U tefsiru Ibn Kesira se navodi da je jedne prilike posljednji od pravednih halifaAlija ibn Ebu-Talib kada su ga na minberu upitali za ove četiri kategorije (spomenute u prva četiri ajeta) odgovorio da su to: vjetar, oblaci, lađe i meleci.[1]
U drugom dijelu sure spominju se poslanici, Ibrahim, Musa, Nuh kao i narod Semud, narod kojem je poslan poslanik Salih.
O tome se kaže:
Da li je doprla do tebe vijest o počašćenim gostima Ibrahimovim.
Kad mu oni uđoše i rekoše: 'Mir Vama!', i on reče: 'Mir vama', ljudi neznani.
I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele.
I primače im ga: 'Zar nećete jesti?', upita osjetivši od njih u duši zebnju. 'Ne boj se!', rekoše i obradovaće ga dječakom koji će učen biti.
I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući i reče: 'Zar ja stara, nerotkinja?!'
'Tako je odredio Gospodar tvoj' - rekoše oni - 'On je Mudar i Sveznajući.'
