Bocvana, službeno Republika Bocvana (Tswana jezik: Lefatshe la Botswana), je kontinentalna država u južnoj Africi. Bila je dijelom bivšeg britanskog protektorataBeučana, a sadašnji naziv Bocvana je usvojen nakon što je postala nezavisna država unutar Commonwealtha nacija 30. septembra 1966.[7] Bocvana je reprezentativna demokratija u kojoj se neometani demokratski izbori održavaju od nezavisnosti unutar Commonwealtha, što je čini jednom od država sa najdužom tradicijom demokratije u Africi.[8][9]
Sa srednje velikom površinom i samo 2,3 miliona stanovnika, Bocvana je jedna od najrjeđe naseljenih država na svijetu. Oko 10% stanovništva živi u glavnom i najvećem gradu Gaboroneu. Nekada vrlo siromašna zemlja, Bocvana je od sredine 1960-ih doživjela napredak ekonomije, posebno u sektorima rudarstva, stočarstva i turizma.
Bocvana je član Afričke Unije, Južnoafričke razvojne zajednice, Commonwealtha nacija i Ujedinjenih nacija. Država je posebno pogođena HIV/AIDS epidemijom, i bilježi velik rast zaraženih uprkos programima koji nastoje da spriječe zarazu i educiraju stanovništvo. Broj ljudi zaraženih HIV virusom je porastao sa 290.000 u 2005 na 320.000 u 2013.[11]
Etimologija
Ime države znači "Zemlja Tsvana", što se odnosi na dominantnu etničku grupu u Bocvani.[12] Termin Batswana prvobitno je primijenjen na Tswana, što je još uvijek slučaj.[13] Međutim, općenito se počeo koristiti kao demonim za sve građane Bocvane.[14] Mnogi engleski rječnici uključuju i Bocvanane koji se odnose na ljude iz Bocvane, iako se taj izraz rijetko koristi u zemlji.[15]
Tijekom sukoba za Afriku teritorij Bocvane priželjkivali su i Njemačka i Velika Britanija. Tokom Berlinskog kongresa, Britanija je odlučila pripojiti Bocvanu kako bi zaštitila Put prema sjeveru i tako povezala Cape Colony sa svojim teritorijima sjevernije. Jednostrano je anektirala teritorije Tswane u januaru 1885., a zatim poslala Warrenovu ekspediciju na sjever da učvrsti kontrolu nad tim područjem i uvjeri poglavice da prihvate britansku prevlast. Usprkos strepnjama, na kraju su se pomirili s britanskom upravom.
1890. godine područja sjeverno od 22° dodana su novom protektoratu Bechuanaland. Tijekom 1890-ih novi teritorij podijeljen je u osam različitih rezervata, s prilično malim količinama zemlje koja je ostavljena kao uporište za bijele naseljenike. Tijekom ranih 1890-ih, britanska je vlada odlučila predati protektorat Bechuanaland BSAC-u (British South Africa Company). Ovaj plan, koji je bio na putu da se ostvari, unatoč molbama Tswana čelnika koji su u znak protesta obilazili Englesku, na kraju je propao neuspjehom Jamesonove racije u januaru 1896.[16][17]
Poštanska markica protektorata Bechuanaland iz 1960.
Kada je Južnoafrička unija osnovana 1910. od glavnih britanskih kolonija u regiji, teritoriji Visokog povjerenstva - protektorat Bechuanaland, Basutoland (sada Lesoto) i Svazilend (sada Esvatini) - nisu bili uključeni, ali je predviđena odredba za njihovo kasnije uključenje. Međutim, Velika Britanija je počela razmatrati želje lokalnih stanovnika. Iako su uzastopne južnoafričke vlade nastojale da teritoriji budu prebačeni pod njihovu nadležnost, Velika Britanija nastavila je odgađati; shodno tome, nikada se nije dogodilo. Izborom nacionalističke vlade 1948. godine, koja je uspostavila apartheid, i povlačenjem Južnoafričke Republike iz Commonwealtha 1961. godine, nestala je svaka mogućnost pristanka Ujedinjenog Kraljevstva ili samih teritorija na inkorporaciju u JAR.[18]
Širenje britanske središnje vlasti i evolucija plemenske vlade rezultirali su 1920. uspostavom dvaju savjetodavnih vijeća koja će predstavljati i Afrikance i Evropljane. Afričko vijeće sastojalo se od osam poglavica plemena Tswana i nekih izabranih članova.[19]
Proglasi 1934. godine regulisali su plemensku vladavinu i ovlasti. Evropsko-afričko savjetodavno vijeće osnovano je 1951., a Ustavom iz 1961. osnovano je savjetodavno zakonodavno vijeće.
