|
Historija filozofije
Pojam historija filozofije, zbog dvoznačnosti pojma historija, ima dvostruko značenje. Označava historijsko zbivanje: razvoj filozofskih ideja kroz historiju, smjenjivanje filozofa, dominantnih filozofskih tema i škola; također označava istraživanje tih zbivanja u filozofiji ili nauci (vidi članak historija). U pojmu historija filozofije postoji dvoznačnost, ovisno o tome na koji dio stavljamo naglasak: na filozofiju (gdje istraživač, kao filozof odnosno "onaj koji ljubi mudrost", istražuje misli svojih prethodnika da bi produbio vlastito mišljenje) ili na historiju (gdje filozofe, njihove ideje i škole istražujemo kao objektivne historijske pojave). Naravno, obje vrste istraživanja često se ne mogu apsolutno razlikovati. Pregled historijeAristotelPrvi koji je sistemski proučavao učenja svojih prethodnika, i nastojao ih sistemski i objektivno prikazati, bio je Aristotel. On je zaslužan za mnoge obavijesti o koncepcija pred-sokratovskih filozofa, čiji su izvorni radovi izgubljeni. On u svojim djelima dijalektički preispituje gledišta svojih prethodnika, da bi pripremio razvoj vlastitog. HelenizamAristotelovi učenici i nastavljači u peripatetičkoj školi nastavili su s takvim pristupom. Tako nastaju zbirke prikaza dostignuća raznih posebnih disciplina: matematike, astronomije, fizike, medicine itd, pa onda i filozofske doksografije. Takav rad da se prikupe informacije o dostignućima prošlosti može, međutim, imati i negativan učinak u tome da obeshrabri samostalno promišljanje. U helenističko i rimsko doba sve se više gubi poticaj za samostalno mišljenje i širi uvjerenje da su velikani prošlost već sve bitno domislili. Tako se ovaj pristup pretvara u praznu kompilaciju, »učenu ropotariju bilježaka« (Windelband). Najpoznatiji među tim kompilatorima je Diogen Laertije, čija je knjiga sačuvana. Mišljenja raznih filozofa navode se kao datosti, bez pokušaja da se sagledaju u međusobnom odnosu i historijskom kontekstu. Podjednaku pažnju pridaje ključnim filozofskim tezama, duhovitim izrekama i banalnim anegdotama iz života slavnih filozofa. Takvih kompilacija, naslovljenih "zrnca mudrosti" i slično, ima i danas. Moderno dobaNasuprot površnim kompilacijama, historija filozofije postepeno se izgradila kao posebna disciplina krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Ta disciplina pripada ne samo historijskoj nauci (historiji), nego i samoj filozofiji. Ona se ne zadovoljava prostim iznošenjem činjenica i anegdota. Kao historija, istražuje pojavu filozofskih koncepcija, škola i pokreta u historijskom kontekstu. Takav je prikaz naravno u opasnosti da se zanemari naučna skrupuloznost historičara i prikaz historijskog razvoja filozofije podredi jednom određenom stanovištu – jednoj posebnoj filozofiji, koja u takvom pristupu postaje ideologija. HegelTo je slučaj upravo s najznačajnijim utemeniteljem discipline, G.W.F. Hegelom. Uz Filozofiju povijesti (Philosphie der Geschihte), objavljenu za njegova života, posmrtno je, 1833-1836., po zapisnicima njegovih predavanja izdana Povijest filozofije (Geschihte der Philosophie). Ovo je djelo posve podređeno funkciji razrade Hegelovom vlastitog sistema. Mišljenja pojedinih filozofa on razmatra kao "momente" u historijskom kretanju duha. Posebne historijske tvorbe duha (a to uključuje ne samo filozofiju nego i sve nauke, moral, pravo, religiju, državu itd.) dijalektički se razvijaju, preobražavaju i prevladavaju tokom historije, vodeći do apsolutnog duha koji u potpunosti spoznaje sebe samog i smiruje se u savršenom znanju, u Hegelovom filozofskom sisteu. Hegel često iskrivljuje historijske činjenice da bi ih ugurao u Prokrustovu postelju svog sistema. Razdoblja i područjaFilozofski elementi u starim religijama Azije i Egipta
Velika duhovna prelomnica oko 600. g.pne.
Kineska filozofija[uredi - уреди | uredi kôd]
Indijska filozofija
Zapadna tradicijaRazdoblja
Pojam "antička filozofija" obuhvata razdoblje od preko hiljadu godina: od početka 6. st. pr.n.e, kada djeluju Tales, Solon i drugi mislioci kasnije svrstani među "sedam mudraca", do početka 6. st.n.e. Krajem tog razdoblja može se označiti 529. g, kada bizantski car Justinijan zatvara Akademiju u Ateni. Iste godine, nevezano s tim događajem ali simbolički značajno, Sv. Bernard osniva samostan Monte Casino. Uobičajena je podjela antičke filozofije na pet razdoblja, prema glavnim problemima kojima su se filozofi u određeno doba bavili: kozmološko, antropološko, ontološko ili sistemsko, etičko i religijsko razdoblje.
Vanjski linkovi
 Commons ima datoteke na temu: Historija filozofije Information related to Historija filozofije |
![[icon]](Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small}