Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Herbarij (lat. herbarium) je zbirka presovanog sušenog bilja. Biljke se lijepe na listove papira (herbarijske arke) i razvrstavaju po vrstama, rodovima i porodicama. Uz svaku biljku se na herbarijskom arku nalaze naziv herbarijske zbirke, latinsko ime biljke, nalazište, tj. mjesto gdje je biljka ubrana, zatim stanište, tj. ekološke značajke nalazišta, datum sakupljanja, ime sakupljača i ime onoga ko je biljku odredio (determinirao), a mogu biti navedeni i drugi važniji podaci.
Historija
Početkom 16. vijeka Luca Ghini, profesor botanike sa Univerziteta u Bologni, počeo je sušiti biljke pod pritiskom i sakupljati ih u zbirku - herbarij. Vrlo brzo tu su tehniku prihvatili botaničari širom Evrope i svijeta, pa je do danas nezamjenjiva u čuvanju i proučavanju biljnog materijala. Ako se herbarij pravilno čuva i održava, može trajati neograničeno. Tako su najstarije zbirke starije od 500 godina, a još su u itekako upotrebljivom obliku. Herbarijske zbirke vrlo su bitan komparativni materijal u mnogim taksonomskim i florističkim i geobotaničkim istraživanjima, pa se najčešće nalaze uz botaničke institucije i prirodoslovne muzeje.
Herbariji u institucijama
Tri najstarija herbarija na svijetu nalaze se u Kasselu (Njemačka) iz 1569., Bologni (Italija) iz 1570. i Baselu, (Švicarska) iz 1588.
Neki od najvećih herbarija su Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu (Francuska) s 10 500 000 primjeraka, Komarov Botanical Institute u Sankt Peterburgu (Rusija) i Conservatoire et Jardan Botanique u Ženevi (Švicarska) sa više od 5 000 000 primjeraka.
Velike herbarijske zbirke se nalaze i u Beču i Budimpešti.