Nezavisnost
U junu 1964. Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo je prijedloge za demokratsku samoupravu u Bocvani. Sjedište vlade preseljeno je 1965. iz Mahikenga u Južnoj Africi, u novoosnovani Gaborone, koji se nalazi u blizini bocvanske granice s Južnom Afrikom. Na temelju ustava iz 1965. godine, zemlja je održala svoje prve opće izbore i stekla neovisnost 30. septembra 1966.[20] Seretse Khama, vođa pokreta za neovisnost i legitimni pretendent na vrhovno rukovodstvo poglavarstva Ngwato, izabran je za prvog predsjednika, a potom je dva puta ponovno biran.
Predsjedništvo je prešlo na zasjedanje dopredsjednika Quetta Masirea, koji je i sam izabran 1984. godine i opet ponovno izabran 1989. i 1994. godine. Masire se povukao s dužnosti 1998. godine. Naslijedio ga je Festus Mogae, koji je pobijedio na izborima 1999. te opet 2004. Predsjedništvo je 2008. prešlo na Iana Khamu (sina prvog predsjednika), koji je bio Mogaeov potpredsjednik otkako je 1998. dao ostavku na mjesto zapovjednika Bocvanskih obrambenih snaga kako bi preuzeo ovu civilnu ulogu.
Dugotrajni spor oko sjeverne granice s namibijskim pojasom Caprivi bio je predmet presude Međunarodnog suda u decembru 1999. Presudio je da otok Kasikili pripada Bocvani.[21]
Politika
Bocvana je najstarija demokratija na kontinentu. Ustav Bocvane štiti građane Bocvane i predstavlja njihova prava. Politika Bocvane odvija se u okviru višestranačke predstavničke demokratske republike, pri čemu je predsjednik Bocvane i šef države i šef vlade, a bira ga Parlament Bocvane, kojemu presdjednik i odgovara. Izvršnu vlast vrši Vlada. Zakonodavnu vlast imaju Vlada i Parlament Bocvane. Najnoviji, jedanaesti izbori, održani su 23. oktobra 2019. Bocvanska demokratska stranka dominira od proglašenja nezavisnosti sve do danas.[22]
Sudstvo
Sudstvo je nezavisno o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.[23] Bocvana je zauzela 30. mjesto od 167 država u Indeksu demokracije 2012.[24] Prema Transparency International, Bocvana je najmanje korumpirana zemlja u Africi i nalazi se blizu Portugala i Južne Koreje.[25]
Sastoji se od tipičnog sudskog sustava lokalnih prekršajnih sudova, Višeg suda i Apelacijskog suda. Viši sud ima neograničenu izvornu nadležnost za saslušanje i utvrđivanje bilo kakvih kaznenih, građanskih ili ustavnih slučajeva prema bilo kojem zakonu. Žalbe može saslušati Apelacijski sud. Šef Višeg suda je Vrhovni sudac.[26]
Apelacijski sud je najviši i konačni sud u zemlji i bavi se žalbama Višeg suda i Industrijskog suda. Šef Apelacijskog suda je Sudac predsjednik.
Suce imenuje predsjednik Bocvane na preporuku Komisije za pravosudne službe.
U vrijeme neovisnosti Bocvana nije imala oružane snage. Bocvanske obrambene snage (BDF) osnovane su 1977.,[28] tek nakon što su rodezijska i južnoafrička vojska udarile protiv Zimbabvejske narodne revolucionarne vojske[29]
Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i imenuje Vijeće odbrane, a BDF se trenutno sastoji od otprilike 60 000 vojnika. 2019. Bocvana je potpisala UN-ov sporazum o zabrani nuklearnog oružja.[30]
Nakon političkih promjena u Južnoj Africi i regiji, misije BDF-a sve su se više fokusirale na sprječavanje krivolova, pripremu za katastrofe i međunarodno održavanje mira. Sjedinjene Države dale su najveći doprinos razvoju BDF-a, a veliki dio njenog oficirskog zbora prošao je američku obuku. Vlada Bocvane dala je Sjedinjenim Državama dozvolu da istraže mogućnost uspostavljanja baze Afričkog zapovjedništva (AFRICOM) u zemlji.[31]
Administrativne podjele
Distrikti u Bocvani.
Bocvana je podjeljena u deset distrikta ili okruga:
Južni distrikt
Jugoistočni distrikt
Kweneng distrikt
Kgatleng distrikt
Središnji distrikt
Sjeveroistočni distrikt
Ngamiland distrikt
Kgalagadi distrikt
Chobe distrikt
Ghanzi distrikt
Geografija
Karta Bocvane po Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji.
Nalazi se na jugu Afrike. Sa površinom od 581.730 km² Bocvana je 48. država na svijetu po veličini, usporediva sa Francuskom, Madagaskarom ili Ukrajinom. Nalazi se između 17° i 27° paralele u južnoj hemisferi, i između 20° i 30° meridijana istočno od Greenwicha.
