✶ K5 [C(5) A5] G(5)

Cvjetna formula Anagallis arvensis.[1] cvijet. Periant sastavljen od 5 free sepals and 5 spojenih čašičnih listića spojeno sa krunicom, koja je spojena sa andrecijem. Cvijet dvospolni, sadrži 5 prašnika, pistil spojen od pet karpela, jajnik nadrastao

Cvjetna formula je obrazac za predstavljanje strukture cvijeta pomoću brojeva, slova i raznih simbola, dajući značajne informacije o cvijetu u kompaktnom obliku. Može predstavljati određene vrste ili se može generalizirati da karakterizira više taksona, obično dajući raspon brojeva organa. Cvjetne formule jedan su od dva načina opisivanja strukture cvijeta razvijenih tokom 19. stoljeća, a drugi je cvjetni dijagram.^[2]

Cvjetne formule razvijene su početkom 19. stoljeća.^[2] Prvi autori koji su ih koristili bili su Cassel (1820.) i Marcijev (1828). Grisebach (1854.) je ih koristio u svom udžbeniku za opis karakteristika porodica cvjetnica, navodeći broj različitih organa razdvojenih zarezima i istaknuvši fuziju. Sachs (1873.) koristio ih je zajedno s cvjetnim dijagramima, a napomenuo je njihovu prednost što su sastavljeni od "običnog typeface-a. Iako je Eichler široko koristio cvjetne dijagrame u svom djelu Blüthendiagramme („Vjžbe u određivanju cvjetova“), koristio je cvjetne formule štedljivo, uglavnom za porodice s jednostavnim cvjetovima. Sattlerov u Organogenesis of Flowers ("Organogeneza cvjetovs") (1973) koristi cvjetne formule i dijagrame za opisivanje ontogenije 50 biljnih vrsta. Novije knjige koje sadrže formule uključuju Plant Systematics („Sistematika biljaka“) od Judda et al.^[3] i Simpson (2010)^[4] Prenner et al. osmislili su proširenje postojećeg modela kako bi proširili opisnu sposobnost formule i tvrdili su da formule trebaju biti uključene u formalne taksonomski opise. Ronse De Craene (2010) djelomično je koristio svoj način pisanja formula u knjizi Floral Diagrams („Cvjetni dijagrami“).

Formula izražava mnoštvo različitih cvjetnih organa, Brakteje i brateole se ne smatraju dijelovima samog cvijeta, ali mogu biti uključene u cvjetnu formulu, a njima obično prethodi slovo ili skraćenica prema tipu organa. Izloženi su prema rasporedu dijelova cvijeta spolja i iznutra:

Oznake s tamnijom pozadinom, rjeđe su. "V" koji su Prenner et al. koristili za broj ovula po ginoeciju prati malo slovo koje opisuje obrazac placentacije. Za epikaliks / kalikulus koristi se slovo "k". ^{[1] [5] [6][7] [8] [9]}

Brojevi se ubacuju nakon oznaka, a mogu se oblikovati kao pod- ili nadskript. Ako neki organ nije prisutan, njegov broj je napisan kao "0" ili je izostavljen, ako ima slučajeva "mnogo" (obično više od 10-12), može se zapisati kao "∞". Krugovi istog organa odvojeni su oznakom "+". Broj organa u krugu može se odvojiti sa ":", naprimjer, kada je dio krugova morfološki različit. Ako je broj promjenjiv, daje se raspon, npr. kada formula sažme takson.

K₃₊₃ – krunica sa šest slobodnih sepala, raspoređenih u obliku dva odvojena kruga

A∞ – mnogo prašnika

P3–12 – periant od tri do dvanaest čašićnih listića

Grupe organa mogu se opisati brojevima instanci u grupi kao nadnaslov.

A5² – 5 grupa po 2 prašnika

Formula može takođe izraziti fuziju organa. Fuzija jednog tipa organa može se prikazati stavljanjem broja u krug, fuzija različitih organa može se predstaviti vezicom, kao npr. u Judd et al. i Prenner et al. koji navode da je ovaj metod teško postići standardnim podešavanjem.^[2] Spajanje organa može biti jasnije napisano pomoću zagrade "(...)" ako se spoje strukture istog organa. Prikaz spajanja različitih organa može se postići kvadratom "[...]", na kraju vitičastim zagradam "{...}".

A (5) - pet spojenih prašnika

[C(5) A5] – krunica spojena 5 latica, spojenih sa prašnicima

Prenner et al. predloži nadskript nulu (0)za izgubljeni organ, a nadkript "r" za smanjene. Ronse De Craene koristi simbol stepena da označi staminode (neplodne prašnike) ili pistilode (neplodne karpele).

A3:2^r+5⁰ – andrecij u dva kruga, prvi sa 3 prašnika i 2 staminoda, drugi nedostaje (Prenner et al.)

A1+2° – andrecij u dva kruga, prvi ima jedan prašnik, drugi dva staminoda (Ronse De Craene)^[10]

^{[11] [12] [13]}

Položaj jajnika se prikazuje naizmjeničnom oznakom „G“. Simpson zaobilazi zamršeno oblikovanje opisom položaja jajnika riječima.

