Sillamäe (njemački : Sillamäggi ) je grad od 12,230 stanovnika [ 2] na sjeveroistoku Estonije .[ 1]
Geografske karakteristike
Sillamäe se nalazi u Okrugu Ida-Viru , na ušću rijeke Sõtke u Finski zaljev , udaljena 180 km od Tallinna i isto toliko od
Sankt Peterburga i samo 24 km od svog administrativnog centra Jõhvija .[ 1]
Grad se nalazi na trasi autoputa Tallinn -Narva -Sankt Peterburg , a najbliža željeznička stanica je u Vaivari (3 km od Sillamäe).
Historija
Trgovački centar
Nova luka
Mjesto je prvi put dokumentirano 1502 . pod imenom Tor Bruggen , a 1520 . kao Turrisel .[ 1]
Tokom 17. vijeka spominje se kao ribarsko naselje , a 1700 . kao mjesto sa mlinom i mostom .[ 1]
Krajem 19. vijeka postao je odmaralište intelektualaca iz Sankt Peterburga , između ostalih tu se odmarao Petar Iljič Čajkovski i nobelovac Ivan Pavlov .[ 3]
Estonski naftni konzorcij je između 1928 -29 . uz pomoć švedskog kapitala izgradio Destileriju uljnih škriljavaca .
Istovremeno je podignuta termoelektrana i lučki gat .[ 1]
Za Velike ekonomske krize obustavljena je destilacija uljnih škriljavaca , ali je posao nastavljen 1935 ., kad se Treći Reich zainteresirao za dobivanje nafte iz škriljavaca .[ 1]
To je trajalo do Drugog svjetskog rata kad je ta tvornica razorena.[ 1]
Nakon rata za Estonske Sovjetske Socijalističke Republike - 1947 . u Sillamäeu je započela izgradnja Kombinata Ministarstva unutarnjih poslova SSSR -a, takozvanog postrojenja br. 7, tajne tvornice za obogaćivanje urana .[ 1]
Tvornicu i radničko naselje izgradili su vojnici inžinjerskog bataljona , koji su u većini bili ratni zarobljenici pripadnici Wehrmachta iz baltičkih zemalja. Visokvalificirani radnici te tvornice pristigli su iz raznih gradova Sovjetskog saveza .[ 1]
Sillamäe je 1949 . postao općina , administrativno podređena gradu Narvi , a status grada dobio je 1957 .[ 1]
Za sovjetskih vremena Sillamäe je zbog svoje specijalne tvornice bio zatvoreni grad , pa je i doseljavanje bilo strogo kontrolirano, tako da su većina stanovnika bili Rusi (85,8% 2000 .).
Čak i nakon stjecanja estonske nezavisnosti taj se omjer nije bitno popravio - 1989 . bilo je 2,5% Estonaca , 2000 . - 4,2%. U drugoj polovici 1990-ih broj stanovnika počeo je opadati što zbog iseljavanja što zbog nezaposlenosti, 1989 . - 60% gradskog stanovništva bilo je zaposleno, a 2000 . samo 36%.[ 1]
Privreda
Sillamäe je dugo bio grad jedne tvornice (prvo uljnih škriljavaca , kasnije obogaćenog urana i tvornice za proizvodnju rijetkih metala podignute 1970-ih .[ 1]
Trenutni pravni nasljednik te tvornice AS Silmet je i najveći poslodavac sa oko 550 zaposlenih.[ 1]
AS Silmet je poznat po proizvodnji tantalijuma i niobijuma , za koje se 99% sirovina uvozi , a 99% proizvodnje izvozi .[ 3]
Brojni ljudi iz Sillamäea rade u firmama u vlasništvu Eesti Energia Kaevandused AS i kamenolomu Narva, koji snabdjeva škriljavcima termoelektranu .[ 1]
Od rata pa sve do kraja 20. vijeka Sillamäe nije imao luku , danas je ponovno ima, a uz nju i naftni terminal. U nju je dosad uloženo oko 60 miliona eura . Planirano je da se izgradi u tri faze i u nu se polažu velike nade kao i u Slobodnu ekonomsku zonu .[ 3]
Pobratimski gradovi
Sillamäe ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima;[ 4]
Izvori
↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 „Sillamäe” (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 26.09. 2021 .
↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Estonia: Counties, Cities and Towns ” (engleski). City population. Pristupljeno 26.09. 2021 .
↑ 3,0 3,1 3,2 „History” (engleski). Sillamäe Linn. Pristupljeno 26.09. 2021 .
↑ „Sister cities of Sillamäe” (engleski). Sister city. Pristupljeno 26.09. 2021 .
Vanjske veze