EHF Euro 2020. bio je četrnaesto izdanje Europskog rukometnog prvenstva za muškarce, koje se od 9. do 26. siječnja2020. održalo u Austriji, Norveškoj i Švedskoj. Tri su zemlje domaćinstvo dobile u rujnu 2014. godine, kada je EHF odlučio da će se prvenstvo, po prvi puta u historiji, održati u više od jedne zemlje. Sve tri zemlje prethodno su bile domaćini prvenstva. Prvenstvo se igralo u ukupno šest dvorana u šest gradova, s tim da se posljednja faza turnira igrala isključivo u Švedskoj.
Osim po domaćinstvu, ovo je prvenstvo bilo značajno i po tome što su na njemu, po prvi puta u historiji, igrale 24 reprezentacije, u odnosnu na dotadašnjih 16 reprezentacija. Povećanje koje je odobrio EHF dovelo je do promjene formata preliminarne faze, tako da su reprezentacije na ovom turniru raspoređene u šest grupa po četiri reprezentacije, dvije od kojih su se plasirale za drugi krug, koji je ostao nepromijenjen. Nakon 65 odigranih utakmica, naslov prvaka obranila je Španjolska, koja je rezultatom 22:20 svladala Hrvatsku. Španjolska je ovom pobjedom postala prva i jedina reprezentacija nakon Švedske (1998. – 2002.), koja je obranila naslov prvaka Europe, dok je Hrvatska po treći put izgubila europsko finale. Jedan od domaćina, Norveška, pobijedila je Sloveniju u utakmici za treće mjesto i tako osvojila svoju prvu medalju na Europskim prvenstvima.
Kapetan hrvatske reprezentacije, Domagoj Duvnjak, izabran je za najboljeg igrača turnira, dok je norveški reprezentativac Sander Sagosen bio najbolji strijelac sa rekordnih 65 golova; Sagosen je tako srušio Kirila Lazarova, koji je sa 61 golom bio dotadašnji rekorder po broju golova na jednom Europskom prvenstvu. Najboljim golmanom turnira proglašen je španjolski reprezentativac Gonzalo Pérez de Vargas.
Izbor domaćina
Predstavnici zajedničke kandidature Austrije, Norveške i Švedske nakon objave odluke EHF-a o dodjeljivanju domaćinstva.
EHF je o domaćinstvu Europskog prvenstva 2020. godine odlučivao na svom 12. kongresu, koji se 19. i 20. rujna2014. godine održao u Dublinu. Odlučujući paralelno o domaćinu prvenstava 2018. i 2020. godine, EHF je zaprimio kandidature četiriju država:[1]
Norveška i Švedska su se kandidirale i za domaćinstvo Eura 2018., koje je na koncu pripalo Hrvatskoj. Zbog organizacijskih razloga, tri zemelje kandidatkinje - Austrija, Norveška i Švedska - odlučile su odustati od individualnih kandidatura i nastupiti zajedno kao kandidati, što je bio prvi takav slučaj u historiji.[2]Danska je u međuvremenu povukla kandidaturu,[3] tako da je zajednička ponuda triju zemalja ostala jedina o kojoj je EHF odlučivao. U historijskoj odluci, EHF je po prvi puta dodijelio organizaciju prvenstva ne samo trima zemljama, već je prvi puta u historiji organizacija povjerena većem broju zemalja; sva dotadašnja prvenstva organizirala je samo jedna zemlja.
EHF je na 12. kongresu u konačnici potvrdio domaćinstvo za tri zemlje, a to je dovelo i do potvrde promijenjenog formata, odnosno došlo je do povećanja broja sudionica sa 16 na 24 reprezentacije.[4]
Dvorane
Zajednička kandidatura triju zemalja predvidjela je da se prvenstvo održava u šest dvorana u šest gradova. Norveška će prvenstvo organizirati samo u Trondheimu, Austrija u Grazu i Beču, dok će Švedska imati najviše gradova domaćina - Göteborg, Malmö i Stockholm. Konačna lista izgleda ovako:
S obzirom na činjenicu da je broj reprezentacija u završnici povećan sa 16 na 24, došlo je i do promjene kvalifikacijskog sustava. Uz to, značajan utjecaj imala je i činjenica da su prvi puta i historiji tri zemlje dobile domaćinstvo, što je značilo da čak tri reprezentacije po osnovi domaćinstva imaju direktan plasman, a to su bile Austrija, Norveška i Švedska. Uz to, direktan plasman imala je i Španjolska kao branitelj naslova.
