Grčki filozofski sistem utemeljen je na principima racionalizma. Također, to je i filozofija subjektivnog idealizma gdje se daje primat ideji nad samom materijom. Ta filozofija je humanistička a njen koncept je utopijskog karaktera. U grčkoj filozofiji država je identičan pojam samom društvu (i ovo mišljenje će se zadržati sve do Ibn Halduna). Po Grcima država mora da postane oličenje općeg dobra, a opće dobro može da bude utemeljeno samo na univerzalnom principu pravde. Upravo je država bila jedan od predmeta istraživanja najvećih antičkih grčkih filozofa: Platona i Aristotela.
U zapadnoj tradiciji, antičku filozofiju su prvenstveno razvili Sokrat, Platon i Aristotel. Antička filozofija, međutim, uključuje i predsokratovce, helenističku filozofiju i rimsku filozofiju. Antička filozofija na Zapadu razlikuje se od srednjovjekovne filozofije, koja je bila pod velikim utjecajem kršćanstva i islama. Drevne filozofije iz ne-zapadnih tradicija, kao što su kineska ili indijska filozofija, često imaju jake etičke ili religijske brige koje su i danas glavni dijelovi tradicija.[1]
