Pingyao
平遥(Píngyáo)
Pingjao (transliteracija)
Trgovačka ulica Pingyaoa
Nadimak: Grad-kornjača
Država	Kina
Provincija	Shanxi
Prefektura	Jinzhong
Površina
• Ukupna	1.260 km²
Koordinate	37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E / 37.2083; 112.15267
Stanovništvo (2010.)
• Urbano područje	48.531 (2009.)
• Metropolitansko područje	502.712 (400 /km²)
Poštanski broj	031100
Pozivni broj	0354
Stranica	www.pingyao.gov.cn
Pingyao
v r u

Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj pokrajini Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365. – 1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji od 1997. god.^[1] kao „izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća”.

Pingyao se nalazi na istočnoj obali rijeke Fen He, jedne od pritoka Huang Hea, na jugozapadnm rubu sjeverne kineske nizine i na prijelazu iz bazena Taiyuan u poplavnom području rijeka Hui Ji i Liu Gen. Klima je kontinentalna, s dugim hladnim zimama i blagim do toplim ljetima. Grad je oko 100 km južno od glavnog grada pokrajine, Taiyuana i 715 km jugozapadno od Pekinga.

Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771. – 403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475. – 225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.

Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim.

Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.

Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.^[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti.^[3]

Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14. – 20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.

Gradske zidine Pingyaoa na sva četiri kuta ima velike tornjeve, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan „Grad-kornjača”. One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.

• 
  Gradske zidine
• 
  Konfucijev hram u Pingyaou
• 
  Hram Shuanglin
• 
  Skulptura u Shaolinskom hramu
• 
  Unutarnje dvorište kuće Jingyi

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Pingyao

• Službena stranica grada  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2009. (Wayback Machine) (engl.)