Sura je relativno kratka i spada u one sure koje započinju Allahovim zaklinjanjem, nekom od Njegovih znamenitosti.
1. Tako mi neba zvjezdanog
2. i Dana već određenog,
3. I svjedoka i posvjedočenog,
4. Prokleti bili vlasnici rovova,
5. I (vlasnici) vatre s gorivom,
6. kada su oko nje sjedili
7. i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!
8. A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali,
9. Čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu Svjedok.
10. Zaista oni koji su stavljali na kušnju vjernike i vjernice, a zatim se nisu pokajali, imat će kaznu u Džehennemu i imat će kaznu u ognju.
U 4. ajetu se spominju vlasnici rovova: "...prokleti bili vlasnici rovova" te se komentatori Kur'ana ne slažu u tome ko su oni bili. Naime, Esbat, od Es-Suddija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi-Hatim prenosi da su rovovi kopani na tri mjesta: u Iraku, Šamu i Jemenu."[1]
Osim toga, kaže se da je vladar te zemlje (Nedžran) bio Zu Nuvas, čiji su stanovnici primili kršćanstvo. Vladar Zu Nuvas i jedan broj Jemenaca su bili primili judaizam. Kad su ovi prihvatili kršćanstvo Zu Nuvas ih je kaznio vatrom upaljenom u iskopanim jamama. Na taj način je u samo jednom danu ubijeno 20.000 ljudi, od kojih se spasio samo
jedan čovjek pobjegavši na konju.[1]
