Za vrijeme kad je Italijom vladao Napoleon1807., teritorij ove provincije bio je departman Passariano sa administrativnim sjedištem u Udinama. Departman Passariano sastojao se od okruga Udine, Tolmezzo, Gradisca i Cividale. Nakon pada napoleonske vlasti 1815., Austrija je osnovala svoje marionetskoKraljevstvo Lombardija-Venecija, i drugačije administrativno podijelila zemlju, oni su osnovali Provinciju Furlanija (Provincia del Friuli). Nakon ujedinjenja u Kraljevinu Italiju1866., Furlanija je i nadalje ostala politički entitet, ali joj je pred Drugi svjetski rat1940. promjenjeno ime iz Furlanija (Friuli) u Provincija Udine. Druga velika promjena dogodila se 1968., kad je iz nje izdvojeno 51 općina koje su organizirane u provinciju Pordenone.
Geografija
Karta provicije Udine
Provincija Udine je površinom od 4905 ha i 541.081 stanovnika bila najveća i najnaseljenija od četiri koliko ih je bilo u regiji Furlaniji.[1] Provincija je na sjeveru graničila s Austrijom (Koruška), na istoku s Slovenijom (Gorenjska i Primorska) i talijanskom provincijom Gorica, te na zapadu s provincijom Pordenone i regijom Veneto (provincije Belluno i Venecija). Provincija Udine imala je 136 općina (comuni) koje se protežu od Alpi do Jadranskog mora. Najveći vodotok u bivšoj provinciji je rijeka Tagliamento čiji sliv obuhvaća 86.5% svih vodotokova u provinciji Udine.
Standard u bivšoj provinciji Udine bio je među najvišim u Italiji. Udio radno aktivnog stanovništva bio je 64,8%. Od toga je 96,7% bilo zaposleno, a 3,3% aktivno tražilo posao. 24,5% radno aktivnih bilo je zaposleno u poljoprivredi, 12,5% u industriji, 14,5% u građevinarstvu, 28,7% u trgovini i turizmu, te 19,7% u uslugama.
