Nova Gorica je grad, iznikao nakon 1948. kad je Pariškim mirovnim ugovorom uspostavljena nova granica između Jugoslavije i Italije. Italiji je pripao historijski centar Gorizie, a Jugoslaviji je pripalo oko 40 % teritorija tog grada, točnije periferijska naselja Solkan, Šempeter, Kromberk, Rožna Dolina i Pristava. Kako je dobar dio Vipavske doline i Goriške ostao bez svog regionalnog centra, tadašnji slovenski vlastodršci odlučili su izgraditi potpuno novi grad, po principima tadašnjeg kurbizjeovskogurbanizma, koji je tada bio jako en vogue. Zadatak je povjeren ljubljanskomarhitektu Edvardu Ravnikaru, koji je gradio novi grad sve do sredine 1980-ih.
Željeznička stanica na trgu Transalpina
Znamenitosti
Južno od grada leži brdo Kostanjevica, mjesto na kom leži Crkvanavještenja i franjevačkisamostan iz 17. vijeka, bogate i interesantne prošlosti. Posljednji članovi francuskekraljevske porodice iz Burbonske dinastije, pokopani su u kripti samostanske crkve, među njima i Charles X, te članove njegove porodice i pratnje. On je pobjegao iz Francuske nakon julske revolucije 1830. i pronašao utočište u Gorici.
Nasuprot brda Kostanjevica na sjeveru leži Sveta Gora, 682 m visoko brdo, koje već 450 godina privlači hodočasnike, pa je zato na njemu podignuta velika bazilika ( u njoj se povremeno održavaju koncerti) i franjevački samostan sa muzejem posvećenom Sočanskim bitkama.
Nova Gorica je svojevremeno bila poznata po tvornicinamještajaMeblo, koja je imala nešto poput ekskluzivnog prava na import noviteta u ondašnju Jugoslaviju, pa je bila jedna od najbolje stojećih firmi te vrste. Nakon raspada Jugoslavije najveća investicija i nada bio je Kazino Perla, namjenjen talijanskim posjetiteljima.
