Danci, indoeuropski narod, koji zajedno s Norvežanima i Šveđanima čini istočnonordijsku (skandidavsku) skupinu sjevernih Germana. Danas (2006) ih ima oko 7,158,000, u 17 država, od kojih 5,099,000 živi u Danskoj, a ostali su u: Sjedinjenim Državama (1,873,000); Njemačkoj (50,000); Švedskoj (44,000); Kanadi (37,000); Norveškoj (20,000); i drugdje po nekoliko tisuća ili stotina. Treba svakako spomenuti i 4,600 danaca naseljenih na Grenlandu.

Ime danskog naroda /Det danske folk/ dolazi po starom plemenu Daner od kojega suvremeni Danci i potječu. Njihova zemlja 'Danmark' (Danska; Eng. Denmark) u sebi sadrži ime navedenog plemena i franačku riječ marka, odakle nastaje i 'mark' ili 'march' , u značenju granica.

Danci pripadaju skandinavskoj grani Sjevernih Germana i njihova povijest na području Danske zadire sve do polovice 5 stoljeća, kada se iz toga kraja počinju iseljavati Juti i Angli, a naseljavati danski preci iz Skandinavije, koji su do VIII stoljeća postali većinsko stanovništvo Jutlanda. Povijest Danske daleko je starija, a njezino područje još od kraja posljednjeg Ledenog doba naseljavali su lovački narodi, bilo je to još prije 12500 godina pne., ili prema Peter Ravn Rasmussenu između 10000 i 7000 godina prije Krista. Blizu današnjega randersa, na poluotoku Jutlandu pronađeni su tragovi paleolitskih lovaca/sakupljača iza kojih su ostale slomljene kosti jelena, kako bi se došlo do 'mozga'. Oruđe čovjeka iz perioda Allerød bilo je od sobovih rogova kao i od kremena, što je karakteristika tog perioda.

Tokom mezolitika između 8000 i 3000. pne. na raznim lokacijama današnje Danske javlja se niz kultura. Na Jutlandu je bila Gudenå, dok su se na Zelandu javile kulture Maglemose i Kongemose. Iza ovih kultura ostala su bogata nalazišta mikrolita i oruđa od kostiju i rogova, a prethode poznatoj kulturi Ertebølle. -Kulturom Ertebølle od 3,000. pne. ulazimo u doba pojave prvih obrađivača tla. Ono će se osobito javiti za vrijeme neolitika, od 3000. do 1500., kada dolazi do velikih promjena koja će se odraziti u budućoj danskoj povijesti, i to u vidu krčenja šuma i pojave stalnih naselja. Od 3000 do 2000 prije Krista dominira kultura tragtbæger ("funnel-cup") nazvanoj po karakterističnoj lijevkastoj lončariji. To je i period malih megalita (dysser), i velikih megalitnih grobnih kompleksa jættestuer.

Do pojave Danera, danskih predaka, trebat će proći još cijelo Brončano razdoblje i ući u Germansko željezno doba (400-800 po Kristu), vrijeme u kojem su već šume iskrčene, a željezni plug je zaorao duboko u zemlju. To je period iz kojega su sačuvana mnoga blaga, najpoznatiji svakako su Zlatni rogovi pronađeni kod Gallehusa na jugu Jutlanda. Ove ljude poznajemo pod plemenskim imenom Daner (Danes, Dani), zemlja njihovog porijekla je južna Skandinavija.

Pleme Daner ili Dani, prema Jordanesu, ogranak su Šveđana, odnosno njihovih predaka koje poznajemo pod imenom Suetidi ili Suiones (u Jordanesa "Suehans"). Do seobe, bit će, nije došlo dobrovoljno, Danere su protjerali Heruli.

Dani su naselili i zauzeli Jutland i susjedne otoke. Svoje južne granice oni utvrđuju zaštitnim zidom Dannevirke (Danish Wall), za koji je dendrokronološki utvrđeno da datira iz 730.-tih godina. Osim defanzivnih razloga moguća mu je namjena bila i zaštita kontrole overland-trgovine sa Sasima i Vendima (Slavenima sa juga). Dannevirke je svakako svoju zadaću ispunio više puta i zaustavivši nekoliko invazija, bio je žarištem ljutih bitaka među kojima se ističe ona iz 1864.

