Već na početku, sura se referira na raspravu idolopoklonika o Velikoj vijesti, odnosno o Sudnjem danu, o kojem imaju različita mišljenja. U nastavku prvog dijela sure govori se i o znamenjima Allahovog stvaranja, stvaranju sedam nebesa, spuštanju kiše iz oblaka i dr.
U drugom dijelu se obznanjuje da je Sudnji dan, tj. Kijametski dan unaprijed tačno definisan a govori se i o nekim njegovim naznakama
Dan sudnji je, zaista, već određen,
Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,
i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,
i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.
Džehennem će zasjeda biti
nasilnicima mjesto povratka,
u kome će zauvijek ostati,
u njemu svježine neže osjetiti, ni pića okusiti,
osim vrele vode i kapljevine,
kazne prikladne.
Zaista se oni nisu nadali polaganju računa
i potpuno lažnim su smatrali Naše Znake,
a Mi smo sve pobrojali i zapisali",