Simetrija ili raspored može se opisati za cijeli cvijet; u tom slučaju odgovarajući simbol obično se stavlja na početak formule. Može se i posebno naznačiti za različite organe, stavljajući ih nakon njihovih oznaka ili brojeva ili ih uopšte ne uključiti u formulu. Opisana je sljedećim simbolima:

| ⊕ || % u srednjoj ravni, ÷ u lateralnoj ravni || style="background: #d7d7d7" | Nije spomenuto |- ! Rosypal^[6] | ✳ || ⤧ || ↓ || ↯ || |}

Seksualnost cvijeta može se istaknuti ☿ ili za hermafroditno (biseksualno), ♂ za muški (stminatni) i ♀ za ženski (pistilatni) cvijet. Simboli se obično postavljaju na početku formule, nakon ili prije simbola simetrije. Prenner et al. preporučuju korištenje odgovarajućih simbola (♀ i ♂) samo za cvjetove zasebne seksualnosti. Ronse De Craene koristi riječi "pistilat" ili "staminat" umjesto simbola. Cvjetna formula može sadržavati i vrstu ploda, a Judd et al. stavljaju je na sam kraj.^{[10] [11] [12] [13] [14]} }}

↯ K3 [C3 A1 ° –3 ° + ½: 2 °] Ğ (3) ^[1] – formula Canna edulis; asimetrični cvijet; čašica od tri slobodna listića; vijenac od tri slobodne latice spojene s andrecijem; andrecij u dvija kruga, vanjski sadrži 1–3 staminode, unutrašnji ½ prašnika i 2 staminode; gineecij spojen od 3 karpela, donji jajnik B Bt^C K3:(2)^C↓ C3:2^r↓ A(3):2^r↓+4^r:1⁰ G1↓ Vm8–10^[2]:246 – Formula Tamarindus indica; brakteje i petaloidne brakteole; monosimetrična krunica od tri i dva petaloidna prašnika; dva kruga prašnika, vanjski monosimetrični iz tri spojena i dva reducirana prašnika, unutrašnji od 4 reducirana i 1 izgubljeni prašnik; monosimetrični ginecij od 1 karpele sa nadraslim jajnikom; marginalna placentacija sa 8–10 ovula po gineciju.

• Cvjetni dijagram
• Cvijet

• ^[1]
• ^[2]
• ^[3]
• ^[4]
• ^[5]
• ^[6]
• ^[7]
• ^[8]
• ^[9]
• ^[10]
• ^[11]
• ^[12]

• N S Subrahmanyam, Modern Plant Taxonomy, Vikas Publishing House Pvt Ltd, 2009. ISBN 0706993462
• Kvetné vzorce – a website dedicated to floral formulae (in Slovakian)
• Table 2.1. Floral formulae; symbols used in this book. In Ronse De Craene, p. 39
• Symbols employed in floral formula. In Subrahmanyam, p. 42

1. ^ Ronse De Craene, Louis P. (4. 2. 2010). Floral Diagrams: An Aid to Understanding Flower Morphology and Evolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-49346-8.
2. ^ Sattler, Rolf (1973). Organogenesis of flowers; a photographic text-atlas. Toronto, Buffalo: University of Toronto Press. ISBN 0-8020-1864-5.
3. ^ Rosypal, Stanislav (2003). Nový přehled biologie. Praha: Scientia. ISBN 80-7183-268-5.
4. ^ Prenner, Gerhard; Richard M. Bateman; Paula J. Rudall (februar 2010). "Floral formulae updated for routine inclusion in formal taxonomic descriptions". Taxon. 59 (1): 241–250. ISSN 0040-0262.
5. ^ Simpson, Michael George (2010). Plant Systematics. Oxford (Great Britain): Academic Press. ISBN 978-0-12-374380-0.
6. ^ Judd, Walter S.; Christopher S. Campbell; Elizabeth A. Kellogg; Peter F. Stevens; Michael J. Donoghue (2002). Plant Systematics: A Phylogenetic Approach (2nd izd.). Sunderland, Mass., U.S.A.: Sinauer Associates. ISBN 0878934030.
7. ^ Grisebach, A. (1854). Grundriss der systematischen Botanik. Göttingen: Verlag der Dieterichschen Buchhandlung.
8. ^ Sachs, J. (1873). Lehrbuch der Botanik nach dem gegenwaertigen Stand der Wissenschaft. Leipzig: Engelmann.
9. ^ Cassel, F. P. (1820). Morphonomia botanica: sive observationes circa proportionem et evolutionem partium plantarum. Colonia Agrippina [Cologne]: M. DuMont-Schauberg.
10. ^ http://www.cactus-art.biz/note-book/Dictionary/Dictionary_F/dictionary_floral_formula.htm
11. ^ Martius, C. F. (1828). "Über die Architectonik der Blüthen". Isis (Oken) (21): 522–529.
12. ^ Subrahmanyam, N. S. (1. 1. 1997). Modern Plant Taxonomy. Jangpura, New Delhi: South Asia Books. ISBN 9780706993462.