Bernardo Bernardi
funkcionalizam
Biografske informacije
Rođenje	Korčula,  Kraljevina Jugoslavija, 16. decembar 1921
Smrt	Bol,  Jugoslavija, 20. maj 1985
Opus
Polje	arhitektura, dizajn

Bernardo Bernardi (* Korčula, 16. decembar 1921 - † Bol, 20. maj 1985), bio je hrvatski arhitekt i dizajner.

Bernardo Bernardi završio je klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon toga se 1940. godine upisao je Odjel za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome 1948. godine ostao je na fakultetu kao asistent profesora Zdenka Strižića na Katedri za projektiranje. Fakultet napušta 1951. i otada do smrti djeluje kao samostalni umjetnik. ^[1]

Bernardi je postao prvi posljeratni produkt dizajner, radio je projekte za tada brojne tvornice namještaja koje su nicale 1960-ih po Hrvatskoj. Osobito je bila plodna njegova suradnja s tvornicom namještaja TVIN iz Virovitice. S druge strane kao klasični arhitekt visokogradnje, nije bio tako uspješan - napravio je puno projekata (i osvajao prva mjesta), ali malo tog mu je izvedeno. Uspio je realizirati svega par većih projekata, od tog vrijedi izdvojiti Hotel Marko Polo i Hotel Park u rodnoj Korčuli. Oba objekta krasi poštivanje ambijenta i poštovanje lokalne graditeljske tradicije. Bernardi je tako igrom slučaja postao naš prvi pravi interijer dizajner - koji se specijalizirao za tu djelatnost. Osobito je kvalitetno i za tadašnje vrijeme moderno opremio zgradu Radničkog sveučilišta Moša Pijade (današnje Otvoreno sveučilište) u Zagrebu, inače rad arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, izveden 1956.-1961. Od njegova enterijera malo je toga danas vidljivo, jer je objekt poprilično devastiran, a orginalni Bernov namještaj se raspao.

Bernardi je bio jako društveno angažiran, bio je jedan od osnivača Exata 51 (1951- 1956), ULUPUH-a (1957.) u čijem je radu bio aktivan do smrti, Zagrebačkog centra za oblikovanje (1964.) i Društva dizajnera (1985.).^[1] Bio je vezan uz izlaženje stručnog arhitektonskog časopisa Udruženja arhitekata hrvatske - Čovjek i prostor. Sudjelovao je na mnogim izložbama dizajna u Jugoslaviji i inozemstvu. Interijer dizajner po prirodi posla mora surađivati sa brojnim umjetnicima, Bernardi je imao veliki krug suradnika među kojima vrijedi istaknuti; Vladu Kristla, Ivana Picelja, Vjenceslav Richtera i Božidara Rašicu.

Društvo arhitekata Hrvatske, je u znak trajne uspomene na njega, - osnovalo godišnju nagradu Bernardo Bernardi za najuspješnije ostvarenje na području dizajna i unutrašnjeg uređenja. ^[2]

• 1955.- Stambeni objekti za učitelje Kumrovec
• 1961.- Hotel Marko Polo, Korčula
• 1964.- Hotel Tiha, Brela
• 1967.- Aerodrom Zadar
• 1971.- Hotel Park, Korčula
• 1975.- Multimedijalni centar, Studentski centar, Zagreb
• 1977.- Upravna zgrada SIMPO, Beograd

• 1954.- Društvo arhitekata Hrvatske, Zagreb
• 1955.- Kavana Neboder, Zagreb
• 1955.- OŠ Kumrovac
• 1961.- Radničko sveučilište Moša Pijade (danas Otvoreno učilište), Av. Grada Vukovara,

Zagreb

• 1966.- Aerodrom Zagreb, Zagreb
• 1971.- Hotela Marko Polo, Korčula
• 1977.- Izložbeni salon TVIN, Virovitica
• 1978.- Mornarički školski centar Lora, Split
• 1979.- Hotel Goričini, Kupari

• 1952.- Tipski namještaj za škole i urede u Hrvatskoj
• 1955.- Oprema stana projekt za serijsku izradu
• 1967.- Uredski namještaj SKAN
• 1976.- Namještaj DINA, TVIN Virovitica
• 1977.- Program DORMA, TVIN, Virovitica
• 1978.- Program BETATVIN, TVIN Virovitica

Za interijer Aerodrom Zagreba Bernardo Bernardi, je dobio 1966 godišnju nagradu Vladimir Nazor zajedno sa koatorom Josipom Uhlikom.^[3]

• Stane Bernik: Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992.
• Feđa Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna, Meandar, Zagreb, 1996.

• Stolica Bernarda Bernardija iz 1968. design center croatia Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
• Nagrada Bernardo Bernardi Arhivirano 2008-10-11 na Wayback Machine-u