Frédéric Mistral
Biografske informacije
Rođenje	(1830-09-08)8. 9. 1830. Maillane, Francuska
Smrt	25. 3. 1914. (dob: 83) Maillane, Francuska
Nacionalnost	Francuz
Obrazovanje
Zanimanje	pisac, filolog, leksikograf
Opus
Književni pravac	modernizam
Književne vrste	filologija, poezija
Jezik	oksitanski jezik
Znamenita djela
Mirèio

Frédéric Mistral (oksitanski: Frederi Mistral (Mistrau); Maillane, 8. rujna 1830. - Maillane, 25. ožujka 1914.) je francuski pjesnik, filolog i leksikograf, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1904. godine, zajedno sa španjolskim dramatičarem Joséom Echegarayjem. Za nagradu je bio nominiran svake godine od 1901. pa do 1904., kada mu je konačno i uručena. Mistral se proslavio kao pionir književnosti na oksitanskom jeziku, a bavio se i filologijom i leksikografijom tog jezika. Mistral je poznat i kao osnivač pokreta Félibrige, čiji je cilj bio promocija oksitanske kulture, a bio je i član Académie de Marseille.

Mistralov književni uspjeh djelomično je i zasluga Alphonsa de Lamartinea, koji ga je nahvalio u časopisu Cours familier de littérature. Njegova pastoralna poema Mirèio (1859.), koju je napisao na oksitanskom, donijela mu je nagradu pjesnika Francuske Akademije, a ujedno je i potaknula Lamartineovu pohvalu. Napisao je i uredio Francusko-oksitanski riječnik (1878.-86.), a izdao je mnoge zbirke pjesama, uključujući i Zlatne otoke ( Lis isclo d'or, 1876.) i dramatičnu poemu Kraljica Ivana ( La Reino Jano, 1890.).

Mistral je umro 25. ožujka 1914. u Maillaneu, gdje je i rođen. Njegov utjecaj je toliki da, danas, nekoliko škola nosi njegovo ime, a čileanska pjesnikinja i nobelovka Lucila de María del Perpetuo Socorro Godoy Alcayaga uzela je, za svoj pseudonim, ime Gabriela Mistral.