Iako je Republika Srpska proglašena tek u januaru 1992. godine, u novembru 1991. među Srbima u Bosni i Hercegovini održan je referendum o ostajanju u sastavu SR Jugoslavije, sa 98% glasova za prijedlog, što je rezultiralo uspostavljanjem teritorije 1992. godine.[1]
Dva dodatna referenduma održana su u jeku rata u Bosni i Hercegovini; referendum o mirovnom planu Vance–Owen održan je u maju 1993, gdje ga je odbilo 96% birača,[2] iako su posrednici referendum nazivali "prevarom". U augustu 1994. održan je referendum o planu Kontakt grupe koga je odbilo 97% glasača,[3] a glasanjem je otkazana Kontakt grupa.[4]
Referendum o autoritetu državnog pravosudnog sistema iz 2011.
Ideje o referendumu prvi je put proširio Milorad Dodik u periodu od 2006. do 2008, ponovo se ponovivši nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. i jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova 2008.[5]
U aprilu 2011. formalni prijedlog za referendum podnijet je Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) koja je za njega glasala i zakazala ga za sredinu juna 2011. Rasprava o glasanju ocijenjena je zbunjujućom, jer je stvar u pitanju bila nejasna: da li je nezavisnost, protivljenje "nametnutim odlukama" visokog predstavnika ili (kao što je konačno rečeno) puko funkcioniranje tužilaštava i sudova na centralnom nivou.
Međunarodne reakcije bile su različite. Visoki predstavnik Valentin Inzko otvoreno se suočio s Miloradom Dodikom zbog odluke o referendumu, davši mu sedam dana da povuče odluku o referendumu i najavivši spremnost da svojim bonskim ovlaštenjima poništi odluku i nametne sankcije liderima Republike Srpske, sve do razrješenja Dodika sa njegovog mjesta, ako referendum (koji se smatra kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma) nastavi.[6] Kao odgovor, rukovodstvo Republike Srpske zaprijetilo je povlačenjem svih srpskih predstavnika iz institucija Bosne i Hercegovine, uključujući Predsjedništvo i Vijeće ministara, Parlamentarne skupštine i pravosuđa.[7] Odluka o raspisivanju referenduma nije prikupila onoliko podrške kao što se očekivalo od Srbije, s tim da predsjednik Boris Tadić nije bio voljan da se "miješa" u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine,[6] izražavajući protivljenje planovima OHR-a i pozivajući na rješenje kriza kroz kompromis.[7] Rasprava o tom pitanju u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija 9. maja 2011. nije dala zajednički stav zbog neslaganja Rusije s Inzkovim stavom i kineskim rezervama.[5] U međuvremenu, publikacija utjecajnog think-tanka Međunarodna krizna grupa preporučila je umjereniji pristup i smatrala kontraproduktivnim da se suprotstavi Dodiku. Konačno, to je pitanje riješeno nakon sastanka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i visoke predstavnice Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton, na kojem je Dodik pristao na povlačenje referenduma u zamjenu za "strukturirani dijalog o pravdi" među institucijama Bosne i Hercegovine i Evropske unije u kojoj će se razgovarati o značajnim pritužbama vlasti Republike Srpske na pravosuđe Bosne i Hercegovine.[5][8] Iako je intervencija Evropske unije početkom aprila dopustila da se kriza spriječi i situacija vrati na status quo, prijetnja referendumom u Republici Srpskoj ostala je u drugom planu, jer Dodik nikada nije povukao pravne akte koji se odnose na nju.[9]
Referendum o nadležnosti Državnog suda BiH iz 2016.
Referendum o ovlaštenjima Državnog suda raspisan je i prvobitno je bilo planirano da se održi 15. novembra 2015.[10] Nakon pravnih osporavanja i odgoda, odloženo je na neodređeno vrijeme od februara 2016.[11]
Referendum je iznenadno najavljen, nakon razdoblja tenzija između vlasti Republike Srpske i državnih pravosudnih institucija povezanih sa slučajem izručenja bivšeg zapovjednika Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici, Nasera Orića. Orić je uhapšen u Švicarskoj 10. juna 2015. po potjernici Srbije. Ipak, švicarske vlasti izručile su ga u Bosnu i Hercegovinu na zahtjev vlasti države njenog državljanstva, koje su rekle da je državno tužilaštvo Bosne i Hercegovine vodilo postupak protiv njega. Orić je pušten ubrzo nakon toga. U isto vrijeme, Ujedinjeno Kraljevstvo je Vijeću sigurnosti predložilo rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici, na koju će Rusija, nakon zahtjeva Srbije, staviti veto.[12]
Referendum je predložio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji je tvrdio da je Državni sud bio pristran prema Srbima[13] i da su državne pravosudne institucije radile protiv interesa Republike Srpske, iako je entitet godišnje koštao veliku količinu novca.[12] Glasanje o održavanju referenduma održano je naknadno u NSRS; 45 je glasalo za, 31 je bio suzdržan, a preostalih sedam poslanika nije bilo.[13]
Birači su pitani bi li Državni sud Bosne i Hercegovine trebao imati nadležnost nad stanovnicima Republike Srpske. Pitanje za referendum glasilo je:[14]
“
"Podržavate li neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnuti zakon o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i provedbu njihovih odluka na teritoriji Republike Srpske?"