Dolaskom danskih predaka na Jutland (Jylland)oni uskoro postaju većinsko stanovništvo. Dolazi do sukoba sa Frizima, koji su držali u svojim rukama svu trgovinu na obalama Sjevernog mora . Prvog vođu što ga znamo bio je Gudfred (Gøtrik,Gudrød), sin Sigfriedov, što vladaše od 804 do 810 kada ga je ubio netko iz njegove vlastite pratnje. Borba protiv Friza vodi se napose za vrijeme Gudfreda. Već 811. ugovorom sa Francima označuje se južna danska granica na rijeci Ejder [Eider]. Prvi puta ime Danmark spominje se 880.-tih ,i ona obuhvaća Fyn i Zelandu (Sjælland / Zealand) s manjim otočićima; Jylland [Jutland]; Viken, Bohuslen i Halland također su tada pripadali Danskoj Tokom kasnijeg perioda južni dio Skandinavije (Skåne i Blekinge) postaju švedski, isto tako i Halland. Vojvodstvo Sønderjylland [South Jutland], egzistira od 1130. kasnije će postati poznato kao Slesvig [Schleswig], negdje oko 1300. postaje nezavisna kneževina u vazalstvu danskog kralja. Schleswig se širi od Eidera do Königsaua. Dogovorom Danaca I Nijemaca 1386. Schleswigom će vladati grofovi od Holsteina, Grofovi iz Schauenburga upravljat će Schleswigom i Holsteinom sve do svoga izumiranja 1459.

Vikinški period potrajat će od oko 800. do 1050. godine. Do ne kasnije od 878. Danci osvajaju sjevernu i istočnu Englesku. U 11 stoljeću kralj Knud Veliki, sin kralja Svend Tveskæga ovladao je cijelom današnjom Danskom, Engleskom, Norveškom i južnom Švedskom, ali i dijelovima Finske. Kršćanstvo koje je uvedeno 826, u vrijeme njegovog kraljevanja raširilo se Danskom. Nakon njegove smrti (1035), knudovo carstvo se raspalo. Knud je umro u Shaftesburyju, Dorset, a sahranjen je u Old Minsteru, Winchester. Engleska i Norveška su se odvojile. Norvežanin Magnus nakratko je ovladao Danskom od 1042, on je sin Olaf Haraldssona, koji od svoje četvrte godine živi u egzilu u Rusiji. Godine 1035., na poziv, vraća se u Norvešku i postaje kraljem Norveške i Danske. Magnus će umrijeti 1047. na brodu na putu u bitku protiv Svend II Estridsena. Svendovom vladavinom, nećakom Knudovim, započet će vladavina njegovih nasljednika koja će potrajati sve do 1448. odnosno vladavinom kralja Christoffer III af Bayern, nakon čega će zavladati Oldenburška kuća. Svendov sin Knud IV den Hellige (1080-1086), posljednji je danski vladar koji htio ovladati Engleskom. Dance od 12. stoljeća čeka novi problem, ekspanzija Baltičkih Slavena i Germana. Danci se bore za prevlast nad Baltičkim morem, a Knud VI (1182-1202) pred Greifswaldom 1184. porazio je slavensku flotu pa se proglasio i njihovim kraljem. Tijekom 13. stoljeća Valdemar II (1202-1241) osvaja današnji Schleswig-Holstein, Pomeraniju, Mecklenburg, i Estoniju, iznova utemeljivši danski narod kao veliku silu sjeverne Europe.

Valdemar je prozvan 'osvajačem' (Valdemar Sejr) ali godine 1227. teško je poražen u bici na Bornhöved (Slaget ved Bornhøved). Ovaj poraz označio je kraj danske dominacije na obalama južnog Baltika. U prvoj polovici 14 stoljeća jak utjecaj germanskih trgovaca iz gradova hanzeatske lige imao je za posljedicu stvaranja Kalmarske unije (1397; Kalmarunionen) koju stvara Valdemar IV i njegova kćerka Margrete 1. U Uniju ulaze danska, Norveška, Švedska, Ferojski Otoci, Island i Grenland, kao i dio Finske. Godine 1523 Švedska i Finska, iz nekih razloga revoltirane napuštaju ligu, ona se ipak održala sve do 1814.

