Nakon toga bio je pod upravom bitolskogVilajeta (od 1877 do 1912) kao Debre ili Debre i Bala (to je značilo Gornji Debar) za razliku od mjesta Debre i Zi (Donjeg Debra), a to je bio današnji grad u Albaniji - Peshkopi.
Albanski stanovnici Debra bili su aktivni u albanskom nacionalnom pokretu tako su i prvaci iz Debra sudjelovali 1. novembra1878 u osnivanju Prizrenske lige.
U septembru 1913 dio stanovnika Debra i okolice podigao se na ustanak protiv srpske vlasti. Odmah nakon toga grad su zauzele jedinice albanske vojske, ali ih je srpska vojska još istog mjeseca protjerala iz grada.
Geografske karakteristike
Debar leži na jugoistoku Debarskog polja na 625 metara nadmorske visine.
Debar i njegova okolica u prošlosti su bili poznati po svojim zanatlijama, drvodjeljama, drvorezbarima, zidarima, slikarima, naročito od 17. do 19. st.
Sve to nije bilo slučajno, Debar je uz Samokov i Bansko imao poznatu drvorezbarsku školu.
Radovi Debarskih majstora mogu se naći po crkvama i javnim zgradama po cijelom Balkanu.
Dobar primjer rada Debarske drvorezbarske škole može se vidjeti u obližnjem manastiru Sv. Jovan Bigorski.
Pored Debra na padinama planine Bistra, uz rijeku Radiku, nalazi se poznati manastirSv. Jovan Bigorski, koji je potpuno obnovljen u 19. st. Manastir je izgrađen na ostatcima starije crkve iz 1021 godine.
Privreda
Najpoznatije poduzeće iz Debra je rudnik i tvornica gipsaRadika KNAUF.
U Debru dobro posluju i slavne Debarskite Banji kao i Hidrocentrala Špilje.
U Debru ima nekoliko malih tradicionalnih manufaktura sagova (oni se većinom izvoze, jer su ručni rad).
Stanovništvo
Po posljednjem popisu stanovništa Debar je imao 14 561 stanovnika[1], a njihov sastav bio je slijedeći: