Trinaesto europsko prvenstvo u rukometu održat će se od 12. do 28. siječnja2018. godine u Hrvatskoj. Na turniru će sudjelovati, kao i ranije, 16 reprezentacija, od kojih je njih 15 nastup izborilo preko kvalifikacija, dok je samo domaćin, Hrvatska, imala direktan plasman. Turnir će se održati u ukupno četiri dvorane u četiri različita grada, s tim da će se posljednja faza turnira odigrati u Zagrebu.
Hrvatska je domaćinstvo dobila na 12. Kongresu EHF-a održanom u Dublinu tokom 2014. godine. Za organizaciju turnira još su se natjecale Norveška i Švedska, međutim kako su iste dobile zajedničko domaćinstvo (s Austrijom) EHF Eura 2020., Hrvatska je ostala kao jedini kandidat; bio je to drugi put da je Hrvatska organizirala EHF Euro, nakon turnira 2000. godine. Turnir 2018. godine bit će posljednji sa 16 reprezentacija, s obzirom da je EHF dogovorio proširenje turnira na 24 reprezentacije od 2020. godine.
Prvak je po prvi puta u svojoj historiji postala Španjolska, koja je u finalu porazila Švedsku rezultatom 29:23; bilo je to peto finale za Španjolsku i njihova prva zlatna medalja, a isto tako i peto finale za Švedsku, koja je prvi puta izgubila i tako osvojila svoje prvo srebro. Francuska, koja je bila statistički najbolja reprezentacija turnira, osvojila je broncu, porazivši Dansku rezultatom 32:29. Najbolji strijelac turnira bio je češki kapetan Ondřej Zdráhala, s 55 golova, dok su najboljim igračem i najboljim golmanom proglašeni, redom, Jim Gottfridsson i Vincent Gérard.
Izbor domaćina
Kandidature za domaćinstvo Eura 2018. godine inicijalno su poslale tri zemlje – Hrvatska, Norveška i Švedska.[1] Sve tri zemlje već su ranije bili domaćini turnira; Hrvatska je to bila 2000. godine, Švedska dvije godine kasnije, a Norveška tokom 2006. godine. I dok je Hrvatska predala kandidaturu samo za turnir 2018. godine, Norveška i Švedska su, uz Austriju i Dansku, predale kandidature i za turnir 2020. godine.
Odluka o domaćinstvu zakazana je za 12. Kongres EHF-a, koji se 19. i 20. rujna2014. godine održao u Dublinu.[2] Kako je izvršni odbor odlučio da će Norveška i Švedska, zajedno s Austrijom, biti domaćini EHF Eura 2020. godine, Hrvatska je efektivno ostala jedini kandidat za domaćinstvo turnira 2018. godine, što je potvrdio i izvršni odbor.[3][4]
Dvorane
Završni turnir igrat će se ukupno u četiri grada, u dvoranama koje su bile izgrađene za Svjetsko prvenstvo 2009. godine. Kao domaćini su određeni Zagreb, Split, Varaždin i Poreč, dok je kao potencijalna zamjena spominjan Osijek s dvoranom Gradski vrt. Konačna lista gradova domaćina i dvorana u kojima će se igrati utakmice izgleda ovako:
Ukupno 38 zemalja je pristupilo kvalifikacijskom procesu, koji se odvijao u dvije faze. U prvoj fazi je sudjelovalo ukupno devet zemalja koje su po svom rangu najlošije na EHF-ovoj ljestvici. Te su zemlje raspoređene u tri jakosne skupine i ždrijebane u tri skupine po tri reprezentacije, a svaka je reprezentacija međusobno igrala dva puta. Iz tih su skupina dalje prolazile samo prvoplasirane momčadi, u ovom slučaju Belgija, Luksemburg i Rumunjska.
Te su tri reprezentacije odlazile u play-off fazu, gdje su se za prolaz borile protiv tri najlošije plasirane momčadi iz gornjeg dijela ždrijeba, odnosno Finskom, Izraelom i Turskom. Nakon ždrijeba parova, odigrale su se dvije utakmice, a reprezentacija s ukupno boljim rezultatom iz te dvije utakmice je išla u drugu kvalifikacijsku fazu. Play-off faza je zaključena 10. travnja2016. godine, a u drugu fazu su išle Belgija, Finska i Rumunjska.
U drugoj fazi je sudjelovalo ukupno 28 reprezentacija, raspoređenih u četiri jakosne skupine, a ždrijebanih u sedam skupina po četiri reprezentacije. U skupinama je svaka reprezentacija međusobno igrala dva puta, a dvije najbolje plasirane momčadi nakon svih odigranih utakmica izborile su nastup na Euru 2018. godine. Njima se također pridružila i najbolje plasirana treća ekipa iz svih sedam skupina, što je u ovom slučaju bio Island.
Nastup na završnom turniru je, kroz kvalifikacije, izborilo ukupno 15 zemalja, a samo je Hrvatska, kao domaćin, bila direktno plasirana. Sve ostale zemlje morale su svoj nastup izboriti kroz kvalifikacije.
• označava turnir na kojemu je reprezentacija nastupila.
x označava turnir na kojemu reprezentacija nije nastupila.
Q označava turnir za koji se reprezentacija kvalificirala, ali nije sudjelovala iz određenih razloga.
označava turnir kojeg je reprezentacija osvojila.
označava da reprezentacija u to vrijeme nije mogla nastupati jer nije predstavljala nezavisnu državu.
označava turnr kojemu je reprezentacija bila domaćin.
Ždrijeb
Šesnaest kvalificiranih momčadi raspoređeno je u četiri jakosne skupine, koje je EHF javno obznanio 19. lipnja2017. godine, zajedno s procedurom ždrijebanja.[5][6] Sam ždrijeb održan je 23. lipnja2017. godine u Zagrebu.[7][8] Jakosne skupine izgledale su ovako:
Šesnaest reprezentacija raspoređeno je u četiri skupine po četiri reprezentacije. Tri najbolje reprezentacije iz svake skupine prolaze u drugi krug, prenoseći bodove koje su osvojili u međusobnim susretima, dok posljednjeplasirane reprezentacije iz svake skupine ispadaju s turnira.
Kriterij rangiranja
Ukoliko se u fazi po grupama dogodi da dvije ili više momčadi imaju jednak broj bodova nakon svih odigranih utakmicama, njihovo rangiranje odvijet će se prema sljedećem redoslijedu kriterija:[10]
broj bodova dobiven u međusobnim susretima
gol razlika u međusobnim susretima
broj golova postignut u međusobnim susretima (ako više od dvije ekipe imaju jednako bodova)
Istočna fasada Spaladium Arene bila je samo jedan od problema koji se povezivao uz organizaciju turnira u gradu Splitu.
Iako su gradovi domaćini i dvorane potvrđeni i odobreni još tokom 2014. godine, kada je EHF odlučivao o domaćinstvu turnira, početkom 2017. godine pojavila su se prva nagađanja kako bi splitskaSpaladium Arena mogla ostati bez domaćinstva.[11][12][13] Spaladium Arena jedina je od svih dvorana koja još uvijek nije u potpunosti dovršena (istočna fasada stoji nedovršena još od 2009. godine), a pojavili su se i problemi oko financijskog dogovora između grada Splita i HRS-a, odnosno tvrtke koja upravlja arenom. Inicijalno se, u ovom periodu, kao zamjena spominjao Zadar.
Inicijalni problemi bili su se stišali, sve do studenog iste godine, kada se pojavila priča da su pregovori u novim problemima zbog odbijanja nove gradske uprave da uplati potrebnu količinu novca za organizaciju turnira.[14] Ovoga se puta kao alternativa pojavio Osijek, s tim da je velik problem predstavljala i činjenica da su gotovo sve karte za utakmice u Splitu već bile rasprodane. Par dana kasnije, HRS je privremeno obustavio prodaju preostalih ulaznica dok se ne postigne dogovor s gradom.[15] Nakon nekoliko dodatnih dana pregovora, HRS je 24. studenog2017. godine objavio kako je konačno potpisan ugovor s gradom Splitom, što je, unatoč višemjesečnoj kontroverzi, omogućilo održavanje turnira u tom gradu.[16]
Slovenske pritužbe na suđenje
Slovenski izbornik Veselin Vujović bio je jedan od glavnih kritičara suđenja na prvenstvu.
Nakon utakmice s Makedonijom u prvom kolu prvog kruga natjecanja, slovenski izbornik Veselin Vujović požalio se na suđenje, za koje je smatrao da je išlo na štetu njegove reprezentacije i doprinijelo makedonskoj pobjedi (25:24); Slovenija je na toj utakmici imala čak 11 isključenja, uključujući i jedan crveni karton.[17] Ipak, najkontroverzniji trenutak dogodio se na sljedećoj utakmici, onoj protiv reprezentacije Njemačke.
Naime, sedam sekundi prije kraja utakmice, Slovenija postiže gol za minimalno vodstvo. Suci Mažeika i Gatelis iz Litve ne zaustavljaju vrijeme tako da njemački golman, Silvio Heinevetter, brzo dodaje loptu na centar kako bi Nijemci u tri preostale sekunde pokušali nešto napraviti. Međutim, njemački igrač Paul Drux ne uspijeva izvesti centar jer ispred njega stoji slovenski pivot, Blaž Blagotinšek, koji ometa izvođenje. Preostale tri sekunde ističu i oglašava se sirena za kraj utakmice, međutim njemački igrači tada vrše pritisak na suce i ovi odlaze provjeriti video snimku kako bi utvrdili što se dogodilo. Nakon desetak minuta pregledavanja snimke, suci se vraćaju na teren, dodjeljuju Blagotinšeku crveni karton i dosuđuju sedmerac za Njemačku, kojeg Tobias Reichmann uspješno realizira; utakmica je tako završila rezultatom 25:25. Naime, ispostavilo se kako je Blagotinšek u trenutku izvođenja centra stajao preblizu Druxu i tako ometao nastavak igre, što se prema pravilniku, ako se dogodi u posljednjih 30 sekundi utakmice, kažnjava s direktnim crvenim kartonom i sedmercem.[18]
Slovenski izbornik nanovo je bio bijesan zbog suđenja, otišavši čak toliko daleko da je ustvrdio da rukomet "vode debili".[19] Vujović je tokom utakmice, kada su suci dosudili sporni sedmerac, osobno stao na gol kako bi ga branio, zbog čega je u njemačkim medijima nazvan "Balkan Vulkan";[20] naravno, Vujović je ubrzo uklonjen s terena kako bi se sedmerac neometano izveo. Nedugo nakon utakmice i optužbi za favoriziranje "velike" Njemačke u odnosu na "malu" Sloveniju, Disciplinska komisija EHF-a objavila je kako je 25:25 službeni i konačni rezultat utakmice.[21] Slovenija je iskoristila svoje pravo žalbe, međutim ista je odbijena, uz objašnjenje da je sudačka odluka temeljena na opservaciji činjeničnog stanja.[22]
Konačni obol cjelokupnoj kontroverzi dala je najava slovenskog saveza o možebitnom povlačenju reprezentacije s turnira prije posljednje utakmice s Crnom Gorom.[23][24] Nakon par dana neizvjesnosti i sastanka vodstva Rukometnog saveza Slovenije, predstavnici istog su objavili kako će Slovenija ipak ostati na prvenstvu "zbog sporta, navijača i cijelog natjecanja".[25] Slovenija je na koncu uvjerljivo porazila Crnu Goru u svojoj posljednjoj utakmici i prošla u drugi krug natjecanja.
Tokom utakmice prvog kola druge faze protiv Bjelorusije, izbornik Hrvatske, Lino Červar, pokušao je uhvatiti i povuči bjeloruskog igrača, Artura Karvackog, tokom posljednjeg napada te reprezentacije, sedam sekundi prije kraja utakmice;[26] Hrvatska je u tim trenucima vodila s jednim golom razlike, a Bjelorusija je bila u napadu za izjednačenje. Iako je Červar kasnije tvrdio da je sve bilo slučajno i u žaru borbe,[27] skandinavski mediji nazvali su takvo ponašanje skandaloznim.[28][29] Na incident, kojeg suci nisu vidjeli, ukazali su Bjelorusi nakon utakmice, a nedugo zatim su danski mediji potvrdili kako EHF pokreće disciplinski postupak protiv Červara.[29]
EHF je svoju odluku donio ekspresno, 19. siječnja, objavivši kako je hrvatski izbornik kažnjen s €3,000 (€1,000 uvjetno) zbog pokušaja ometanja protivničkog igrača.[30][31]
.jpg)