Danskom 1448 ovlada dinastija Oldenburg kada sjevernonjemački grof Christian VIII bude izabran danskim kraljem kojega povijest bilježi kao Christian I (1448-1481). Njegovi nasljednici uvest će razne reforme i doći će do značajnih promjena. Sin kralja Frederik I (1523-1533), Christian III 1534-1559, rođen u Gottorpu 1503 utemeljit će nacionalnu Luteransku crkvu. Nedugo kasnije Christian IV (1588-1648) koji maloljetan nasljeđuje prijestolje 1588. uvodi razne reforme u zakonodavstvu i upravi. Christian je kralj Danske i Norveške, gradi mnoge gradove. Ulaskom u Tridesetogodišnji rat pravi grešku. Nakon rata sa Švedskom 1643-1645 Danska gubi neka svoja područja. Sve će ovo ipak rezultirati Velikim sjevernim ratom (The Great Northern War), u koje će se protiv Švedske udružiti Rusija, Saksonija sa Poljskom, i Danska sa Norveškom, što će potrajati od 1700 do 1721. Desetih godina 19 stoljeća danska je na strani napoleonske Francuske nakon britanskih napada na Kopenhagen 1801 i 1807. Norveška je potpala pod Švedsku a Helgoland Engleskoj. Danska uskoro gubi i Schleswig-Holstein i Lauenburg u ratovima sa Prusijom 1848. (koji završava bez pobjednika), i 1864. Usprkos novim teritorijalnim gubicima Danska ekonomski prosperira kroz 19 stoljeće. Posljednji apsolutistički monarh, kralj Frederick VII potpisuje konstituciju kojom Danskoj daje government, i zemlja će postati konstitutivna (ustavna) monarhija. Frederik očito voli Dance kao narod, on putuje zemljom i dolazi u kontakt sa običnim čovjekom, a ljubav prema naciji, njegova je snaga. Kroz Prvi svjetski rat danska je neutralna ,a koncem rata Nordschleswig, u kojemu živi njemačka manjina, vraćen je Danskoj. Godine 1933, za vrijeme kralja Christian X provode se velike socijalne reforme i Danska polako kreće ka svijetloj budućnosti koja je čeka. Premda je neutralna, početkom Drugog svjetskog rata Njemačka ju je okupirala 9 travnja 1940, a 5.svibnja 1945., kapitulacijom Njemačke, zemlja je oslobođena. Island će također doživjeti potpunu nezavisnost, a Grenland 1953. postaje integralni dio Danske, a od 1979 dobiva samoupravu, i postat će parlamentarna demokracija unutar konstitutivne monarhije sa glavnim gradom Nuuk (Godthåb). Najnovija istraživanja Dance su 2006. godine proglasili za najsretniji narod na svijetu, koji uživa u potpunoj demokraciji i materijalnoj sigurnosti.

• Godfred 804-810
• Haarik I 813-814
• Gorm den Gamle 935-950
• Harald Blåtand 950-986. Ujedinio Dansku. Pokrstio se oko 960.
• Svend Tveskæg 986-1014. Osvojio 1013. velika područja Engleske.
• Harald II 1014-1018
• Knud den Store /Knud Veliki; Canute the Great/ 1019-1035
• Hardeknud 1035-1042
• Magnus den Gode 1042-1047
• Svend II Estridsen 1047-1074
• Harald III Hen 1074-1080
• Knud IV den Hellige 1080-1086
• Oluf I 1086-1095
• Erik I Ejegod 1095-1103
• Niels 1104-1134
• Erik II Emune 1134-1137
• Erik III Lam 1137-1146
• tri simultana (istovremena) kralja 1146-1157 :
  • Svend II Grathe
  • Knud V Magnussen
  • Valdemar I den Store
• Valdemar I den Store 1157-1182
• Knud VI 1182-1202
• Valdemar II Sejr 1202-1241
• Erik IV Plovpenning 1241-1250
• Abel 1250-1252
• Christoffer I 1252-1259
• Erik V Klipping 1259-1286
• Erik VI Menved 1286-1319
• Christoffer II 1320-1326
• Valdemar III Eriksen 1326-1330
• Christoffer II (ponovno onaj isti) 1330-1332

1332-1340 (međuvlada)

