotvorenijih privrednih država u Evropi, koje je najviše ovisno o trgovačkoj saradnji sa 3 susjedne zemlje: Njemačkom, Francuskom i Holandijom. Sve to čini Belgiju znatno ovisnom o kretanjima na inozemnom tržištu. Stopa rasta GDP-a znatno se smanjila 2001. godine zbog globalne ekonomske recesije.
Struktura BDP-a ukazuje da se radi o izuzetno razvijenoj zemlji: poljoprivreda 2%, industrija 27%, usluge 71%. Ukupni BDP iznosio je u 2004. godini 283,5 milijardi eura, što daje 27.253 eura po stanovniku. Stopa nezaposlenosti iznosila je u 2004. godini iznosila 7,8%. Stopa rasta privrede u 2004. iznosila je 5,2%, dok je inflacija bila 1,9%. U uslužnom sektoru radi 74,2% stanovnika, u industriji 24,5%, a u poljoprivredi samo 2%.
Izvoz je za 2004. godinu iznosio 246,4 milijardi eura, a glavni izvozni partneri su Njemačka, Francuska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Glavni izvozni proizvodi su hemijski i farmaceutski proizvodi, prijevozna sredstva, strojevi i oprema, plastika i guma, te metali.
Belgija ima jednu od najgušćih saobraćajnih mreža na svijetu razmjerno svojoj maloj površini. Ukupna dužina puteva i autoputeva iznosi 140 000 km; putna mreža povezuje Belgiju s Francuskom, Njemačkom i Holandijom. I željeznička mreža je gusta i djelotvorna. Riječna mreža raspolaže dobro razgranatim sistemom plovnih puteva koji povezuju Belgiju s roterdamskom lukom u Holandiji, te sa bazenima Seine u Francuskoj i Rajne u Njemačkoj. Najvažnije morske luke su Antwerpen, Gent, Bruges i Ostende. Uz najveće se gradove nalaze međunarodni aerodromi: oni u Bruxellesu, zahvaljujući sjedištima evropskih institucija u gradu, bilježi stalan porast saobraćaja.
Belgija ima 11.587.882 stanovnika u 2021. godini[1]. Sa 380 stanovnika po km2 jedna je od najgušće naseljenih evropskih država. Najveće gustoća stanovnika je u Flamanskom dijamantu koji čine aglomeracije Brisela, Genta, Antwerpena i Leuvena i ostalih urbanih središta poput Liègea, Charleroia i Briža. Više od 97% stanovnika živi u gradovima što predstavlja jedan od najvećih postotaka urbanizacije na svijetu. Najveći gradovi su: Brisel (1.006.749 stanovnika), Antwerpen (457.000), Gent (231.000), Charleroi (201.000), Liege (187.000) i Briž (117.000).
Po regijama najviše stanovnika u 2005. ima Flamanija: 6.043.161, Valonija ima 3.395.942 i Brisel 1.006.749. Oko 60% stanovnika govori flamanskim, 40% francuskim (31% Valonci), a 1% njemačkim.
Oko 58% stanovnika čine etnički Flamanci, 31% Valonci, a ostalih 11% čine imigranti iz Italije, Francuske, Njemačke i Sjeverne Afrike. Prema vjeri Belgijanci su većinom katolici, 75%, dok ostalih 25% čine muslimani, protestanti, židovi i ateisti. Očekivana životna dob je 78,77 godina. Za muškarce iznosi 75,59 godina, a za žene 82 godine.
Najvažniji dio belgijske kulture su festivali. Najpoznatiji je karneval u Binšu. U književnosti su zastupljene flamanska i francuska književnost. Najpoznatiji srednjovjekovni književnici su Filip de Komin i Žan Froasar. Najpoznatiji iz 19. vijeka su Charles de Koster, Emil Verheren i Hendrik Konsijens, a iz 20. vijeka grof Moris Polidor Mari Bernard Meterlink. Belgija je bila jedan od centara renesanse u 15. i 16. vijeku. Najpoznatiji slikari ovog perioda su Hubert van Ejk, Jan van Ejk, Hijeronimus Boš i Piter Brigel Stariji. U 17. vijeku je najpoznatiji ser Antoni van Dik koji je ujedno i najpoznatiji flamanski slikar. U 20. vijeku su najpoznatiji baron Džejms Sidni Ensor, Pol Delvo i Rene Fransoa Gislan Margit. Belgijski arhitekta baron Viktor Horta je snažno uticao na razvoj evropske arhitekture u 20. vijeku. Modernu arhitekturu Belgije je razvio Henri Klemens van de Velde.
![[ikona]](Datoteka:Question_book-new.svg){kind=small}
.svg)
