Vili Matula (Zagreb, 5. ožujka 1962.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

• "Žutokljunac" kao redatelj Sergej (2005.)
• "Dirigenti i mužikaši" kao svećenik (1990.)
• "Rat i sjećanje" kao poručnik von John (1989.)
• "Ptice nebeske" (1989.)
• "Putovanje u Vučjak" kao Ignjac Šantek (1986.)
• "Smogovci" kao švercer oružja (1986.)

• "Dnevnik Diane Budisavljević" kao narednik Hecker (2019.)
• ...
• "Korak po korak" kao humanitarac (2011.)
• "Bella Biondina" kao Njemac (2011.)
• "Šuma summarum" kao Branko (2010.)
• "Max Schmeling" (2010.)
• "Reciklus" kao stariji bolničar (2008.)
• "Fuori dalle corde" kao Goran (2007.)
• "Pusti me da spavam" kao prologist (2007.)
• "Sedam neodgovorenih poziva" kao Vilmin muž (2007.)
• "Zvonar katedrale" (2005.)
• "100 minuta Slave" kao Rapački (2004.)
• "Duga mračna noć" kao Ressler (2004.)
• "Infekcija" kao Karlo (2003.)
• "Je li jasno, prijatelju?" kao Maler (2000.)
• "Pomor tuljana" kao Ljudevit (2000.)
• "Bogorodica" kao specijalac (1999.)
• "Puška za uspavljivanje" kao Vlado (1997.)
• "Sedma kronika" kao Antonije (1996.)
• "Gornja granica" (1995.)
• "Noć za slušanje" (1995.)
• "Svaki put kad se rastajemo" kao domar (1994.)
• "Schindlerova lista" kao istražitelj (1993.)
• "Vlak smrti" kao Sigi (1993.)
• "Dimnjačarska sinfonija" (1993.)
• "Hod u tami" (1992.)
• "Čaruga" kao žandar Sura (1991.)
• "Parizi - Istra" (1991.)
• "Rosencratz i Guildenstern su mrtvi" kao Horatio (1990.)
• "Olujna noć" (1987.)
• "Na kraju puta" (1987.)
• "Krizantema" (1987.)
• "Dirty dozen: The deadly mission" kao Karl (1987.)
• "Čudesna šuma" (1986.)
• "Nitko se neće smijati" kao student (1985.)
• "Wallenberg: A Hero's Story" kao narednik (1985.)
• "Vojnici" (1984.)
• "Dvije karte za grad" kao Beli (1984.)
• "S.P.U.K." kao Ninđa (1983.)

• 1988. Za ulogu u predstavi “Orestija” dobio je Orlanda na Dubrovačkim ljetnim igrama.
• 1944. Za ulogu Stiva u predstavi “Dekadencija” dobio je nagrade: Dubravko Dujšin, Veljko Maričić i Zlatni smijeh na Danima satire
• 1998. Za ulogu Münchhausena (monodrama) dobio je nagrade: Nagradu Veljko Maričić, Vladimir Nazor, Nagradu hrvatskog glumišta i Nagradu za najbolju monodramu na Festivalu glumca.
• 2008. Za ulogu Krpe u “Metastazama” (Satirično kazalište Kerempuh) dobio je Nagradu Marul i Nagradu hrvatskog glumišta
• 2010. Za ulogu Filipa u predstavi “Balon” dobio je Nagradu Marul i Nagradu Zlatni smijeh godine.
• 2010. Za ulogu Upravitelja grada u “Revizoru” dobio je Orlanda na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Matula je bio uključen u politiku u različitim oblicima djelovanja još od kasnih tinejdžerskih godina. Bio je član Saveza komunista Hrvatske, kao i delegat^[1] u 11. i posljednjem kongresu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, koji je rezultirao prvim demokratskim izborima 1989. godine u Socijalističkoj republici Hrvatskoj, tadašnjoj članici SFR Jugoslavije.

Matula je otad bio članom nekoliko građanskih inicijativa, brojnih prosvjeda te uvijek aktivan u borbi protiv gentrifikacije i otimanja javnih prostora u Zagrebu, tu uključujući i članstvo u lokalnoj verziji pokreta Pravo na grad, zvanom PravoNaGRAD. Također, bio je glasan kritičar strukturalnih problema u društvu poput korupcije^[2][3] te neo-fašizma^[4]. Jedan je od osnivača Sindikata glumaca, kojemu je također bio i predsjednik.

Matula je član koordinacije Zagreb je NAŠ, progresivne građanske platforme^[5] koja se deklarira kao zeleno-municipalistička stranka. Na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. Matula je kao kandidat stranke ušao u vijeće gradske četvrti Donji grad u središnjem Zagrebu kao podpredsjednik vijeća^[6]. Njegova izvješća prijavljuju manipulativno i koruptivno ponašanje gradskih vlasti, kao i suzbijanje djelovanja samog vijeća gradske četvrti^[7]. U 2019. Matula je bio jedan od osnivača građanske platforme Možemo! koja je formirala zeleno-lijevu koaliciju za parlamentarne izbore 2020. na kojima je on jedan od kandidata.^[8]

S obzirom na to da je Matula politički aktivan kao glumac, sindikalist i aktivist, poznata je njegova podrška centralno-lijevim i zelenim politikama, tu uključujući građanska i LGBT prava, a zbog toga ga periodički proziva populistički desničarski portal Narod.hr^[9][10]. Konzervativni portal i medij Vecernji.hr pak proziva Matulu zbog njegovog protivljenja ideji da profašistički činovnik iz vremena 2. svjetskog rata, Enver Čolaković, dobije vlastitu ulicu u Zagrebu^[11]; ideja je nastala kao dio političke trampe u populističkoj koaliciji u zagrebačkoj gradskoj skupštini.

• Vili Matula na sajtu IMDb
• https://www.biografija.com/vilim-matula/

1. ↑ Anali Hrvatskog politološkog društva, Hrvatsko politološko društvo, 2010., ISSN 1845–6707, ISSN 1847–5299 (Online), str. 1931.
2. ↑ „Vilim Matula”. 
3. ↑ „INTERVJU: VILIM MATULA / 'Živimo u izopačenoj kriminalnoj orgiji od društva gdje se pljačke prikrivaju lažnim domoljubljem'”. 100posto.jutarnji.hr. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-04. Pristupljeno 2020-06-14. 
4. ↑ „Matula raspalio u Otvorenom: Probajte diplomatski s Merkelicom objasniti da postoje različiti oblici 'Sieg Heila', Lučić mu odgovorio usporedbom s Mladićem”. tportal.hr. 
5. ↑ „Zagreb is OURS!”. 
6. ↑ „Naše vijećnice i vijećnici”. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-16. Pristupljeno 2020-06-04. 
7. ↑ „Prezir spram vijeća, zlostavljanje službenice”. 
8. ↑ „Ljudi”. Arhivirano iz originala na datum 2020-12-08. Pristupljeno 2020-06-14. 
9. ↑ „Vilim Matula – glumac, građanski aktivist, Frljićev obožavatelj, nekadašnji član CK SKH –”. Narod.hr. 29 January 2016. Pristupljeno 7 June 2020. 
10. ↑ „(VIDEO) Tko je Vilim Matula – bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske? –”. Narod.hr. 9 May 2019. Pristupljeno 7 June 2020. 
11. ↑ „Vilim Matula žešći od revolucionarne ljevice”. www.vecernji.hr.