Rifampicin, takođe poznat kao rifampin, antibiotik je koji se koristi u tretmanu nekoliko tipova bakterijskih infekcija.[1] Njegov spektar primene obuhvata tuberkulozu, lepru i Legionarsku bolest. On skoro uvek koristi sa drugim antibioticima, izuzev kad se primenjuje sprečavanju Haemophilus influenzae tipa b i meningokokalne bolesti kod ljudi koji su bili izloženi tim bakterijama. Preporučuje se merenje nivoa jetrenih enzima i broja krvnih zrnaca pre dugotrajnog tretiranja osobe. Rifampicin se može dozirati oralno ili intravenozno.[1]
Česte nuspojave su mučnina, povraćanje, dijareja, i gubitak apetita. On se često pojavljuje u urinu, znoju, i suzama, kojima daje crvenu ili narandžastu boju. Može doći do problema s jetrom ili alergijskih reakcija. On je deo preporučenog tratmana aktivne tuberkuloze tokom trudnoće, iako njegova bezbednost tokom trudnoće nije poznata. Rifampicin pripada rifamicinskog grupi antibiotika. On deluje tako što zaustavlja produkciju RNK bakterija.[1]
^ абв„Rifampin”. The American Society of Health-System Pharmacists. Приступљено 1. 8. 2015.
^Baysarowich J, Koteva K, Hughes DW, Ejim L, Griffiths E, Zhang K, Junop M, Wright GD: Rifamycin antibiotic resistance by ADP-ribosylation: Structure and diversity of Arr. Proc Natl Acad Sci U S A. 2008 Mar 25;105(12):4886-91. Epub 2008 Mar 18. PMID18349144