”
Amandmanom SNSD-a usvojenim kontekstualno je utvrđeno da će se referendum održati prve sedmice nakon isteka 50 dana od dana stupanja na snagu odluke o referendumu. Odluka će stupiti na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske.[15] S obzirom na ove uvjete, prvobitni datum savjetovanja određen je 15. novembra 2015.
Reakcije
Odluka je naišla na protivljenje domaćih i međunarodnih aktera.
Opozicione stranke u Republici Srpskoj (članice vladine koalicije na državnom nivou) sazvale su da državne pravosudne institucije ne rade zadovoljavajuće, već su se usprotivile "manipulaciji Dodika i vlasti Republike Srpske građanima putem referenduma", stoga apstinirajući na konačnog glasanja i izrazio uvjerenje da – kao što je najavljeno 2011 – referendum nikada neće biti održan. Poslanik Vukota Govedarica podsjetio je da je Milorad Dodik lično učestvovao u usvajanju zakona o uspostavljanju državnih pravosudnih institucija za koje zna da se raduje njihovom demontiranju. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić rekao je da Republika Srpska "ima pravo na održavanje referenduma", ali da to "nije najsretnije rješenje" za probleme sa pravosuđem na državnom nivou.
Vijeće za provedbu mira (PIC), međunarodno tijelo zaduženo za nadzor nad provedbom Dejtonskog mirovnog sporazuma, reklo je da će najavljeni referendum predstavljati temeljno kršenje mirovnog sporazuma iz 1995.
Veleposlanik Evropkse unije, Lars-Gunnar Wigemark, zajedno s diplomatama iz Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije otputovao je u ponedjeljak u Banjaluku kako bi naglasio njihovo zajedničko protivljenje glasanju, ocijenio nepodnošljivim i "neustavnim pokušajem ne reforme već da potkopa i oslabi te vlasti i na taj način predstavlja direktnu prijetnju suverenitetu i sigurnosti zemlje u cjelini".
U oktobru je Vijeće Evrope (Vijeće za vanjske poslove) izrazilo "ozbiljnu zabrinutost" zbog priprema za referendum, navodeći da bi "održavanje takvog referenduma osporilo koheziju, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine", te da "također bi riskirao da potkopa napore na poboljšanju socio-ekonomske situacije svih građana Bosne i Hercegovine i da postigne daljnji napredak u integraciji u Evropsku uniju".
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država opisala je to kao "političku provokaciju" i "kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma", strahujući od njegovih posljedica na stanovništvo Bosne i Hercegovine.
Rusija se istakla među međunarodnim reakcijama definirajući konsultacije kao unutrašnju stvar Bosne i Hercegovine i posjetivši na dugogodišnje žalbe Srba na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. Rusija je dodala da je "neophodno prevladati razloge koji stoje iza problema, umjesto da se sve snage usmjere na borbu protiv njegovih vidljivih posljedica."
Pravni izazovi
Bošnjački i hrvatski političari ubrzo su započeli proces pokušaja obustave referenduma.
Uprkos podjelama među hrvatskim zastupničkim klubom, bošnjački poslanici u NSRS osporili su pred Ustavnim sudom Republike Srpske usklađenost s Ustavom Republike Srpske odluke skupštine koja dozvoljava održavanje referenduma, podižući njihov veto od vitalnog nacionalnog interesa (VNI). Kao odgovor, većina Vijeća Republike Srpske osporila je bošnjački veto pred Ustavnim sudom Republike Srpske. No, sud je odbio njihovu žalbu u septembru 2015. Zvaničnici Republike Srpske najavili su da će se glasanje održati 15. oktobra. Iako tekst Ustava Republike Srpske ovlašćuje dvoje ustavnih sudija preko sedam da podrže veto, poslovnik istog Ustavnog suda zahtijeva dvotrećinsku većinu za istu odluku, de facto zaobilazeći ustavni tekst i poništavajući snage bilo kojeg veta od VNI.