Reljef je planinski i prevladavaju visoravni. Dominira pustinja Kalahari, koja pokriva 70% države. Delta Okavangoa, jedna od najvećih delti na svijetu, nalazi se na sjeverozapadu. Makgadikgadi, veliki slani bazen, nalazi se na sjeveru zemlje. Riječni slijev rijeke Limpopo nalazi se djelimično u Bocvani, a njene pritoke Notwane, Bonwapitse, Mahalapye, Lotsane, Motloutse i Shashe nalaze se na istoku. Brana Gaborone, koja se nalazi na rijeci Notwane, snabdjeva glavni grad Gaborone vodom. Rijeka Chobe nalazi se na sjeveru i djeluje kao granica između Bocvane i Namibije. Klima je stepska, kontinentalna i poluekvatorijalna.
Ekologija
Zebre lutaju Okavangom
Bocvana je vrlo bogata što se tiče staništa životinjskog svijeta. Osim pustinje i delte, mogu se naći travnate površine i savane gdje se mogu naći obični gnu, antilope i ostali sisavci i ptice.
Nacionalni park Chobe i rezervat prirode Moremi (u delti Okavangoa) popularne su turističke atrakcije.
Privreda
Dohodak po stanovništvu 1980te je iznosio 910$.
U novije vrijeme se razvija rudarstvo. Zemljšte je slabog kvaliteta. Sve češće se vrši navodnjavanje. Uzgaja se: kukuruz, pšenica, ječam. Sve se više baziraju na proizvodnju ruda kojima su bogati: bakar, mangan, srebro, zlato, željezo. Industrija: prehrambena, kožna te proizvodnja dijamanata. Turizam se također razvija.
Stanovništvo
Stanovništvo Bocvane 2016
Najveća etnička grupa su Tswana, i čine 79% stanovništva. Sljedeća najveća skupina su Kalange sa 11% te Bušmeni, koji čine 3%. Ostalih 7% sastoji se od nekoliko manjih lokalnih etničkih skupina te Indijaca i Evropljana. Neke od domorodačkih grupa su Shona, Bayei, Bambukushu, Basubia, Baherero i Bakgalagadi. Manjinu Indijaca u zemlji čine imigranti i potomci imigranata iz Indije koji su u Bocvani došli iz Mozambika, Kenije, Mauricijusa i Južnoafričke Republike. Od 2000. pa nadalje, pogoršanjem gospodarskog stanja u Zimbabveu, broj imigranata iz te zemlje u Bocvani povećao se na desetine hiljada.
Manje od 10.000 Bušmena još uvijek živi tradicionalnim (lovačkom-sakupljačkim) načinom života. Poseban izvještaj UN-a iz 2010. spominje gubitak teritorija kao glavni uzrok velikog broja problema s kojima se suočavaju domorodačke grupe u Bocvani, te kao najbolji primjer daje izbacivanje Bušmena iz Rezervata prirode središnjeg Kalaharija (CKGR).[32]
Jezici
Službeni jezik je engleski, ali je raširen i Tswana. Tswana pripada grupi Bantu jezika gdje se prefiksi koriste češće nego u drugim jezicima, kao npr. za obilježavanje imeničkih klasa. Naprimjer, prefiks Bo označava državu, Ba narod, Mo (jednu) osobu, a Se jezik - Botswana je država, Batswana ime naroda, Motswana jedan pripadnik tog naroda, a Setswana ime jezika. Osim Tswane pričaju se i Kalanga (sekalanga), Sarwa (sesarwa), Ndebele, Kgalagadi, Tswapong, !Xóõ, Yeyi, te u nekim područjima i Afrikaans.
Religija
Oko 77% stanovništva su kršćani. Anglikanci, metodisti, i Ujedinjena kongregacijska Crkva južne Afrike (UCCSA) čine većinu onih koji se izjašnjavaju kao kršćani. Prema popisu stanovništva iz 2001. ima i 5.000 muslimana (većinom iz Južne Azije), 3.000 Hindusa te 700 pripadnika Baháʼí vjere. Oko 20% ne pripada nijednoj religiji.
Kultura
Ovaj odlomak potrebno je proširiti.
Setswana je riječ koja se odnosi na bogatu kulturu i tradicije svih grupa u Bocvani, ne samo Tswana grupe. Različita plemena imaju različite pozdrave, ali radi olakšane komunikacije između različitih grupa koristi se ili posebna vrsta rukovanja ili pozdrav "Dumelang" (zdravo, ćao) za koji nije potreban fizički kontakt.
^Seabo, Batlang; Kesaobaka, Molebatsi. "BOTSWANA'S DOMINANT PARTY SYSTEM"(PDF). Electoral Institute for Sustainable Democracy in Africa. Pristupljeno 9. 4. 2020.
^Darwa, P. Opoku (2011). Kazungula Bridge Project(PDF). African Development Fund. str. Appendix IV. Arhivirano s originala(PDF), 14. 11. 2012. Pristupljeno 4. 5. 2012.
^"The Gap Report"(PDF). Geneva: UN AIDS. 2014. Arhivirano s originala(PDF), 20. 6. 2016. Pristupljeno 21. 6. 2016.
,_vista_a%C3%A9rea_del_delta_del_Okavango,_Botsuana,_2018-08-01,_DD_28.jpg)
![[icon]](Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small}
.svg)
