Johannes Vilhelm Jensen je rođen 20. siječnja1873. u Farsu, a školovao se na kopenhagenskom sveučilištu. Njegova djela istaknuta su zbog njihovog profiniranog razumijevanja i suosjećajnog portretiranja skromnih ljudi. Prvo priznanje dobio je za svoje djelo Priče iz Himmera (Himmerlandshistorier, 1898. - 1910.), kolekciju narodnih priča iz njegove rodne provincije.
Jensen je bio fasciniran teorijom evolucije i to je dokazao sa svojih 6 romana (1909. - 1920.) u kojima je iznio svoje mišljenje o razvoju čovjeka od primata pa do inteligentnog bića. Ti romani su 1938. spojeni u jedan roman u dva dijela koji je naslovljen Dugi put (Den Lange Rejse).
Jensen, koji je književnosti dopirnio sa više od 60 zbirki pjesama, drama i romana, za taj je opus 1944. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ipak, Jensen je bio kontroverzna figura u danskom kulturnoumjetničkom životu. Bio je neobazrivi polemičar, a njegove često upitne rasne teorije naštetile su njegovom ugledu. Ipak, nikada nije pokazivao fašističke tendencije.
Danas ga se smatra ocem danskog modernizma, posebno na polju poezije, u koju uvodi pjesmu u prozi kao i zbog korištenja direktnog i jasnog jezika. Njegov utjecaj bio je očit sve do kraja 60-ih godina, a njegov roman Kongens Fald proglašen je, 1999. godine, najboljim danskim romanom XX. stoljeća. Umro je 25. studenog1950. u Kopenhagenu.
1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima. •2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije. •3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