Dana 1. oktobra 2015. odbor bošnjačkih poslanika u Vijeću naroda Republike Srpske podnio je pravnu žalbu da privremeno blokira osnivanje komisije zadužene za organizaciju referenduma, pozivajući se na klauzulu da krši "vitalni nacionalni interes" Bošnjaka u entitetu. Bošnjaci su primijetili da su komisiju od devet članova sačinjavali samo etnički Srbi iz vladajuće koalicije Republike Srpske, bez opozicije ili nesrpskog člana Republike Srpske.
U februaru 2016, referendum je na neodređeno vrijeme odložen, službeno zbog nedostatka konsenzusa među srpskim strankama, nakon intenzivnih političkih pritisaka iz inostranstva, uključujući i predsjednika i premijera Srbije. Ipak, odluka NSRS nije povučena. Dodik je samo uskratio odobrenje za objavljivanje u Službenim novinama Republike Srpske, što bi ga konačno učinilo obavezujućim.
Pravno, referendum ne bi mogao ometati niti utjecati na rad državnih pravosudnih institucija, koje su uspostavljene prema državnom zakonu. Ipak, to bi podiglo međuetničke tenzije u zemlji.
Zapadne diplomate u Bosni i Hercegovini referendumski su potez – i sljedeće pravne izazove na entitetskom i državnom nivou – vidjeli kao način da Dodik nastavi s političkim pritiskom na domaće državne institucije i postigne političke poene uoči lokalnih izbora 2016, dok su skrivali teške mjesne ekonomske probleme.
Dana 26. novembra 2015, Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio je protiv ustavnosti održavanja Dana Republike Srpske 9. januara, smatrajući ga diskriminatornim prema ostalim narodima. Na taj datum pravoslavni vjernici obilježavaju Stevanjdan, kao i 1992. uspostavljanje Republike Srpske kao secesionističkog entiteta tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Sud je Narodnoj skupštini dao šest mjeseci da utvrdi drugačiji entitetski praznik.
Vlasti Republike Srpske reagirale su osporavanjem odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i pozivanjem na ustavne amandmane u roku od 120 dana kako bi se riješile međunarodne sudije koje su sjedile na Sudu, istovremeno pozivajući na narodni referendum o tome podržavaju li građani Republike Srpske odluku Ustavnog suda. Opozicioni lideri također su se pridružili Dodiku u osporavanju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Vlasti Republike Srpske proslavile su 9. januara 2016. "neustavan" praznik, uprkos presudi Suda. Događaju je prisustvovao i bivši premijer SrbijeAleksandar Vučić. Hrvatski poslanici u Republici Srpskoj također su podržali Dan i referendum.
NSRS donijela je rezoluciju o referendumu 15. jula 2016, uz podršku svih srpskih stranaka i bojkota bošnjačkih poslanika u Republici Srpskoj. Referendumsko pitanje bilo je:
“
Slažete li se da 9. januar treba obilježavati i slaviti kao Dan Republike Srpske?
”
Vijeće za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa Ustavnog suda Republike Srpske u Banjaluci izjavilo je da odluka ne ugrožava "vitalne nacionalne interese" bošnjačkog naroda, ne dopuštajući im time veto. Milorad Dodik potvrdio je da će referendum biti održan 25. septembra, sedmicu dana prije planiranih lokalnih izbora 2. oktobra. Visoki predstavnik Valentin Inzko osudio je da time vlasti Republike Srpske izravno krše Dejtonski sporazum.
Vladajuća stranka SNSD usvojila je 25. aprila 2015. deklaraciju pod nazivom "Republika Srpska – slobodna i nezavisna – budućnost i odgovornost", navodeći svoju namjeru da organizira referendum o nezavisnosti Republike Srpske u slučaju da se nadležnosti države ne vrate entitetima do 2017. Deklaracija također sugerira da bi vlasti Republike Srpske mogle odlučiti "zakonom kojim će se odlukama vlasti Bosne i Hercegovine primjenjivati na teritoriji Republike Srpske".
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovio je novinarima posvećenost referendumu o nezavisnosti u narednim godinama ako njegovi zahtjevi ne budu ispunjeni. Njegov politički cilj je smanjiti institucije Bosne i Hercegovine na slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995, poništavajući razvoj događaja u posljednjih dvadeset godina, uključujući Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao i prilagoditi takvo pismo dobivanjem osloboditi međunarodnih sudija koji sjede u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