• Valdemar IV Atterdag 1340-1375
• Oluf II 1376-1387
• Margrethe I 1387-1412
• Erik VII af Pommern 1412-1439
• Christoffer III af Bayern 1440-1448
• Christian I 1448-1481
• Hans 1481-1513
• Christian II 1513-1523
• Frederik I 1523-1533
• 1533-1534 (međuvlada 'interregnum)
• Christian III 1534-1559
• Frederik II 1559-1588
• Christian IV 1588-1648
• Frederik III 1648-1670
• Christian V 1670-1699
• Frederik IV 1699-1730
• Christian VI 1730-1746
• Frederik V 1746-1766
• Christian VII 1766-1808
• Frederik VI 1808-1839
• Christian VIII 1839-1848
• Frederik VII 1848-1863
• Christian IX 1863-1906
• Frederik VIII 1906-1912
• Christian X 1912-1947
• Frederik IX 1947-1972
• Margrethe II 1972- (danas)

Danska ima prilično homogenu populaciju, ne računajući Ferojske otoke i Grenland, postoji tek nešto Nijemaca na jugu Jutlanda. Danci su pripadnici luteranske crkve, a preko 85% ih jer urbana a čak 48% koncentrirana je u četiri velika grada, to su Kopenhagen (København)), Ålborg, Odense i Århus. Premda je veliki dio stanovništva naseljen u urbanim područjima, čak 70% tla ima agrikulturnu namjenu. Ječam je glavna kultura, slijedi trava, krmiva i korijenasto bilje, od čega je veliki dio namijenjen prehrani stoke, a to je 15 milijuna kokoš, 9 milijuna svinja i 3 milijuna goveda. Uzgoj stoke i agrarne poslove Danci vode po malenim farmama površine od nekih 21 hektar, i većina su udruženi u kooperacije. Ribarstvo ima manji značaj (jegulja i haringa), ali čini glavnu preokupaciju na zapadnoj obali Jutlanda, kao i kod Ferojaca i Grenlanđana.

Danci su poznati proizvođači slanine (špeka), maslaca, raznih sireva i piva. Njihov najpoznatiji specijalitet svakako je otvoreni sendvič (Smørrebrød; "open faced sandwiches"), tradicionalno se priprema od bijelog ili raženog kruha a konzumira se uz poznato dansko pivo. Ovi sendviči u buffetima i restoranima se služe na tzv "Store kolde bord" ('velikom hladnom stolu'), a mogu biti sa mesom, ribom, salamom, jetrenom paštetom, haringama, salatom, sirevima i drugim.

Spomenuti treba i "Frikadelle", mesne kuglice, nacionalni specijalitet koji se prvi puta spominje s početka 16. stoljeća, a u 'kuharici' se nalazi od 1648. Frikadelle se kao nacionalno jelo jede tokom cijele godine, i tipična hrana je svih Danaca. Frikadelle se pripremaju od svinjetine, teletine, luka, jaja, soli i papra. Nadalje obavezno se mora spomenuti poznata slastica wienerbrød, uobičajeno u engleskom jeziku nazivana ’Danish’, slatki kolač nalik croissantu, priprema se od brašna, kvasca, mlijeka i jaja, a u pravilu jedu ga nedjeljom ujutro. Wienerbrød je novijeg datuma. Kava je također veoma popularan među Dancima, dnevno ispiju 20 milijuna šalica ovog napitka.

Većina danskih plesova potječe između 1780. i 1880. Ples je bio zabava farmera i sirotinje ali su svi njihovi plesovi do oko 1920 gotovo potpuno zaboravljeni i zamijenjeni novim varijantama. Kulturni gubitak entuzijasti nastoje ponovno oživjeti ispitujući i kontaktirajući starije ljude koji još aktivno plešu stare danske plesove, a na temelju njihovog učenja i opisivanja lokalne plesne grupe ponovno ih oživljavaju.

Stara danska nošnja kod muškaraca sastojala se od crnih cipela, vunenih čarapa (iznad koljena) sa podvezicama, hlača do koljena, ogrtača ili kaputa, muške veste. Žene su nosile također crne cipele, vunene čarape preko koljena (sa podvezicama), široke donje gaće-pantalette, podsuknje, suknje, vunene košulje, ženske veste sa srebrnim ili zlatnim juvelirom, marame i ženske kape ili šešira.

Danci na Wikimedijinoj ostavi