PROFILPELAJAR.COM

	Francuska zajednica ; Communauté française
	Konfederacija
Zastava	Grb
	Geslo: Liberté, égalité, fraternité; (sh. Sloboda, jedinstvo, bratstvo)
	Himna: "La Marseillaise"
	Lokacija Francuske zajedniceZajednica 1959. godine
Glavni grad	Pariz
Jezik/ci	francuski
Politička struktura	Konfederacija
Historija	Hladni rat
• Formiranje	4. listopada 1958.
• Ukidanje	4. kolovoza 1995.
Valuta	francuski franak; CFA franak; CFP franak
Prethodnice	Nasljednice
	Francuska unija
Malijska Federacija
Malagaška Republika
Dahomej
Niger
Gornja Volta
Obala Bjelokosti
Čad
Srednjoafrička Republika
Republika Kongo
Gabon
Mauritanija
Alžir
Komori

Francuska zajednica (fr. Communauté française) bila je zajednica država osnovana 1958. godine, a koju su sačinjavale neke zemlje koje su ranije bile dio Francuskog Imperija. Francuska zajednica bila je formalna nasljednica Francuske unije, ali uz bitnu razliku što je bila organizirana na načelu autonomije država članica, u odnosu na asimilacijsko načelo iz perioda Unije.

Pozadina

Osnivanje Francuske zajednica bilo je, u svojoj suštini, reakcija na događaje u Alžiru, čije je stanovništvo još ranije zahtijevalo nezavisnost od Francuske. Zakonom iz 1956., princip asimilacije u Francuskoj uniji je odbačen upravo kako bi se dala veća autonomija Alžiru,^[1] međutim lokalno stanovništvo nije bilo zadovoljno takvim ustupkom te je zahtijevalo potpunu nezavisnost; s druge strane, oko milijun Francuza u Alžiru bilo je strogo protiv bilo kakve nezavisnosti. Nakon što je konflikt gotovo postao građanski rat, Četvrta Republika se približavala svom kraju, a na vlast je ponovo došao Charles de Gaulle. De Gaulle je inicijalno dao nadu Francuzima u Alžiru kako će im pomoći (završivši svoj govor s frazom "Vive l'Algérie française!"), međutim privatno je suradnicima jasno dao do znanja da nema namjeru ići u sukob s gotovo devet milijuna Alžiraca radi skupine od oko milijun kolonizatora.^[2]

Osnivanje i članstvo

Dana 28. rujna 1958., diljem Francuske unije održan je referendum o usvajanju novog ustava; ustav je potvrđen u svim teritorijima osim u Francuskoj Gvineji, koja je izglasala svoju potpunu nezavisnost. Stupanjem na snagu novog ostava, osnovana je Peta Republika, a tada već ionako krnja Francuska unije zamijenjena je Francuskom zajednicom, federacijom država sa samostalnom upravom.^[3] Na čelu Zajednice bio je predsjednik (predsjednik Republike), dok su kolektivna tijela bila Izvršno vijeće i Senat; kako ne bi postala "kolonija svojih kolonija", Francuska je ograničila glasačko pravo afričkih zemalja kako se iste ne bi grupirale u brojčano dominantniji blok - afrički predstavnici morali su postati članovi francuskih stranaka kako bi realizirali pravo glasa. Postojao je i Arbitražni sud Zajednice, sastavljen od sedam od strane predsjednika imenovanih sudaca, a koji je bio zadužen za rješavanje sporova među članicama.

Nakon organiziranja Zajednice, zemlje članice su dobile vremenski rok do 4. veljače 1959. godine da samostalno odluče o svom statusu unutar nove zajednice, imajući pritom sljedeće opcije:

Zadržati status prekomorskog teritorija
Postati država unutar Francuske zajednice
Postati prekomorski departman (i tako dio Republike)

Uprave perkomorskih teritorija odlučile su zadržati dotadašnji status, dok su bivše afričke kolonije pristale postati dio Zajednice, s tim da su neke od njih u procesu promijenile imena.^[4] Dakle, u trenutku potpunog formiranja Zajednice, odnosno početkom 1959. godine, njezino članstvo sačinjavali su:

Metropolitanska Francuska

Metropolitansku Francusku sačinjavale su Europska Francuska (uključujući Korziku), teritoriji Alžira i Sahare, prekomorski departmani (Francuska Gvajana, Guadeloupe, Martinique, Réunion) te prekomorski teritoriji (Komori, Francuska Polinezija, Francuski Somaliland, Francuske Južne Teritorije, Nova Kaledonija, Saint-Pierre i Miquelon), koji su zadržali svoj raniji status.

Zemlje članice

Čad –

Dahomej –

Gabon –

Gornja Volta –

Malagaška Republika –

Mauritanija –

Niger –

Obala Bjelokosti –

Republika Kongo –

Senegal –

Srednjoafrička Republika –

Sudanska Republika

Francuski Kamerun i Francuski Togoland, starateljska područja Ujedinjenih nacija pod francuskom upravom, kao i anglofrancuski kondominij, Novi Hebridi, bili su povezani sa Zajednicom, ali nisu činili njezin integralni dio.

Raspad

Onako kako je inicijalno zamišljena, Zajednica je funkcionirala samo tokom 1959. godine, kada je u različitim glavnim gradovima održano ukupno šest sjednica Izvršnog vijeća. Neposredno nakon posljednje od tih sjednica, održane u prosincu 1959. godine u Dakaru, Charles de Gaulle je pristao na zahtjeve Malija za potpunom nezavisnošću, čime je započet val koji će tokom 1960. godine zahvatiti gotovo sve zemlje Zajednice.^[5] Dana 4. lipnja 1960. godine, Ustavni zakon br. 60-525 promijenio je članke 85 i 86 Ustava, čime su zemlje članice Zajednice dobile pravo ostvariti potpunu nezavisnost i izbor žele li, kao nezavisne zemlje, ostati u Zajednici ili ne; te izmjene predvidjele su i mogućnost da se nezavisna zemlja, bez gubitka suvereniteta, pridruži Zajednici,^[6] međutim ta odredba nikada nije primijenjena u praksi.

Do 1961. godine, u Zajednici su ostale samo Srednjoafrička Republika, Čad, Republika Kongo, Malagaška Republika i Senegal. Ustavom propisana tijela više nisu funkcionirala, a predsjednik Zajednice se više nije navodio u službenim dokumentima. Ipak, iako se Zajednica de facto raspala početkom 60-ih godina, preostale članice nikada se nisu povukle i ona je formalno nastavila postojati sve do 4. kolovoza 1995. godine, kada je Ustavnim zakonom br. 95-880 i službeno ukinuta.^[7]

Povezano

Reference

↑ Simpson, Human Rights (2004), p. 286-287
↑ Retrieved 9 Jun 2011.
↑ Simpson, Human Rights (2004), p. 287
↑ pp. 10-11. Retrieved 5 Jun 2011.
↑ “French Community.” Encyclopædia Britannica, Volume 9, Page 756B and 756C. William Benton. London, Chicago, Geneva, Sydney, Toronto. 1963
↑ P. 11. Retrieved 5 Jun 2011.
↑ Retrieved 10 Jun 2011.

Literatura

De Lusignan, Guy, French-Speaking Africa Since Independence, New York: Praeger, 1969.
“French Community.” Encyclopædia Britannica, Volume 9, Page 756B and 756C. William Benton. London, Chicago, Geneva, Sydney, Toronto. 1963.
Encyclopædia Britannica World Atlas. William Benton. Chicago, London, Toronto, Geneva, Sydney. 1963 Plates 57-58.