Sura je, iako se klasificira kao mekanska, relativno duga. Uglavnom govori o Allahovim dokazima stvaranja, Sudnjem danu, džehennemu što čini prvi dio sure dok se u drugom dijelu (od 71. ajeta) uglavnom govori o drevnim narodima i poslanicima. Između ostalih spominju se ulul-'azm poslanici Nuh, Ibrahim, Musa kao i još nekoliko njih.
U prvih 10 ajeta spominju se meleci (koji su u redove poredani, odvraćaju i opomenu čitaju) kojima se Allah zaklinje kao i šejtani koji prisluškuju Objavu koja se preko meleka dostavljala posljednjem Poslaniku.
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog ! Tako mi onih u redove poredanih,
i onih koji odvraćaju,
i onih koji Opomenu čitaju,
vaš Bog je, uistinu, jedan,
Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, i Gospodar istoka.
Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili,
i čuvamo ga od svakoga šejtana prkosnoga
da ne prisluškuje društvo najviše; njih sa svih strana gađaju,
da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,
a onoga koji što ugrabi - stigne svjetlica plamteća.
U drugom dijelu sure (od 71. ajeta do kraja sure) spominju se poslanici: Ibrahim sa sinovima Ismailom i Ishakom, braća Musa i Harun, Ilijas i Lut, uglavnom u kontekstu potvrde njihovog poslanstva, upute za narod kojem su poslani kao i kazni za nevjernike odnosno izbavljenju onih koji su ih slijedili.
