Imre Kertész rođen je u Budimpešti 1929. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata biva deportiran u Auschwitz, a nakon toga i u Buchenwald. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju, između ostalog prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.
Svoje najpoznatije djelo Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, započinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. godine. Ispričana je kao kvazi-autobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. godine u režiji Lajos Koltaia.
Imre Kertész dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost 2002. godine.
Djela
Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975.
Fijasko (A kudarc), 1988.
Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990.
Izviđač (A nyomkereső), 1977.
Engleska zastava (Az angol labogó), 1991.
Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992.
Drugačiji ja: kronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997.
Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993
Trenutci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg kivégzőosztag újratölt), 1998.
1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima. •2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije. •3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.