Sura El-A'raf je dobila ime po mjestu koje se nalazi između dženneta i džehenema. Ar'af (الأعراف) je tvrđava koja razdvaja Dženetski vrt od Džehenemske vatre.
Ljudi će na Sudnjem Danu ići prema tim bedemima a stanovnici tih bedema će ih prepoznavati (dobre) i pozdravljati ih, ili moliti Boga da ih ne udružuje sa njima (jer će goriti u Vatri).
"Između njih bit će bedem (الأعراف), a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: “Mir vama!” - dok još ne uđu u njega, a jedva će čekati. A kad im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknut će: “Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom griješnim!” Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnut će neke ljude, koje će po obilježju njihovom poznati, i reći će: “Šta vam koristi ono što ste zgrtali i to što ste oholo držali? Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?” - a Allah im je rekao: “Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!" (Kur'an, El-A'raf, 46-49)
Sadržaj
Izvorni tekst sure El-A'raf
Prvi dio Sure El-A'raf govori o slučaju Adema, Have i Iblisa u Dženetu.
Kur'anska verzija događaja sa Ademom i Sotonom kaže da je Bog stvorio Adama a zatim naredio svim stvorenjima da mu padnu pred njim licem na tle.[1]
Svi su pali ničice osim Iblis jer je smatrao da je bolji od Adema koji je stvoren od zemlje a on od vatre[2]
Iblis je protjeran "Min ha" ("iz njih"), i zatim moli Allaha da mu dozvoli da do Sudnjega Dana zavodi ljude i dokaže Mu da će većina njih neposlušno biti.[3]
Bog mu dozvoljava uz prijetnju da će napuniti Džehenem (Pakao) sa njime i svim onim koji su ga slijedili.[4]
Zatim je Allah rekao Ademu i njegovoj ženi da žive u miru u Dženetu i da im je dozvoljeno da uzimaju sve osim, ploda jednog drveta.[5]Šejtan (Iblis) im je rekao da je to drvo besmrtnosti, da bi oni jeli sa njega i da bi im se otkrila njihova stidna mjesta koja su tada bila "pokrivena".[6]
Nakon što su njih dvoje jeli sa tog drveta, Bog je se rasrdio na njih pa protjerao njih dvoje (Adema i Havu) i Iblisa na Zemlju gdje će "jedni drugima biti neprijatelji do Sudnjega Dana".[7]
Dalje, se govori o Božijim uputstvima za život na ovome svijetu, pa se kaže da svakom narodu će dolaziti Poslanik sa Knjigom, ko odbije uputstva Knjige i porekne Poslanika, biće stanovnik Vatre[8], a ko se bude Allaha bojao i dobra djela činio, ni začim neće tugovati i ničega se neće bojati.[9]
Zatim se od 36-tog ajeta govori o događajima na Sudnjemu Danu, a u nastavku se spominju Božiji poslanici koji su dolazili ljudima, koji su odbijani, i narodi koji su uništeni radi toga.
U 172. ajetu se govori o zavjetu kojeg su ljudi dali Bogu prilikom njihovog stvaranja:
"I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?', oni su odgovorili: 'Jesi, mi svjedočimo', i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo ništa znali. Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?" (Kur'an, El-A'raf, 172)
Ova sura također sadrži jednu "Sedždei-Tilavet", mjesto u Kur'anskom tekstu pri čijem čitanju je obavezno učiniti sedždu. (Samo na Arapskom jeziku).
"Oni koji su bliski Gospodaru svome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju"
