Aziz Sancar
Aziz Sancar [aˈziːz ˈsand͡ʒaɾ] (Savur, 8. septembra 1946.), turski i američki biokemičar i molekularni biolog. Specijalizirao se u istraživanju popravka DNA, kontrolnih točaka staničnog ciklusa i cirkadijanog ritma.[1] S Tomasom Lindahlom i Paulom L. Modrichem podijelio je 2015. dodijeljenu im Nobelovu nagradu za kemiju za njihove mehaničke studije popravka DNA.[2][3] Suosnivač je Fondacije Aziza i Gwen Sancar, neprofitne organizacije za promicanje turske kulture i podupiranje turskih studenata u Sjedinjenim Državama.[4] Rani život i karijeraAziz Sancar rodio se 8. septembra 1946. u Savurskom distriktu Provincije Mardin u jugoistočnoj Turskoj u obitelji niže srednje klase.[5] Sedmo je od osmero djece. Roditelji su mu bili nepismeni, no velik naglasak stavili su na obrazovanje.[6] Nećak je Mithata Sancara, zamjenika HDP-a Mardina.[7] Aziz Sancar je počasni član Turske akademije znanosti[8] i Američke akademije umjetnosti i znanosti.[9] U svojem dugogodišnjem istraživanju proučavao je fotolijazu i mehanizme fotoreaktivacije. U svojem inauguralnom članku u PNAS-u Sancar je uhvatio eluzivne radikale fotolijaze za kojima je tragao gotovo 20 godina, pruživši tako direktnu opservaciju fotociklusa za popravak timinskih dimera.[10] Aziz Sancar izabran je 2005. u Nacionalnu akademiju znanosti kao prvi tursko-američki član.[10] Na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini u Chapel Hillu (UNC-CH) ima zvanje profesora Sarah Graham Kenan u biokemiji. Oženjen je za Gwen Boles Sancar, koja je diplomirala iste godine i koja na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini u Chapel Hillu također ima zvanje profesorice biokemije i biofizike.[11] Zajedno su osnovali Carolina Turk Evi, stalni turski centar u neposrednoj blizini kampusa UNC-CH-a, koji pruža diplomantski dom za četvero turskih istraživača na UNC-CH-u, kratkoročne gostinske usluge za turske gostujuće stručnjake i centar za promicanje tursko-američke razmjene.[4] ObrazovanjeSancar je dovršio studij medicine na Univerzitetu u Istanbulu u Turskoj, a doktorski studij na kojem je istraživao fotoreaktivirajući enzim E. coli dovršio je 1977. na Univerzitetu u Teksasu u Dallasu,[12] u laboratoriju dr. C. Stana Ruperta, sada profesora emeritusa. NagradeGodine 2015. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za kemiju, s Tomasom Lindahlom i Paulom L. Modrichem, za njihove mehaničke studije popravka DNA.[2][3] Sancar je nakon Orhana Pamuka, koji je također alumnus Univerziteta u Istanbulu, drugi turski nobelovac. Reference
|
||||||||||||||||||