Ostale reprezentacije borile su se za 20 slobodnih mjesta u završnici. Kvalifikacije su započele preliminarnom fazom u kojoj je igralo devet najniže rangiranih ekipa, tri od kojih su izborile nastup u glavnom kvalifikacijskom turniru; njima su se pridružile i tri najuspješnije europske reprezentacije s IHF Prvenstva nacija u usponu 2017. godine. Glavni kvalifikacijski turnir započeo je 24. listopada2018. godine, a reprezentacije su igrale dvokružni grupni sustav; bilo je ukupno osam grupa s po četiri reprezentacije. Prve dvije reprezentacije iz svake grupa izborile su direktan plasman, dok su preostala četiri mjesta pripala četirima najboljim trećeplasiranim reprezentacijama iz svih grupa. Kvalifikacijski ciklus službeno je zaključen 16. lipnja2019. godine.
• označava turnir na kojemu je reprezentacija nastupila.
x označava turnir na kojemu reprezentacija nije nastupila.
Q označava turnir za koji se reprezentacija kvalificirala, ali nije sudjelovala iz određenih razloga.
označava turnir kojeg je reprezentacija osvojila.
označava da reprezentacija u to vrijeme nije mogla nastupati jer nije predstavljala nezavisnu državu.
označava turnir kojemu je reprezentacija bila domaćin.
Ždrijeb
Po završenim kvalifikacijama, 24 reprezentacije su raspoređene u četiri jakosne skupine s po šest reprezentacija u svakoj; jakosne skupine javno su objavljene 17. lipnja2019. godine.[5] Ždrijeb glavnog turnira održan je 28. lipnja2019. godine u Beču,[6][7] a prije samoga ždrijeba, tri domaćina i još tri zemlje po izboru organizatora (Hrvatska, Njemačka i Danska) unaprijed su dobile svoje mjesto u grupi, tako da je prije početka ždrijeba svaka grupa imala po jednu unaprijed ždrijebanu reprezentaciju. Jakosne skupine izgledale su ovako:
S obzirom na povećan broj sudionika, EHF je odlučio povećati i broj sudačkih parova, tako da su na ovom prvenstvu po prvi puta u historiji bila čak 23 sudačka para. Suci su podijeljeni u tri skupine - oni koji će suditi samo u preliminarnoj fazi, oni koji će suditi u preliminarnoj fazi i nastavku turnira te oni koji će suditi samo u drugom dijelu turnira - što je također bila novina u odnosu na ranija natjecanja. Spisak sudačkih parova objavljen je 21. kolovoza2019. godine,[8] s tim da je 27. prosinca2019. godine srpski par Nikolić/Stojković zamijenjen latvijskim parom Sondors/Līcis zbog ozljede Nenada Nikolića, tako da je konačni popis izgledao ovako:[9]
označava suce koji sude preliminarnu fazu i drugi dio natjecanja.
označava suce koji sude samo drugi dio natjecanja.
Preliminarna faza
Objašnjenje boja
Momčad prolazi u drugi krug
Momčad ispada s turnira
Dvadeset i četiri reprezentacije raspoređene su u šest grupa po četiri reprezentacije. Dvije najbolje reprezentacije iz svake grupe prolaze u drugi krug, prenoseći bodove koje su osvojili u međusobnim susretima, dok dvije posljednjeplasirane reprezentacije iz svake skupine ispadaju s turnira.
Kriterij rangiranja
Ukoliko se u fazi po grupama dogodi da dvije ili više momčadi imaju jednak broj bodova nakon svih odigranih utakmicama, njihovo rangiranje odvijat će se prema sljedećem redoslijedu kriterija:[10]
broj bodova dobiven u međusobnim susretima
gol razlika u međusobnim susretima
broj golova postignut u međusobnim susretima (ako više od dvije ekipe imaju jednako bodova)
