Sura Eš-Šura (arapski: الشورى; bosanski: Dogovaranje) jest 42. sura Kur'ana.
Sastoji se od 53 ajeta i ubraja se u mekanske sure, sure objavljene u Meki.
Sura u prvom redu govori o objavljivanju Kur'ana i o posljednjem poslanikuMuhammed čija je misija bila prenijeti Objavu čovječanstvu. Osim toga, u suri se kazuje i o drugim poslanicima: Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau koji su svi redom najodabraniji poslanici u islamu (Ulul-'azm). Također se govori i o znakovima koji upućuju na veličinu Stvoritelja kao što su stvaranje Nebesa, pojavi vjetra, potopa i sl.
Jedna je od sura sa tzv. karakterističnim početkom koja započinje sa harfovima Ha-mim u prvom i Ajn-sin-kaf u drugom ajetu.[1]
Sadržaj
Na početku sure govori se o objavljivanju Kur'ana:
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Ha-mim. Ajn-sin-kaf. Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe. Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni! Gotovo da se nebesa raspadnu jedan iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Allah je, zaista, Taj Koji prašta i Koji je milostiv. Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, a ti nisi zadužen za njih.[2]
Ovim ajetima Stvoritelj se obraća Muhammedu u vezi sa Objavom koja je prije njega data, u vidu kitaba i suhufa, i drugim poslanicima. Također i u posljednja tri ajeta sure govori se o Objavi gdje se navode tri načina spuštanja objave:
putem jasnih osjećaje objave ili nadahnuća pri čemu nema nikakve dvojbe da je to Objava od Allaha,
